Ravnodušnost i strah: kako je rat promijenio Ruse

"Rusija i svijet: Neprijatelji, konkurenti, partneri." Naslov studije moskovskog Levada centra, koju je naručilo Njemačko društvo Saharov (Deutsche Sacharow Gesellschaft), na prvi pogled izgleda kao pokušaj da se prikaže evolucija odnosa Rusije sa svijetom. Odmah se postavlja pitanje: da li se pojavio trend ka partnerstvu na pozadini tekućeg rata Rusije protiv Ukrajine? Za sada za to nema osnova, izgledi nisu ružičasti, jasno je stavio do znanja Lev Gudkov, zamjenik direktora i naučni direktor Levada centra, prilikom predstavljanja studije 27. januara u Berlinu. Zasnovan je uglavnom na podacima dobijenim putem anketa licem u lice u februaru, augustu, te oktobru i novembru 2025. godine.

Koga Rusi smatraju "neprijateljem", a koga "prijateljem"?

Prvo mjesto među pet zemalja koje su, prema anketiranim Rusima, neprijateljski nastrojene, zaključno s oktobrom 2025. godine, dijele Poljska i Litvanija - 62 posto. Slijede Velika Britanija, Njemačka (50 posto) i Švedska.  

"Evropske zemlje se doživljavaju kao prijetnja postojanju Rusije", rekao je Gudkov.  

Istovremeno, prema njegovim riječima, iste te zemlje su devedesetih godina smatrane primjerom za razvoj.

Otprilike, svaki četvrti Rus smatra Sjedinjene Američke Države neprijateljem. Ova brojka je pala nakon što je Donald Trump izabran u drugi predsjednički mandat. Prema Gudkovu, mnogi Rusi su polagali nade u njega za okončanje rata protiv Ukrajine, došlo je do naglog porasta popularnosti šefa Bijele kuće, ali do kraja godine ta očekivanja nisu ispunjena, a pokazatelji se postepeno vraćaju na prethodni nivo.  

Lev Gudkov je primijetio da je tokom četiri godine rata velikih razmjera većina Rusa, pod uticajem propagande, jasno razvila neprijateljski stav prema zapadnim zemljama. Jedna od Gudkovljevih nezaboravnih fraza je: "Ljudi nisu u stanju adekvatno procijeniti retoriku". Ovo zvuči kao propaganda Kremlja, ako ne svemoćna, onda blizu nje.

Listu zemalja koje se doživljavaju kao "prijateljske" ili "partnerske" predvodi Bjelorusija (oko 80 posto), a slijedi Kina (oko 60 posto). Oko trećina ispitanika navela je Kazahstan, Indiju i Sjevernu Koreju.

Da li je Rusija evropska zemlja?

Prije velikog rata Ruske Federacije protiv Ukrajine, političari u Njemačkoj često su govorili da je "Rusija evropska zemlja", objašnjavajući to, između ostalog, željom za razvojem odnosa sa Rusijom. Sada se ova fraza čuje sve rjeđe i izaziva odjek. To je bio slučaj kada je njemački kancelar Friedrich Merz zagovarao "izjednačavanje, ravnotežu" sa Moskvom nakon završetka rata u januaru 2026. A kakvo je raspoloženje u samoj Rusiji?

Na pitanje "Da li smatrate Rusiju evropskom zemljom" u oktobru 2025. godine, oko 60 posto ispitanika odgovorilo je "ne", dok je manje od 40 posto podržalo ovu tezu. Za trećinu Rusa, Evropa je "samo geografski naziv za zemlje zapadno od Rusije", a ova brojka se udvostručila od 2020. godine. 42 posto smatra Evropu "drugom civilizacijom, stranim svijetom". Ova brojka se povećala za 11 procentnih poena za pet godina.

Rat s Ukrajinom: postoji umor, nema spremnosti na ustupke

Iako rat s Ukrajinom nije bio u centru istraživanja, većina pitanja onih koji su došli da slušaju Gudkova u Berlinu postavljana su o toj temi. Zamjenik šefa Levada centra rekao je da se podrška akcijama ruske vojske u Ukrajini praktično nije promijenila za četiri godine - 76 posto, prema januarskom istraživanju.

Čini se da na ovaj pokazatelj značajno ne utiču gubici koji šokiraju zapadne lidere. Tako je generalni sekretar NATO-a Mark Rutte, govoreći u Berlinu u decembru, nekoliko puta ponovio brojku - više od milion poginulih i ranjenih ruskih vojnika. Lev Gudkov je rekao da je u Rusiji tema gubitaka "tabu", a odnos prema mrtvima i ranjenima dvosmislen. To je objasnio činjenicom da su mnogi od njih bivši zatvorenici i plaćenici. Prema sociologu, simpatije su vjerovatnije za one koji su prisilno mobilisani.

Ni ekonomski problemi, budući da su se mnogi obogatili u ratu, posebno u provincijama Ruske Federacije, ni napadi Ukrajine na rusku teritoriju, koji su postali češći, ne utiču na nivo podrške ratu među Rusima. Kako je Gudkov primijetio, to je povećalo "anksioznost i strah" među stanovnicima pograničnih regija, ali je dovelo i do povećanja "agresije prema ukrajinskoj strani".  

A da li Rusi znaju kakvu patnju ruska vojska donosi narodu Ukrajine, da li osjećaju krivicu i tugu, pitala je Gudkova voditeljica događaja, njemačka novinarka Sabine Adler. Odgovor sociologa: malo znaju, ne žele to baš, a otprilike svaki deseti (osam do 10 posto ispitanika) ima osjećaj odgovornosti i krivice zbog toga. Prema njegovim riječima, među Rusima prevladava "ravnodušnost i potiskivanje misli" o ratu.

 

Lev Gudkov je primijetio da generalno "psihološki umor" od rata raste i 66 posto ispitanika je za mirovne pregovore, ali pod uslovima Rusije. Istovremeno, od četvrtine do trećine je za nastavak neprijateljstava "do pobjedničkog kraja". U Ukrajini sociolozi periodično pitaju koje su ustupke spremni učiniti da bi se rat okončao. Zaposleni u Levada centru, također, postavljaju ovo pitanje. I kao odgovor, prema Gudkovljevim riječima, čuju odjek stava ruskog predsjednika Vladimira Putina - "bez ustupaka".  

Zašto Gudkov ne vjeruje u brze promjene u ruskom društvu "nakon Putina"?

U tom kontekstu, zamjenik direktora Levada centra je pesimističan. U Berlinu je Gudkov sugerirao da bi Rusija mogla nastaviti rat u naredne dvije godine, dok je javno raspoloženje relativno stabilno, a društveni protesti su "na najnižem nivou u cijelom periodu posmatranja".

Lev Gudkov ne očekuje brzu demokratizaciju Rusije čak ni u slučaju promjene vlasti i ostavke predsjednika Putina. Na pitanje šta će se dogoditi "nakon Putina", umorno se nasmiješio i citirao riječi osnivača centra, Jurija Levade, iz razgovora s početka 2000-ih: "Nećemo moći investirati za 120 godina". Gudkov smatra da je trenutni sistem u Rusiji stabilan, "kultura nasilja će se reproducirati", a kvalitativne promjene u Rusiji mogu se očekivati najranije za dvije generacije.