U Rusiji se regrutuju zatvorenice iz Centralne Azije za rat protiv Ukrajine - aktivisti za ljudska prava

Regionalni servis Radija Slobodna Evropa/Radio Liberty, Azattyk Asia, koji prati događaje u Centralnoj Aziji, pruža detalje.

"Na mnoge naše djevojke se vrši pritisak da budu poslane u rat u Ukrajinu. Kažu im: 'Ići ćete tamo kao medicinske sestre'", kaže uzbekistanska državljanka Umida (ime promijenjeno na njen zahtjev) o svojim sunarodnicima koji su u ruskim zatvorima.

Njen sin služi kaznu u Rusiji kao osuđeni diler droge. Tokom godina borbe za vlastita prava, Umida je upoznala mnoge Uzbekistance čiji su rođaci, također, u ruskim zatvorima. Među njima su i roditelji djevojaka koje su u zatvorima. Tvrde da se pritisak na njihove kćerke u posljednje vrijeme povećao: ako su nakon početka potpune invazije na Ukrajinu bile indirektno uključene u rat – bile su prisiljene šivati dukserice i madrace za vojnike – sada im se uporno nudi da idu u ratnu zonu kao pomoćno osoblje. Kao medicinske sestre, pralje, kuharice.

„Nisu im davali hranu 10 dana kako bi se 'slomili'“

„Zatvorenicima nije davana hrana 10 dana kako bi se 'slomili' i pristale da idu. Roditelji su rekli da su neke djevojke, bojeći se slanja u rat, pokušale izvršiti samoubistvo“, kaže Umida.

Porodice zatvorenika se boje razgovarati sa novinarima, jer su se nakon pokušaja da skrenu pažnju vlasti na problem suočile sa pritiskom u Uzbekistanu, objašnjava Umida.

„Pod snažnim su pritiskom lokalnih vlasti i agencija za provođenje zakona. Obratili su se raznim vlastima za pomoć – prvo hokimima (vođama – op. ur.) svojih regija, zatim su otišli u Taškent, pokušali doći do Glavnog tužilaštva, Ombudsmana, Senata [parlamenta]. Ali mnogi su potom pritvoreni na nekoliko dana i dobili su obavještenja da neće davati intervjue niti govoriti o svojoj situaciji. Zato su toliko zastrašeni“, primjećuje sagovornica.

Rusija u rat protiv Ukrajine uključuje ne samo muške zatvorenike – o tome je bilo dovoljno informacija u medijima – već i žene iz redova migranata koje su u Rusiju došle u potrazi za poslom, a  koje su završile u zatvorima, kaže Abdurahmon Tašanov, šef udruženja za ljudska prava „Ezgulik“ sa sjedištem u Taškentu. Njegova organizacija je primila više od desetak žalbi od rođaka žena porijeklom iz Uzbekistana koje su osuđene u Rusiji.

„Ranije je naše društvo primalo izvještaje samo o regrutovanju muškaraca iz Uzbekistana. Sada dobijamo pritužbe da se uzbekistanske žene u ruskim zatvorima sve više regrutuju za učešće u ratu protiv Ukrajine. Uglavnom se radi o ženama koje su radile kao kuriri ili obavljale druge niske poslove. Prema informacijama koje smo dobili, većina njih služi kazne bez razloga. Davali su im drogu“, kaže aktivista za ljudska prava.  

Prema riječima Tašanova, od početka rata u Ukrajini prima sve više poziva od ljudi koji govore o drogama koje se daju njihovim rođacima koji su otišli na rad u Rusiju. Oni koji su pritvoreni sa zabranjenim supstancama krivično su odgovorni prema članu 228-4 („Nezakonito nabavljanje, skladištenje, transport, proizvodnja, prerada opojnih droga, psihotropnih supstanci ili njihovih analoga...“). Nakon što budu osuđeni, migranti su prisiljeni – uvjeravanjem i prijetnjama – da potpišu ugovore sa Ministarstvom odbrane i odu u rat, napominje Tashanov.

Tašanov kritikuje uzbekistansku vladu zbog njenog odgovora na izvještaje o regrutaciji i smatra da Taškent ne preduzima adekvatne mjere. Napominje da Ministarstvo vanjskih poslova ima posebnu radnu grupu za pitanje regrutacije uzbekistanskih građana za rat u Ukrajini, ali rezultati njenog rada nisu javno dostupni.

„Pokrenuli smo ovo pitanje pred vlastima. Iz Ministarstva vanjskih poslova mi je rečeno da dva puta mjesečno putuju u zatvore. Sekretar za štampu Ministarstva mi je rekao: 'U mnogim slučajevima, ljudi su krivi. Oni jure laku zaradu. Ali mi pomažemo onima koji su pod pritiskom u kolonijama.' Uzbekistanske vlasti vide ovaj problem, ali im vjerovatno nedostaje političke volje da ga riješe. Jer ne vidimo nikakve praktične mjere od naših vlasti“, kaže Abdurahmon Tašanov.

Aktivista za ljudska prava Tašanov ne zna koliko su uspješni bili pokušaji slanja žena iz Centralne Azije koje su iza rešetaka na prve borbene linije. Do sada, Tašanov ima samo apele od rodbine zatvorenika koji dižu uzbunu.

„Bacanje žena u mlin za meso.“ Šta se zna o regrutovanju zatvorenica?

Aktivisti za ljudska prava naglašavaju da su migrantkinje, posebno one iza rešetaka, socijalno i pravno ranjiva grupa, u riziku od regrutacije putem obmane i pritiska.

