Zelena agenda - „spas“ za Zapadni Balkan?

Dan planete Zemlje prvi put je obilježen 22. aprila 1970. godine u Philadelphiji, Sjedinjene Američke Države, a od tada se slavi u više od 192 zemlje. Tema ovogodišnjeg Dana planete Zemlje je „Obnovimo našu Zemlju“, koja se fokusira na održivi razvoj, prirodne procese , kao i nove zelene tehnologije, koje mogu obnoviti prirodne ekosisteme Zemlje i doprinijeti smanjenju globalnog zagrijavanja. Više nego ikada, moramo se podsjetiti šta naša planeta znači za nas, jer se sada planeta Zemlja suočava s opasnim neprijateljem, a to je čovjek.

Ljudi koriste prirodne resurse u procesu proizvodnje i u tu svrhu troše energiju koju priroda prima pomoću sunčeve svjetlosti, ugljena ... Međutim, većina dobijenih proizvoda vraća se u prirodu u bilo koje vrijeme tijekom njihove upotrebe, na različite načine kao otpad, a time i utiču na uspostavljenu ravnotežu. U predindustrijsko doba zagađenje okoliša imalo je lokalni karakter, ali modernizacijom poljoprivrede i industrijalizacijom ovaj je problem postao globalni problem. Uzrok je prije bio vidljiv golim okom (prašina, dim, prljava voda), a sada su u tu svrhu potrebne naučne analitičke metode (teški metali, plinovi bez mirisa, otrovna organska jedinjenja). Ušli smo u treći milenijum sa velikim oštećenjima biosfere, globalnim klimatskim promjenama, uništavanjem mnogih vrsta faune i flore, problemima povećanja proizvodnje i sve većim brojem stanovnika. Posljednjih godina politike Evropske unije (EU) sve su se više kretale u smjeru zaštite okoliša i očuvanja zdravlja ljudi. U 21. stoljeću moramo preduzeti velike mjere zaštite kako bismo sačuvali okoliš za dalji opstanak čovječanstva. EU je shvatila da svaku svoju aktivnost mora uskladiti sa mogućnostima prirode.

Klimatske promjene i uništavanje okoliša prijetnja su postojanju Evrope i svijeta. Kako bi se riješili ovi problemi, Evropa je razvila novu strategiju u kojoj:

• 2050. godine nema neto emisija stakleničkih plinova;

• Ekonomski rast nije povezan sa korištenjem resursa;

• Nijedna osoba ili regija nije zanemarena.

Treća stavka je izuzetno važna za Bosnu i Hercegovinu (BiH), jer se region Zapadnog Balkana ne smije zanemariti, ali zagađenje ne poznaje državne granice. Samo gledajući primjer kvaliteta zraka, možemo

vidjeti koliko je to problem za BiH, gdje oko 8.000 stanovnika godišnje umire zbog posljedica zagađenja zraka. Situacija u drugim zemljama u regionu nije ništa drugačija. Albanija je četvrta u Evropi po stepenu zagađenja, a slijede je Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija. Sve zemlje Zapadnog Balkana najveći su izvoznici finih čestica (PM2,5) u atmosferu, čija koncentracija često prelazi dozvoljenu granicu i do 10 puta. Sve štetne termoelektrane nalaze se u regiji Zapadnog Balkana, a najgore termoelektrane se nalaze u BiH. Termoelektrana Ugljevik, koja godišnje ispušta više od 100.000 tona CO2 u zrak. U BiH se zdravstveni troškovi povezani sa zagađenjem zraka procjenjuju na čak 21,5 posto BDP -a, dok u Njemačkoj, na primjer, taj postotak iznosi 4,5 posto BDP -a.

Ne samo da nam je zrak zagađen, već su i rijeke odavno postale glavna odlagališta, šume su izgubile svoju primarnu funkciju pretjeranom sječom i zagađenjem, ostavljajući tlo zagađenim ... Podaci iz 2019. za BiH bilježe 72.791 m⊃3; uništenog i oštećenog drveta, od kojih je 45.273 m⊃3; celuloze uništeno i oštećeno ilegalnom sječom.

Bosna i Hercegovina do sada nije poduzela gotovo nikakve korake u zaštiti okoliša. Šest zemalja Zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Srbija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija) namjeravaju se pridružiti Evropskoj uniji i morat će se pozabaviti ovim pitanjem u procesu pristupanja EU. S tim u vezi, najviši zvaničnici vlada zemalja Zapadnog Balkana podržali su Zelenu agendu za Zapadni Balkan na Samitu u Sofiji održanom 10. novembra 2020. godine.

