Zašto je Putinova Rusija napala Ukrajinu?

Putin nije uspio, ali, više od tri godine kasnije, petina ukrajinske teritorije je u ruskim rukama.

Američki predsjednik Donald Trump insistira na mirovnom sporazumu i trebao bi se u petak sastati sa svojim ruskim kolegom na Aljasci, na onome što je Bijela kuća opisala kao razgovore "jedan na jedan". Međutim, prethodni optimizam u vezi sa sporazumom nije doveo do bilo kakvog napretka.

Pokrećući najveću evropsku invaziju od kraja Drugog svjetskog rata, Putin je održao žestoki govor na televiziji u kojem je izjavio da mu je cilj "demilitarizacija i denacifikacija" Ukrajine.

Rusija je više puta prikazivala modernu Ukrajinu kao nacističku državu, što je grubo iskrivljavanje historije.

Putin je već osam godina ranije zauzeo ukrajinsko poluostrvo Krim, nakon revolucije u kojoj je svrgnut proruski predsjednik Ukrajine i zamijenjen prozapadnijom vladom.

Putin je potom pokrenuo rat nižeg nivoa u istočnoj ukrajinskoj regiji Donbas, gdje su proruske snage okupirale teritoriju i uspostavile pobunjeničke države koje podržava Moskva.

Ali invazija 2022. godine bila je drugačijih razmjera.

Putin je upravo priznao pobunjeničke države kao nezavisne. Zatim, kada je invazija počela, rekao je da je ljudima tamo - od kojih mnogi govore ruski - potrebna zaštita od kijevskog "režima".

Dan kasnije, Putin je pozvao ukrajinsku vojsku da "uzme vlast u svoje ruke" i cilja na "bande narkomana i neonacista" koji vode vladu.

Zatim je dodao još jedan cilj - osigurati da Ukrajina ostane neutralna. Optužio je zapadni obrambeni savez, NATO, da pokušava steći uporište u Ukrajini kako bi približio svoje trupe ruskim granicama.

Ruski lider dugo je dovodio u pitanje pravo Ukrajine na postojanje, tvrdeći da je "modernu Ukrajinu u potpunosti stvorila Rusija" nakon komunističke revolucije 1917. godine.

U dugom eseju iz 2021. godine, čak je sugerirao da su "Rusi i Ukrajinci bili jedan narod" još iz kasnog 9. vijeka. Prošle godine je rekao američkom TV voditelju talk showa Tuckeru Carlsonu da je Ukrajina "vještačka država".

Ti komentari su mnoge naveli da vjeruju da je cilj invazije zapravo bio brisanje države Ukrajine.

Ruska državna novinska agencija RIA objasnila je da je "denacifikacija neizbježno i deukrajinizacija" - naizgled povezujući ideju brisanje države Ukrajine sa navedenim ciljem invazije.

Ukrajinska kultura i identitet zapravo postoje vijekovima nezavisno od Rusije.

 

Provjera činjenica u Putinovoj "besmislenoj" historiji

 

 

 

Putin se već dugo pokušava riješiti izabranog prozapadnog predsjednika Ukrajine, a Zelenski je očigledno bio meta od samog početka rata.

Ruske trupe su dva puta pokušale upasti u predsjednički kompleks ubrzo nakon invazije, prema riječima savjetnika Zelenskog, a izabrani ukrajinski lider je rekao da ga žele mrtvog.

„Neprijatelj me je odredio kao metu broj jedan; moja porodica je meta broj dva. Žele politički uništiti Ukrajinu uništavanjem šefa države“, rekao je Zelenski.  

Zelenski je kasnije rekao da ga je Putin u početku pokušao zamijeniti bogatim šefom proruske stranke, Viktorom Medvedčukom, koji je optužen za izdaju u Ukrajini, a sada se nalazi u Rusiji.

Čak ni sada, Putin nije pristao na mirovne pregovore sa Zelenskim, a njegovi zvaničnici ga nazivaju „gubitnikom“ i „klaunom“. Govorio je o „nelegitimnosti“ ukrajinskog lidera - lažnoj naraciji koju je ponovio i Trump.

Kao dokaz, Putin navodi odgađanje predsjedničkih izbora u Ukrajini u martu 2024. godine, iako je zbog rata u Rusiji Ukrajina pod vanrednim stanjem, a izbori su zabranjeni prema Ustavu.

Putinov vlastiti reizbor 2024. godine je vrlo upitan, jer su ruski opozicioni lideri ili u egzilu ili mrtvi.

 

 

Putin se godinama žalio na širenje NATO-a na istok, kao sigurnosnu prijetnju i vidi svaku mogućnost pridruživanja Ukrajine savezu kao glavnu crvenu liniju.

Prije ruske invazije 2022. godine, zahtijevao je da NATO ukloni multinacionalne snage iz država Centralne i Istočne Evrope koje su se pridružile zapadnom savezu nakon 1997. godine.

