Putinovo naslijeđe: Nacije udovica i siročadi

Pokušaj Vladimira Putina da uništi ukrajinski narod ničim izazvanim ratom, također, rezultira uništavanjem cijelih etničkih manjina širom Rusije. 
Ruski lider nije samo optužen na genocid, već i na ekocid - odnosno, uništavanje divljih životinja, vegetacije, tla, voda i zraka Ukrajine - kako bi uništio biosferu od koje ljudi ovise.
Istovremeno, on truje pogled na svijet i moral svojih podanika dopuštajući pa čak i ohrabrujući elite, obične ljude i kriminalce da iskorištavaju rat za ličnu korist.
S obzirom na njegove brojne zločine, je li Putin neko s kim se može pristojno razgovarati o uvjetima za mir?
Demografske krize u Ukrajini i Rusiji, koje su bile evidentne već 1990-ih, sve su gore zahvaljujući direktnim i indirektnim uticajima rata. Ukrajinski institut za demografiju procjenjuje da će se broj stanovnika zemlje smanjiti sa 52 miliona u 1990-ima na 30 miliona u 2037. godini, a još manje do 2050. godine. Neki analitičari očekuju samo 15 miliona do 2100. godine.
Ukrajina postaje nacija udovica i siročadi. A mnogi potencijalni očevi su ranjeni, mrtvi ili se još uvijek bore. Čak i ako se potencijalni roditelji mogu sastati, koliko će ih odlučiti dovesti još jedno ljudsko biće na svijet, u trenutni haos? Mnogi muškarci i žene pokušavaju sačuvati svoje reproduktivne napore za neko drugo vrijeme, ali to blagoslovljeno vrijeme možda nikada neće doći.
Veliki broj Ukrajinaca su izbjeglice. Dok oko četiri miliona traži sigurnost negdje drugdje u Ukrajini, još oko šest miliona je otišlo u inozemstvo. Većina se nada da će se vratiti, ali sve je veći broj onih koji se ne nadaju povratku.
Mnogi pokušavaju preživjeti na teritorijama Ukrajine koje je okupirala Rusija, ali desetine hiljada mlađih Ukrajinaca, možda čak i stotine hiljada, odvedene su kako bi bili rusificirani i obučeni za borbu za Rusiju od 2014. godine.
Dok su se mnogi preselili sa istoka zemlje u njene zapadne regije, Putinove bombe, rakete i dronovi ih prate kako bi im pokazali da za njih nema utočišta. Svuda pogađaju civilne objekte, škole i bolnice, kao i elektrane i željezničke pruge, dok je Kremlj pokušavao iskoristiti surovu zimsku hladnoću da uništi ukrajinski narod.

Nekoliko udara ukrajinskog naoružanja unutar Rusije se fokusira na vojne i objekte koji su povezani sa vojskom, uglavnom izbjegavajući civilne ciljeve.
Je li Putin vođa na kojeg bi Rusi trebali biti ponosni? Njegov rat je Rusiju skupo koštao, sa više od 1,2 miliona poginulih ili ranjenih vojnika, a procjenjuje se da je još milion ljudi pobjeglo iz zemlje. Ista demografska logika koja šteti Ukrajini, također, šteti Rusiji.
U 2021. godini, rusko stanovništvo je brojalo 145 miliona. Nakon potpune invazije 2022. godine, puno kvalificiranih osoba je pobjeglo iz Rusije, iscrpljujući kapacitete i smanjujući broj kvalificiranih radnika. Samo u 2024. godini, broj smrtnih slučajeva premašio je broj rođenih za 600.000. A već niske stope nataliteta još više padaju; Rosstat, moskovski zavod za statistiku, predvidio je da će do 2046. godine populacija iznositi samo 130 miliona.
Broj smrtnih slučajeva najdrastičnije se osjetio u neruskim regijama Sjevernog Kavkaza, Sibira i Dalekog istoka. Genetski fond autohtonog stanovništva se smanjuje, kao i njihove kulture i jezici.
Burjatija, Tuva i Altaj imaju stopu žrtava 10 puta veću od nacionalnog prosjeka, dok su autohtoni narodi Arktika - Čukči, Inuiti, Itelmeni, Korjaci, Neneti, Nganasani, Udegeci i Saami - pretrpjeli stopu smrtnosti u bitkama u ukrajini, koja je veća čak i od one kojom su pogođeni Burjati i Tuvanci.
Međutim, stanovnici Moskve i Sankt Peterburga su pretrpjeli manje nelagode nego drugdje, jer je Kremlj nastojao držati nezadovoljstvo stanovništva na distanci. Rastuće cijene hrane i goriva uzrokuju probleme većini Rusa, ali neki uspijevaju profitirati od rata.
Istina, poštenje, građanske slobode i politička prava u Rusiji su nestali. Kao i osnovni moral. Kriminalci se oslobađaju krivice, ako se bore, a ako prežive, mnogi se vraćaju životu iskorištavajući svoje sunarodnike.
Vlada može, ali i ne mora ispuniti svoja finansijska obećanja vojnicima. Oficiri zahtijevaju smanjenje svih bonusa isplaćenih njihovim vojnicima za ratne rane, što je nešto što se može preuveličavati u službenim izvještajima. "Zašto se žaliti? Svi to rade", stalna je rečenica.
Smanjenje broja stanovnika Rusije i Ukrajine ostavit će dugoročni nedostatak radne snage neophodne za poslijeratnu obnovu. Demografski disbalansi će ugroziti sposobnost svake nacije da obnovi svoju ekonomiju i društvo, stvarajući silaznu spiralu smanjenja broja stanovnika, ekonomske stagnacije i daljnjeg pada.

Ukrajina će, barem, imati neku vrstu početne prednosti nudeći povratnicima život u slobodi i, nadamo se, svjetliju budućnost u državi kojom vlada vladavina prava. Što se tiče Rusije, ko zna? Ako nastavi svojim sadašnjim putem, budućnost bi zaista mogla biti vrlo sumorna.
Da li je zamislivo tretirati Putina kao partnera koji pregovara u dobroj vjeri i traži kompromisno rješenje za rat koji je započeo i nastavlja? Ne, nije.