Kompenzacija nije za Ukrajinu. Zašto konfiskovana ruska imovina možda nikada neće stići do Kijeva

Međutim, dugo vremena ova imovina je ostala netaknuta, a jedini slučaj konfiskacije – transfer u Ukrajinu pet miliona američkih dolara koji pripadaju ruskom oligarhu Konstantinu Malofejevu – bio je povezan sa krivičnim postupkom pokrenutim mnogo prije  invazije.

Međutim, posljednje dvije sedmice donijele su napredak u oblasti privatne ruske imovine.

Konkretno, Kanada je najavila intenziviranje napora za konfiskaciju aviona Volga-Dnjepar Airlinesa koji je već nekoliko godina blokiran na aerodromu Toronto Pearson.

Još značajnija bila je vijest da će belgijski centralni depozitar, Euroclear, isplatiti oko 3,4 milijarde dolara evropskim investitorima kao kompenzaciju za gubitke uzrokovane blokiranjem i nezakonitom konfiskacijom njihove imovine u Rusiji.

S jedne strane, to je pozitivan signal, a sa druge strane, postavlja niz novih pitanja i neizvjesnosti u vezi sa budućnošću zamrznute ruske imovine.

 

Zapad oklijeva, Rusija konfiskuje

 

Za razliku od zapadnih saveznika Ukrajine, Rusija djeluje mnogo odlučnije u vezi sa imovinom evropskih investitora pod svojom jurisdikcijom.

Od 2022. godine, Putinov režim sistematski ograničava izlazak stranih kompanija iz zemlje i prodaju njihove imovine. 2023. godine uveden je mehanizam "privremene uprave", a sada su u toku razgovori o implementaciji postupka za potpunu konfiskaciju takve imovine.

U početnoj fazi, Rusija je čak razmatrala ideju o "razmjeni imovine": zapadnim kompanijama bi bilo dozvoljeno da povlače investicije iz Ruske Federacije otkupom vrijednosnih papira zamrznutih u inozemstvu koji pripadaju ruskoj državi ili ruskim kompanijama.

Međutim, ova inicijativa nije dobila podršku, a Kremlj je počeo preduzimati agresivne akcije protiv zapadnih preduzeća.

Nekoliko poznatih kompanija je pod represijom: Danone, Carlsberg, te energetski koncerni Fortum (Finska) i Uniper (Njemačka). Njihova imovina u Rusiji stavljena je pod "privremenu upravu" od strane subjekata povezanih sa ruskom elitom, uključujući čečenskog lidera Ramzana Kadirova i prvog zamjenika premijera Rusije Denisa Manturova.

Nakon toga, Danone i Carlsberg su efektivno bili prisiljeni prodati svoju rusku imovinu uz značajan popust.

Kremlj pokušava predstaviti ove akcije kao odgovor na zamrzavanje ruske imovine u EU.

Međutim, dok su mjere EU bile reakcija na rusku vojnu agresiju protiv Ukrajine i ciljale su pojedince za koje se prepoznaje da su povezani sa ruskim vlastima, akcije Moskve su otvoreno represivne i opravdane isključivo činjenicom da kompanije pripadaju građanima "neprijateljskih zemalja".

 

Nedavna odluka EU o potencijalnoj konfiskaciji privatne ruske imovine ukazuje na to da se takvo ponašanje Rusije više ne smatra prihvatljivim i poziva na jasan i asimetričan odgovor.

 

Odgovor EU

 

Vijest da je Evropska unija odlučila koristiti rusku imovinu za kompenzaciju evropskim investitorima bila je jedna od glavnih diplomatskih senzacija mjeseca.

Prema Reutersu, Euroclear – glavni globalni administrator zamrznute ruske imovine – odlučio je zaplijeniti i preraspodijeliti oko tri milijarde eura, na osnovu ovlaštenja koje je belgijski regulator dao još u martu. Sredstva će biti iskorištena za kompenzaciju investitora koji su izgubili imovinu u Rusiji kao rezultat eksproprijacije.

Ovaj iznos je dodijeljen iz ukupnog fonda od približno 10 milijardi eura zamrznute privatne imovine u vlasništvu ruskih fizičkih i pravnih lica. Ranije su ova sredstva investirana ili deponovana u vrijednosne papire koji se drže kod Eurocleara, a nakon otkupa, držana su u gotovini.

Odluka nije bila neočekivana: njen pravni osnov utvrđen je u 15. paketu sankcija EU protiv Rusije, usvojenom 16. decembra 2024. godine.