Potpisivanjem Sofijske deklaracije o zelenoj agendi za Zapadni Balkan, zemlje regiona su se obavezale da će raditi na tome da Evropa postane klimatski neutralna do 2050.

Šta je Zelena agenda i na šta se Regija obavezala?

Zelena agenda za Zapadni Balkan predviđena je Evropskim zelenim planom, koji je skup politika i mjera za klimatsku neutralnost Evropske unije do 2050. godine. U Evropskom zelenom planu, Evropska komisija je, između ostalog, navela da će ekološki tranzicija za Evropu biti potpuno efikasna samo ako zemlje iz okruženja poduzmu efikasne mjere za energetsku tranziciju.

Prateći dio ovog plana su smjernice za provedbu Zelene agende definiraju aktivnosti u pet ključnih oblasti, koje su iste kao u Evropskom zelenom planu.

• Klimatske akcije, uključujući dekarbonizaciju, energiju i mobilnost;

• Cirkularna ekonomija, sa posebnim naglaskom na otpad, recikliranje, održivu proizvodnju i efikasno korištenje resursa;

• Biodiverzitet, čiji je cilj zaštita i obnova prirodnih bogatstava Regije;

• Boriti se protiv zagađenja zraka, vode i tla;

• Održiva ruralna područja i lanci proizvodnje hrane.

Komisija vjeruje da će digitalizacija biti ključni pokretač aktivnosti u područjima koja se ogledaju u njenom konceptu dvostruke tranzicije - zelenoj i digitalnoj.

Prema Deklaraciji, zemlje Regiona su se obavezale da će raditi sa EU kako bi Evropa postala klimatski neutralni kontinent do 2050. godine, uvođenjem strogih klimatskih politika i reformom energetskog i transportnog sektora kroz sljedeće mjere:

• Usklađivanje sa klimatskim pravom EU -a nakon njegovog usvajanja, čiji je cilj klimatska neutralnost EU do 2050. godine;

• Definiranje energetskih i klimatskih ciljeva do 2030. godine u skladu sa pravnim okvirom Energetske zajednice i acquis communautaire, kao i razvoj i provedba Nacionalnih energetskih i klimatskih planova sa jasnim mjerama za smanjenje emisije stakleničkih plinova;

• Usklađivanje s EU sistemom trgovanja emisijama (EU ETS), kao i uvođenje drugih modela oporezivanja emisija, radi promocije dekarbonizacije u Regionu;

• Analiza i revizija svih propisa koji podržavaju progresivnu dekarbonizaciju energetskog sektora i njihovu potpunu primjenu, prvenstveno kroz Energetsku zajednicu;

• Saradnja u pripremi procjene društveno-ekonomskog uticaja dekarbonizacije na svaku zemlju i na regionalnom nivou u pogledu pravične tranzicije;

• Davanje prioriteta energetskoj efikasnosti i njeno poboljšanje u svim sektorima;

• Povećanje udjela obnovljivih izvora energije i osiguravanje potrebnih uslova za ulaganje, u skladu sa pravnom stečevinom EU i Energetskom zajednicom;

• Smanjiti i ukinuti subvencije za ugalj, uz strogo poštovanje pravila o državnoj pomoći;

• Aktivno učestvovati u inicijativi za regione uglja u tranziciji na Zapadnom Balkanu.

EU će pružiti finansijsku podršku i tehničku pomoć onima koji su najviše pogođeni prelaskom na zelenu ekonomiju. Najmanje 100 milijardi eura namijenjeno je za najugroženije regije u razdoblju od 2021. do 2027. Evropska komisija je usvojila i sveobuhvatni Ekonomski i investicioni plan za Zapadni Balkan, koji predviđa devet milijardi eura finanyiranja EU za ključne investicije, uključujući ubrzanje zelenog prijelaza.

Međutim, hoće li Bosna i Hercegovina i zemlje Regiona poštivati i provoditi Zelenu agendu za Zapadni Balkan? Jedino što nam preostaje je pričekati i vidjeti hoće li termoelektrane poput one u Ugljeviku, često nazivane Černobiljom Evrope, jednog dana biti zatvorene. Naša je obaveza pomiriti ljude i prirodu, te razviti ekološku svijest. Nema boljeg doprinosa i ulaganja u budućnost od razvoja svijesti o okolišu, očuvanja prirode i zaštite okoliša. Spas ljudi i opstanak Zemlje leži u znanju i skromnosti ljudi. Nadajmo se da su i vlade zemalja Zapadnog Balkana to shvatile.