Zločini protiv civila: dokumentovanje razmjera zlostavljanja u Ukrajini

Izjave preživjelih i svjedoka, unakrsno provjerene sa informacijama od strane tužilaca, pokazuju koliko je nasilje sastavni dio ruske kampanje.

Pet dana nakon početka rata u Ukrajini, komandant ruskog voda i njegova jedinica stigli su u Motižin, nedaleko od glavnog autoputa koji povezuje zapadnu Ukrajinu sa Kijevom. Među drvećem su sakrili tenkove i artiljeriju, iskopali lisičje rupe i zauzeli najbliže kuće. Prvo je postalo službeni prostor, a drugi baza za zatvaranje, mučenje i ubijanje civila.
Komandant – Oleg Krikunov, 33 – bio je poznat svojim trupama i žrtvama pod imenom Kaluga. Užase koje je navodno počinio i kojim je komandovao mjesec dana u jednom malom selu u Ukrajini dokumentovani su od strane zvaničnika koji istražuju zločine koje su počinile ruske trupe, koji su ga označili kao visoki prioritet na svojoj listi traženih zločinaca.
Ukrajinski tužioci preplavljeni su dokazima o ruskim ratnim zločinima. Razmjeri zločina su bili toliki, a zločini toliko flagrantni, da su već sastavili stotine dosijea, imenovali desetine osumnjičenih i pokrenuli prvo uspješno krivično gonjenje.
Od početka rata Guardian je dokumentirao zločine nad civilima, uključujući mučenje, ubistva i seksualni napad, prikupljajući priče iz prve ruke od preživjelih i svjedoka, te ih unakrsno provjerava sa informacijama koje su objavili tužioci.
Novinari Guardiana su 29. aprila razgovarali s Olehom Bondarenkom, jednim od samo trojice muškaraca koji su preživjeli Kalugin logor za mučenje u Motižinu. Bondarenko je rekao da su ga ruski vojnici pretukli i ostavili da umre. Izgubio je nekoliko zuba od ruskih napada, torzo mu je izrešetan ožiljcima, a možda je pretrpio trajna oštećenja kičme.
U intervjuu krajem aprila, ispričao je kako ga je ruski vod doveo vezanih očiju do baze u kojoj su vojnici uspostavili sumornu rutinu za svoje zarobljenike. Svaki dan su civili bili teško premlaćivani, ruke su im bile uvijane i lomljene; zatim, kako se bližio trenutak da budu ubijeni, upucani su u ruke ili koljena da bi zarobljenici trpili što veći bol, zatim su ponovo upucani u stomak prije nego što su konačno ubijeni metkom u potiljak.
Bondarenko je dva dana bio zatvoren u betonskoj cijevi potopljenoj u zemlju koja je služila kao cisterna za vodu, taman dovoljno velika da drži čovjeka pognutog u nekoj vrsti čučnja. Dok je bio zatočen u cijevi, Bondarenko je rekao da je mogao čuti kako vojnici sat i po muče jednog od civila.
„Molio sam se da ga odvedu brže“, rekao je Bondarenko.
Civili su pokopani u masovne grobnice oko logora. Tamo su istražitelji pronašli tijelo Olge Petrivne, voljene predsjednice seoskog vijeća Motižina, zajedno sa njenim mužem i sinom. Petrivna je odlučila ostati u gradu i koordinirati pomoć i teritorijalnu odbranu kada su Rusi stigli. 