Ali Rusija je pokrenula vojnu akciju u Istočnoj Evropi, kada je izvršila invaziju na Gruziju 2008. godine, a zatim na Krim 2014. godine.

Nakon invazije na Krim, NATO je uspostavio kontinuirano prisustvo na svom istočnom krilu - najbliže Rusiji.

NATO je oduvijek naglašavao da je cijela svrha saveza odbrana teritorija "bez agresivnih namjera". Švedska i Finska su se pridružile NATO-u u posljednje dvije godine upravo zbog percipirane ruske prijetnje.

U ukrajinskom Ustavu se navodi pridruživanje Evropskoj uniji i NATO-u, ali nije bilo stvarnih izgleda za to kada je počeo rat u punom obimu.

Zelenski je to izjavio dvije sedmice nakon početka invazije: "NATO nije spreman prihvatiti Ukrajinu".

Od tada je rekao da bi razmotrio ostavku u zamjenu za članstvo u NATO-u, ali Trump kaže da Kijev treba "zaboraviti" na pridruživanje zapadnom savezu.

Putin je optužio NATO za učešće u ratu, jer su njegove države članice sve više slale Ukrajini vojnu opremu, uključujući tenkove i borbene avione, sisteme protivvazdušne odbrane, raketne sisteme, artiljeriju i dronove.

NATO je pružio sigurnosnu pomoć i obuku Ukrajini, ali insistira da to ne znači da je strana u ratu.

Putinooa nezadovoljstvo NATO-om datira iz 1990. godine, kada tvrdi da je Zapad obećao da se neće širiti "ni centimetar na istok".

Međutim, to je bilo prije raspada Sovjetskog Saveza i zasnivalo se na ograničenoj obavezi datoj tadašnjem sovjetskom predsjedniku Mihailu Gorbačovu.

Gorbačov je rekao da se "tema širenja NATO-a nikada nije razmatrala" u to vrijeme.

 

 

Najvjerovatniji put je putem direktnih pregovora, iako su prethodni krugovi pregovora između dvije strane donijeli mali napredak u pogledu prekida vatre.

Nakon pete posjete Moskvi Trumpovog izaslanika Stevea Witkoffa 6. augusta, američki predsjednik je izjavio da postoji "dobra šansa" da se lično sastane sa ruskim i ukrajinskim liderima radi razgovora.

Iz Kremlja je, također, saopćeno da će se sastanak Trumpa i Putina održati u narednim danima, ali je Putin isključio skori sastanak sa Zelenskim, rekavši da nisu ispunjeni pravi uslovi.

Međutim, do sada dvije strane nisu uspjele pronaći način da premoste svoje razlike.

Rusija želi direktne razgovore kako bi se riješili "korijenski uzroci sukoba", fraza koja podsjeća na Putinove "maksimalističke" zahtjeve na početku rata u martu 2022. godine.

To je uključivalo da Ukrajina postane neutralna država, dramatično smanjenje vojske i napuštanje težnji za pridurživanje NATO-u.

Rusija, također, želi međunarodno priznanje svojih teritorijalnih dobitaka u Ukrajini koje se odražava u svakom budućem sporazumu, uključujući aneksiju Krima i četiri istočne regije. Također, želi hitno zakazivanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora. Kijev nikada neće priznati svoju suverenu teritoriju kao dio Rusije, čak i ako bi prihvatio da je privremeno izgubljena. Također će tražiti zapadne sigurnosne garancije kako bi osigurao da Rusija nikada više ne napadne njegovu teritoriju.

 

 

Prije povratka u Bijelu kuću i u prvim mjesecima svog predsjedničkog mandata, Trump je sugerirao da je ukrajinski predsjednik odgovoran za rat sa Rusijom.

"[Zelenski] nikada nije trebao dozvoliti da rat počne, taj rat je gubitnik", rekao je u oktobru 2024.

U stvarnosti, rat je počeo 2014. godine, kada je Putin anektirao Krim, a ruski posrednici zauzeli dio istočne Ukrajine. Zelenski se tada nije ni bavio politikom. Putin je potom naredio potpunu rusku invaziju osam godina kasnije, nakon mjeseci precizne koordinacije i poricanja bilo kakvog takvog plana.

Međutim, poruke američkog predsjednika nisu bile sasvim dosljedne, a posljednjih sedmica čini se da se njegov stav protiv Rusije pooštrio.

"Mislili smo da smo [rat] riješili više puta, a onda predsjednik Putin izađe i počne ispaljivati rakete na neki grad poput Kijeva i ubije mnogo ljudi", rekao je u julu.

Trump je najavio uvođenje novih sekundarnih tarifa za svaku zemlju koja još uvijek trguje sa Rusijom ako se primirje s Ukrajinom ne postigne do petka, 8. augusta.

