KOMENTAR: Kineska diplomatija dužničke zamke – lekcije iz Šri Lanke, Bangladeša i šire

Iako  su zahvaljujući Inicijativi „Pojas i put“ izgrađeni putevi, željeznice i luke u nekim od najnerazvijenijih regiona svijeta, to je istovremeno dovelo do rastuće zabrinutosti zbog takozvane „diplomatije dužničke zamke“ – metode u kojoj se Kina optužuje da primamljuje zemlje u razvoju da uzimaju ogromne infrastrukturne kredite, koje na kraju ne mogu da otplate.

Za pogođene zemlje, ovo dovodi do ekonomske zavisnosti od Kine i često do napuštanja strateške robe – ili oboje. Iako Peking insistira da je Iniciativa „Pojas i put“ obostrano korisna, kritičari ukazuju na primjere iz stvarnog života gdje su sitna slova kineskog kreditiranja dovela zemlje u goru situaciju nego kada su počinjali sa prijektima.

Dva najbolja primjera ovoga mogu se naći u Aziji.

Šri Lanka

Iskustvo Šri Lanke postalo je simbol onoga što mnogi sada vide kao opasnosti od kineske zaduženosti. Kolombo je 2007. godine zatražio od Kine pomoć u finansiranju tada ambicioznog projekta luke Hambantota. U suštini, to je dubokovodno postrojenje na južnoj obali ostrva koje će omogućiti Šri Lanki da služi i kao mjesto za punjenje gorivom za brodove koji plove Indijskim okeanom i kao potencijalno skladište tečnog prirodnog gasa (LNG) u narednim godinama, a izgrađeno je uglavnom uz pomoć kineskih kredita. Građevinske radove su, također, barem djelomično, izvodile kineske kompanije. Ali nakon otvaranja, luka se brzo suočila sa poteškoćama. Uprkos idealnoj lokaciji u blizini glavnih brodskih ruta u Indijskom okeanu, Hambantota nije privukla značajan pomorski saobraćaj i posluje samo sa djelićem svog potencijalnog kapaciteta, što je čini pravim bijelim slonom u zemlji koja se bori da ekonomski održi glavu iznad vode.

Stoga, 2017. godine, Šri Lanka, opterećena sa više od milijardu američkih dolara duga vezanog za projekat, nije imala drugog izbora nego da zakupi luku i još 15.000 hektara obližnjeg zemljišta kompaniji China Merchants Port Holdings. Ironija da je to bilo vezano za zakup na 99 godina i da je dogovoreno sa zemljom koja je povratila Hong Kong samo 20 godina ranije nakon sličnog sporazuma sa Ujedinjenim Kraljevstvom,  nije promakla posmatračima iz Azije. Kinezi su zatvorili krug i sada iznajmljuju bivše britanske kolonijalne teritorije.

Iako je vlada Šri Lanke negirala da predaja luke predstavlja gubitak suvereniteta, simbolika je bila jasna. Kritičari u Kolombu i drugdje rekli su da je to pokazalo kako Peking može koristiti dug da bi stekao kontrolu nad vitalnom infrastrukturom u drugim zemljama.

Iako je Kina odbacila teoriju o „dužničkoj zamci“, tvrdeći da su finansijski problemi Šri Lanke uglavnom posljedica lošeg ekonomskog upravljanja kod kuće, ova epizoda je pokrenula uzbunu u zemljama u razvoju.

Bangladeš

Smješten sjeveroistočno od Šri Lanke, Bangladeš je i sam po sebi rastuća južnoazijska ekonomija sa strateškim položajem na ušću Bengalskog zaliva i bio je oprezniji u odnosima sa Kinom.

Iako je Daka partner Inicijativa „Pojas i put“ i prihvatila je kinesko finansiranje za neke infrastrukturne projekte, uključujući most Padma i elektrane, također, je nastojala održati ravnotežu partnerstvom sa Japanom, susjednom Indijom i zapadnim donatorima. Rusija je, također, važan partner, posebno u vidu veoma potrebne nuklearne elektrane na kojoj se radovi približavaju završetku zapadno od glavnog grada Bangladeša.

Posljednjih godina, zvaničnici u Bangladešu su vrlo intenzivno razvijali svijest o iskustvu Šri Lanke. Projekti koje finansira Kina podležu strožijoj kontroli, a Daka se oduprla pozivima da Kina izgradi dubokomorsku luku u Sonadiji, umjesto toga se opredjelivši za projekat koji podržava Japan u Matarbariju na sjeveru.

Ova promjena sugerira da je Bangladeš razumno oprezan u pogledu prevelikog oslanjanja na kineske kredite, plašeći se geopolitičkih uslova povezanih sa njima.

Ipak, Kina ostaje jedan od najvažnijih trgovinskih partnera Bangladeša i glavni izvor stranih investicija – a Kina igra na duge staze. Peking će priznati dosadašnje neuspjehe, ali vremenom će se pronaći novi pristup. Izazov za Daku, kao i za mnoge zemlje u razvoju, jeste da iskoristi plodove kineskog kapitala, a da pritom održi suverenitet i, prije svega, finansijsko zdravlje.