Otkrivene masovne grobnice

U selima Buča, Hostomel i Borođanka, koje su oko mjesec dana bile pod okupacijom ruskih trupa, ukrajinski istražitelji pronašli su desetine masovnih grobnica u kojima su bila zakopana tijela mučenih i ubijenih civila. Otkako su se Rusi povukli iz tog područja, grupa mladih dobrovoljaca neumorno radi na ekshumaciji tijela i šalju ih sudskim ljekarima koji prikupljaju dokaze o zločinima koje su počinile ruske trupe.
U šumi pored puta u blizini Borođanke, 40 milja od Kijeva, policija je pronašla tijela dvojice muškaraca zakopana pored, kako lokalno stanovništvo kaže, ruskog vojnog punkta. Jedan je bio penzioner kome je glava bila odsječena i još uvek nije pronađena. Oba tijela su bila iskrivljena i unakažena i izgledalo je kao da su im na više mjesta slomljeni udovi.
Sin čovjeka čija je glava odsječena, Serhij Kubicki, bio je tamo kako bi svjedočio ekshumaciji i dao izjavu policiji. On i njegova porodica napustili su selo radi sigurnosti kada je počeo rat, ali njegov otac nije želio otići. 
"Nisam vjerovao da je to on kada su mi rekli", rekao je Kubicki. 
Rekao je da su njegove komšije 17. marta pronašle tijelo njegovog oca u šumi u blizini ruskog kontrolnog punkta i na licu mjesta ga sahranile. Komšije su se potom vratile u grobnicu kako bi je iskopali pod policijskim nadzorom. 
U Borođanki, samo nekoliko metara od lokalne bolnice, istražitelji su pronašli tijelo 14-godišnje djevojčice, kao i tijelo njenog oca i još jednog muškarca. Prema riječima svjedoka, djevojčica i njen otac pokušavali su automobilom pobjeći iz grada, ali je Rusima naređeno da pucaju u svako vozilo koje pokušava izaći. Otac je umro momentalno kada su meci probili auto. Njegova kćerka je, prema riječima svjedoka, preminula nekoliko sati kasnije. Pokopani su u masovnu grobnicu na manje od jednog minuta hoda od bolnice.
Fotografi Guardinana su fotografirali desetine civilnih automobila u gradovima sjeverno od Kijeva, poput Borođanke, izrešetanih rupama od metaka dok su civili pokušavali pobjeći. Stalno granatiranje značilo je da su pokopani na improviziranim grobljima po gradovima, a lokacija njihovih grobova je kasnije prijavljena policiji.
Vladislav Perovski, ukrajinski sudski ljekar koji je izvršio na desetine obdukcija ljudi iz Buče, Irpina i Borođanke, rekao je da je proces identifikacije ljudi složen, s obzirom na stanje raspadanja tijela pronađenih u masovnim grobnicama i visok nivo brutalnosti nad žrtvama, čak i nakon što su ubijene. On govori o ljudima koji su ubijeni, a potom smrvljeni tenkovima.
“Postoji mnogo spaljenih i unakaženih tijela koja je jednostavno nemoguće identificirati”, rekao je Perovski. “Lice je razbijeno u komade. Ne možete ga ponovo sastaviti. Ponekad uopće nema glave.”
Početkom marta lokalne mrtvačnice u Kijevu nisu imale više mjesta za mrtve koji su svakog dana desecima pristizali u objekte predviđene za 30 leševa, pa su tijela bila nagomilana u hladnjačama. U jednom, stariji par kroz suze je opisao svog sina muškarcima koji su stajali unutra. On je, kako su rekli, služio u građanskom otporu i izdan je ruskim vojnicima koji su okupirali njihov grad i lovili ukrajinske borce i bivše vojnike koji su učestvovali u ratu u Donbasu. Rusi su ga uhvatili, mučili, polomili mu ruke i noge i stavili mu  plastičnu kesu na glavu. Zatim su ga ubili i tijelo bacili na ivicu ceste.

Silovanje i seksualni napad

Krajem aprila, forenzičari su za Guardian rekli da su pronašli dokaze da su neke žene silovane prije nego što su ih ubile ruske snage.
„Već imamo nekoliko slučajeva koji ukazuju na to da su te žene silovane prije nego što su ubijene iz vatrenog oružja“, rekao je Perovski. “Ne možemo dati više detalja jer moje kolege još uvijek prikupljaju podatke i još imamo stotine tijela za pregled”.
Žene širom Ukrajine bore se sa posljedicama seksualnog nasilja koje su počinili ruski vojnici. Dok su se ruske trupe povlačile iz gradova i predgrađa oko glavnog grada kako bi preusmjerili ratne napore na istok Ukrajine, žene i djevojke su se javile da ispričaju o zločinima koje su pretrpjele. Grupna silovanja, napadi i silovanja počinjena pred djecom spadaju među mračna svjedočenja koja su prikupili istražitelji.

Najmanje dva muškarca na listi ruskih ratnih zločinaca koju su tužioci objavili koja su  optužena za seksualni napad i silovanje. Jedan od njih je Fasahov Bulat Lenarovič, 20, radio-operater haubičkog artiljerijskog diviziona 30. zasebne motorizovane brigade.
Dana 12. marta, oko 19 sati, dok je bio u selu u okrugu Brovari, Kijevska oblast, Fasahov je ušao u kuću mlade žene koja je živjela sa svojom porodicom. Ostao je sam u kuhinji sa žrtvom i, prema riječima tužioca, "prijetnjom fizičkim nasiljem prema porodici žrtve, upotrebom vatrenog oružja" natjerao je da se skine i silovao je ženu. Deset dana kasnije, Fasahov i još tri neidentifikovana vojnika ušli su u kuću druge žene i silovali i nju. 
Tužioci su 9. marta izjavili da je Romanov Mihail Sergejevič, pripadnik motorizovane pješadije Oružanih snaga Ruske Federacije, "u stanju alkoholiziranosti", " s predumišljajem ubio lokalnog stanovnika i silovao njegovu suprugu" u okupiranom selu u blizini Kijeva.
“Imali smo nekoliko poziva na našoj hitnoj liniji za pomoć od strane žena i djevojaka koje su tražile pomoć, ali u većini slučajeva bilo je nemoguće pomoći im fizički. Nismo uspjeli doći do njih zbog borbi”, rekla je Katerona Čerepaka, predsjednica La Strada Ukraine, dobrotvorne organizacije koja podržava žrtve trgovine ljudima, nasilja u porodici i seksualnog napada.
“Silovanje je nedovoljno prijavljen zločin i stigmatizirano pitanje čak iu mirnim vremenima. Brinem se da je ono što ćemo saznati biti samo vrh ledenog brijega.”