Između ostalog, u ovom dokumentu je navedeno da centralni depozitari EU mogu, u dogovoru sa nacionalnim regulatorima, odmrznuti rusku imovinu kako bi ispunili obaveze prema klijentima.

Vjerovatni podsticaj za pojačanu akciju EU bila je odluka Centralne banke Rusije od 30. aprila 2025. godine: po nalogu Arbitražnog suda Kalinjingradske oblasti, otprilike 1,9 milijardi eura je otpisano sa računa ruske podružnice Raiffeisenbanke u korist Rasperia Trading Ltd., kompanije povezane sa Olegom Deripaskom.

Ova kompanija je pokušala prodati svoj udio u austrijskoj građevinskoj firmi Strabag SE i pregovarala je o dogovoru sa Raiffeisen Bank International, ali je transakcija otkazana zbog pritiska Sjedinjenih Američkih Država.

Važno je naglasiti da se ova odluka odnosi samo na zamrznutu privatnu rusku imovinu.

Nasuprot tome, rezerve Centralne banke Ruske Federacije – koje iznose oko 200 milijardi eura i čuvaju se u belgijskoj banci – ostaju netaknute.

Ipak, ovaj korak EU je bez presedana: do sada je jedini pravni put za konfiskaciju privatne ruske imovine bio putem sudske odluke u kontekstu krivičnog postupka za utaju poreza, podršku agresiji ili izbjegavanje sankcija.

Dakle, administrativna odluka izvršnih tijela EU signalizira značajnu promjenu pristupa u ovom području.

Međutim, za Ukrajinu ova odluka predstavlja i nove mogućnosti i nove izazove.

 

Prijetnja Ukrajini

 

Odluka o konfiskaciji privatne ruske imovine je, donekle, ledolomac. Ona efektivno uklanja tabu koji okružuje samu mogućnost konfiskacije – ne samo kao alat pritiska na Rusiju ili izvor prihoda, već i kao sredstvo potpunog povrata imovine.

Međutim, ova konfiskacija je izvršena u korist evropskih investitora, a ne Ukrajine. Ovo je težak, pa čak i alarmantan signal za ukrajinsku vladu i civilno društvo, koji su više od tri godine zalagali za potpunu konfiskaciju ruske imovine kao osnovu za kompenzaciju i obnovu.

Naravno, konfiskovanih tri milijarde eura – ili čak potencijalnih 10 milijardi eura – samo je mali dio gubitaka nanesenih Ukrajini ili od 300 milijardi dolara zamrznutih rezervi Centralne banke Ruske Federacije.

Ali činjenica da su evropske zemlje sada spremne poduzeti radikalne korake prvenstveno kako bi zaštitile vlastite ekonomske interese je zabrinjavajuća. Pogotovo imajući u vidu da je ovo možda samo početak.

Rusija i dalje drži imovinu hiljada evropskih kompanija, uključujući velike bankarske grupe poput Raiffeisen, OTP i ING. Njihov potencijalni uticaj na njihove vlade – zahtijevajući kompenzaciju iz zamrznute ruske imovine – mogao bi biti značajan.

Istovremeno, zamrznuta privatna imovina neće biti dovoljna, tako da će se prije ili kasnije neminovno pojaviti pitanje konfiskacije ruske državne imovine radi pokrivanja gubitaka evropskih kompanija.

Zato Ukrajina mora iskoristiti ovaj presedan kako bi pojačala pritisak na EU – konkretno, da zahtijeva prenos zamrznute ruske imovine u međunarodni mehanizam kompenzacije.

Ovaj pritisak mora biti jasno opravdan, prije svega, moralnim i pravnim argumentima,  nego nadoknađivanje gubitaka kompanija koje su svjesno poslovale na ruskom tržištu.

Istovremeno, ovaj slučaj može poslužiti kao tačka konvergencije: Ukrajina može predložiti garancije da će se dio konfiskovane ruske imovine koristiti za kompenzaciju evropskih preduzeća za gubitke koje su pretrpjela u Ukrajini zbog ruske agresije.

Da bi se to postiglo, Ukrajina mora zahtijevati prenos sve zamrznute ruske imovine na međunarodni mehanizam kompenzacije.

Međutim, ključ leži u održavanju jasnog i dosljednog stava: primarna svrha konfiskacije zamrznute ruske imovine mora biti kompenzacija za gubitke povezane sa ratom.