Van Azije: pojavljuje se obrazac

Problemi primjećeni u Šri Lanki i Bangladešu nisu izolovani slučajevi. Širom Afrike, Latinske Amerike i Pacifika, brojne zemlje se bore sa složenim posljedicama kineskog duga.

Iz Zambije je objavljeno da su kineski krediti korišteni za finansiranje velikih infrastrukturnih projekata kao što su aerodromi, putevi i elektrane. Ali kako su se obaveze otplate gomilale, Lusaka se borila da upravlja svojim dugom i postala je prva afrička zemlja koja nije ispunila svoje obaveze 2020. godine, kada je harala pandemija COVID-19.

Iako se ovo ne može pripisati isključivo Kini, kineski krediti čine značajan dio, a pregovori o otpisu duga su se pokazali kompliciranim i neproduktivnim.

Manje zemlje poput Laosa i Crne Gore suočavaju se sa sličnim problemima. Laos se značajno zadužio od Kine kako bi finansirao brzu željezničku prugu koja ga povezuje sa južnom Kinom, što izaziva strahove da bi zemlja bez izlaza na more mogla postati previše zavisna od Pekinga u pogledu trgovine i sigurnosti. Crna Gora je, zauzvrat, pozajmila skoro milijardu eura od Kine za projekat izgradnje autoputa koji je bio toliko skup da je prijetio da preoptereti finansije male balkanske države. U jednom trenutku, Kina je držala četvrtinu crnogorskog duga.

Na osnovu ovih primjera, tvrdi se da kinesko kreditiranje nije samo ekonomski aspekt. Iako Peking često predstavlja Inicijaciju jedan put i jedan kao obostrano korisnu saradnju, kritičari sumnjaju da je ona dio šire strategije za izgradnju političkog uticaja i osiguranje pristupa resursima, tržištima i vojnim pozicijama.

U ovom tumačenju, infrastruktura nije samo alat razvoja, već i geopolitički alat. Luke u Šri Lanki, Pakistanu i Džibutiju – iako prvenstveno komercijalne – mogle bi podržati pomorsku logistiku. Putevi koje je Kina izgradila u Centralnoj Aziji i Africi ne samo da poboljšavaju pristup robama, već i politički i vojni uticaj Kine. Kambodža, Džibuti i Tadžikistan već imaju ograničen broj kineskih trupa u strateški važnim dijelovima sveta.

Peking, u međuvremenu, tvrdi da kineske investicije popunjavaju vitalnu infrastrukturnu prazninu na globalnom Jugu, dodajući da mnogi od ovih projekata donose opipljive koristi kao što su radna mesta, energija i transportne veze.

Glavni problem, međutim, ne leži u samom angažovanju Kine, već u načinu na koji je to angažiranje strukturirano. Mnogi kineski krediti nisu povlašteni i garancije za njih su prirodni resursi ili imovina koja generira prihod. Činjenica da se oni potom potpisuju uz ograničen javni nadzor pogoršava dugoročno neprijateljstvo zemalja domaćina i povećava rizik od korupcije i neodrživog duga.

U tom cilju, zajmodavci poput MMF-a i Svjetske banke počeli su da pozivaju zemlje pozajmice da budu transparentnije u svojim finansijskim aranžmanima sa Kinom, dok su istovremeno zapadne zemlje pokrenule alternativne inicijative poput Partnerstva G7 za globalnu infrastrukturu i investicije.

Izazov za zemlje poput Šri Lanke, Bangladeša i drugih na globalnom Jugu, u Africi i drugde jeste da pronađu delikatnu ravnotežu. Investicije su hitno potrebne u mnogim regionima i sektorima, ali se moraju dogovoriti samo bez ugrožavanja ekonomske nezavisnosti ili nacionalnog suvereniteta.

 

ZAKLJUČAK  

 

„Diplomatija dužničke zamke“ je pojam koji se vezuje za kinesku praksu davanja „povoljnih“ kredita, uglavnom, nerazvijenim državama za skupe i velike infrastrukturne projekte.  U značajnom broju tih država kineski krediti za infrastrukturne projekte u karakteriziraju su kao netransparentni, često uslovljeni angažiranjem kineskih kompanija na izgradnji infrastrukture, a u konačnici često se dešava da države zajmoprimci ne mogu vratiti dug.

U tekstu je naveden i primjer Bangladeša, države koja je svjesna problema koje je njihov susjed Šri Lanka imala sa nemogućnošću vraćanja kredita Kini, vrlo oprezno postupajući spram ponuda za kredite iz Kine.  

Kada su u pitanju države Zapadnog Balkana, opreznog postupanja prema kineskim kreditima za infrastrukturne projekte nema. Činjenica da je Crnoj Gori prijetila upravo dužnička zamka zbog nemogućnosti otplate kineskog kredita za autoput Bar – Boljare, nije ozbiljnije uticala na vlasti većine država Zapadnog Balkana koje i dalje uzimaju kredite od Kine za realizaciju infrastrukturnih projekata.