Izvještaji da Rusija šalje žene iz zatvora u rat pristižu od kraja 2022. godine. Uprkos činjenici da je Moskva provela „djelimičnu mobilizaciju“ i pokrenula kampanju regrutacije, obećavajući visoke isplate vojnicima po ugovoru, ruska vojska se suočila sa nedostatkom ljudskih resursa zbog velikih gubitaka tokom „napada talasa mesa“. Grupe za ljudska prava izvijestile su da je oko hiljadu žena prebačeno iz kolonija na front, i direktno na front. Neke od njih su umrle, neke su se vratile kući nakon što su pomilovane.

Telegram kanali pisali su o 37-godišnjoj Eleni Pimonenko, koja je potpisala ugovor sa ruskim Ministarstvom odbrane dok je bila u zatvoru. Žena je više puta osuđivana - za krađu, pljačku i prijetnje ubistvom. Tokom rata, Pimonenko je bila „strijelac-medicinar“ u ruskom jurišnom vodu. Njena smrt je postala poznata u augustu 2024. godine: okolnosti njene smrti nisu jasne, prema izvještajima, umrla je u lokaciji svoje jedinice, a ne na prvoj liniji fronta.

Iste 2024. godine, Olga Romanova, izvršna direktorica Fondacije "Rus Sidjaščaja" za pomoć osuđenicima i njihovim porodicama, izjavila je da se prestalo sa odvođenjem žene iz zatvora na front. Sugerirala je da je eksperiment sa slanjem žena u borbenu zonu, čija je svrha proglašena "povećanjem stabilnosti morala i discipline" među učesnicima invazije, očigledno smatran neuspješnim.

Međutim, Oružane snage Ukrajine su primijetile da ruska vojska i njoj pridružene privatne vojne jedinice nastavljaju regrutovati zatvorenice. U augustu 2025. godine, ukrajinski državni projekat "Želim živjeti" objavio je video snimljen dronom koji prikazuje naoružane žene u maskirnim uniformama u borbenoj zoni. Objava je popraćena fotokopijom pisma upućenog ruskom zamjeniku ministra odbrane od strane moskovske vlade, u kojem se navodi da su zvaničnici primili apele vojnih zapovjednika „sa prijedlogom da se regrutuju državljanke među onima koji su pod istragom, optuženima i onima koji služe kazne u zatvorskom sistemu Federalne službe za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, nehumanih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja Ruske Federacije“. U dokumentu, čiju autentičnost uredništvo ne može potvrditi, također se tvrdi da su predstavnici vojnih jedinica odabrali kandidatkinje i „obučili 23 specijalistkinje“.

„Zbog kritičnih gubitaka, ruska komanda čak baca žene u mašinu za mljevenje mesa, vjerovatno regrutovane iz kolonija“, napisali su ukrajinski vojni Telegram kanali.

Međutim, nije bilo ranijih izvještaja o ženama iz Centralne Azije poslanim u rat iz ruskih kolonija. Valentina Čupik, šefica neprofitne organizacije Tong Zakoni („Jutro svijeta“), koja pomaže migrantima, kaže da je regrutacija zatvorenih migrantica iz Centralne Azije za borbu u ratu protiv Ukrajine novi fenomen.

„Bilo je slučajeva regrutacije muških migranata u ruskim zatvorima 2022–2023. Bilo ih je jednostavno mnogo. Ali nemam slučajeva regrutacije ženskih migrantica. Bio je jedan slučaj 2023. godine dobrovoljnog regrutiranja žene, državljanke Kazahstana, etničke Ruskinje. Odlučila je to učiniti apsolutno dobrovoljno. Služila je kaznu zbog droge, a radilo se o kurirskoj dostavi metodom „oznake“.

I shvatila je da dostavlja drogu. Kada je stigla u zatvor, naravno da joj se to nije baš svidjelo, i sama je rekla da je dobrovoljno regrutovana kao kuharica. Rekla sam joj: „Razumiješ da te ne regrutuju kao kuharicu, već kao 'pukovnu prostitutku'.“ Tamo kuhaju hranu, ali to ne isključuje status „pukovne prostitutke“. To je jednostavno kombinacija profesija.“ Ona kaže: „Ne, to ne može biti. Ali čak i ako želim, onda hoću, a ako ne želim, onda se to neće dogoditi.“ Kažem joj: „Niko te tamo neće pitati. Regrutuju te za brigadu od 500 ljudi. Jednostavno će te stalno puštati u krug. I tamo nećeš imati nikakvu zaštitu.“ Ali ona je insistirala. Onda sam rekla: „To je tvoja svjesna želja“ – i dala joj broj telefona kazahstanske ambasade da to spriječi. Ne znam njenu dalju sudbinu“, kaže aktivistkinja za ljudska prava.

Bilo je slučajeva kada su žene iz Centralne Azije išle u rat protiv Ukrajine ne iz samog zatvora. U novembru 2024. godine, ruski mediji su izvijestili o 43-godišnjoj Hulkar Ojdinovoj, stanovnici Samarkanda, majci šestero djece, koja je prvobitno došla u Rusiju sa porodicom da radi, a 2022. godine je otišla u ratnu zonu sa svojim mužem. Par je služio u istoj jedinici kao kuhari na prvoj liniji fronta. Nema informacija o tome gdje se par sada nalazi i da li ona i dalje kuha hranu za vojnike.

Vlasti zemalja Centralne Azije periodično podsjećaju svoje građane da je učešće u oružanim sukobima u inozemstvu krivično djelo. U Kazahstanu, Kirgistanu i Uzbekistanu pokrenute su stotine slučajeva protiv onih koji su se borili u Ukrajini; neki od plaćenika koji su se vratili u domovinu suđeni su i osuđeni na zatvorske kazne, uglavnom do pet godina. Hiljade drugih iz zemalja Centralne Azije nastavljaju da se bore na strani Rusije.