 

 

Na početku invazije 2022. godine, Putin se zakleo da će zaštititi ljude u okupiranim područjima istočne Ukrajine od osmogodišnjeg ukrajinskog "maltretiranja i genocida" tokom rata na istoku.

Više od 14.000 ljudi je poginulo s obje strane linije fronta između 2014. i 2022. godine, ali ruske tvrdnje da su ukrajinski nacisti počinili genocid u okupiranim regijama nikada se nisu dokazale, a nijedno međunarodno tijelo nije govorilo o genocidu. Njemački kancelar nazvao je tu tvrdnju "smiješnom". Ruske provokacije nacista na vlasti u Kijevu, također, nisu tačne.

Moderna Ukrajina nema krajnje desničarske stranke u parlamentu - nisu uspjele dobiti dovoljno glasova na izborima 2019. godine. Osim toga, Zelenski je Jevrej i mnogi njegovi rođaci su ubijeni od strane nacista u Drugom svjetskom ratu.

Putin ga osuđuje kao "sramotu za jevrejski narod", ali Američki memorijalni muzej holokausta u potpunosti odbacuje njegove tvrdnje, rekavši da je "pogrešno predstavio i prisvojio historiju holokausta".

Sam Putin je optužen za ratne zločine od strane... Međunarodni krivični sud 2024. godine, iako je Kremlj to odbio.

 

Nakon više od tri godine ofanziva i kontraofanziva, ruske i ukrajinske snage su u ratu iscrpljivanja na aktivnoj liniji fronta dugoj više od 1.000 kilometara.

Nijedna strana nema realne izglede za pobjedu u ovom ratu, iako Rusija pokušava ostvariti daljnje teritorijalne dobitke tokom ljetne ofanzive.

Rusija je anektirala četiri regije u istočnoj i južnoj Ukrajini nakon lažnih referenduma 2022. godine, a ipak može tvrditi da ima potpunu kontrolu samo nad jednom od njih, Luhanskom.

Ukrajinske snage su uspjele osloboditi velika područja sjevera i dijelove juga 2022. godine, ali novije kontraofanzive nisu imale isti uspjeh.

One su i dalje aktivne u vrlo malom dijelu ruske Kurske regije nakon pokretanja ofanzive u augustu 2024. godine, ali su izgubile kontrolu nad svim većim naseljima tamo. Ukrajinske trupe su, također, izgubile teritorije na istoku.

Veliki dio ruske vatrene moći usmjeren je prema Donjeckoj regiji, dok se gradovi i sela uništavaju u sporom i mukotrpnom napredovanju.

Rat uzima danak ruskoj ekonomiji, sa visokim kamatnim stopama, inflacijom i vojnim izdacima ove godine od najmanje 33 posto saveznog budžeta.

Ukrajina je izgubila veliki dio svog ekonomskog bogatstva zbog ruske okupacije i uništenja na svom industrijskom istoku. Rast je pogođen napadima na njenu energetsku infrastrukturu.

Iako su inflacija i kamatne stope visoke, Ukrajina je osigurala zapadnu pomoć za pokrivanje svog budžetskog deficita.

 

 

Ruski pokušaj da spriječi Ukrajinu da napusti njenu sferu uticaja datira godinama unazad, a njena početna invazija započela je 2014. godine kada je proruski predsjednik Viktor Janukovič svrgnut nakon višemjesečnih masovnih demonstracija.

Janukovič je napustio sporazum s EU pod Putinovim pritiskom, što je izazvalo proteste koji su završili kada su snajperisti ubili desetine demonstranata. Janukovič je ubrzo pobjegao u Rusiju.

Putin je brzo zauzeo ukrajinsko poluostrvo Krim, a ruski posrednici su se naoružali protiv vlade, okupirajući dijelove istočne Luganske i Donjecke regije.

Dva pokušaja zaustavljanja rata nisu urodila plodom. Poznati su kao Minski sporazumi, a posredovale su Francuska, Njemačka i sama Rusija. Smanjili su obim nasilja, ali Zelenski ih je nazvao zamkom koja je stvorila zamrznuti sukob pod ruskim uslovima.

Obje strane su se međusobno optuživale za kršenja, a Kremlj je rekao da su propali sporazumi na kraju bili preteča potpune invazije Moskve. Ukrajinski lider je upozorio Trumpovu administraciju da ne vjeruje Putinu: "Prekršio je primirje, ubio je naš narod".  

Koliko je ljudi poginulo u ratu u Ukrajini?

Desetine hiljada ljudi je poginulo otkako je Putin poslao trupe 2022. godine. Ukrajinski predsjednik je govorio o 46.000 poginulih ukrajinskih vojnika, ali stranica otvorenog koda ualosses.org sugerira da je taj broj veći od 77.000.

Prema podacima UN-a, više od 13.500 civila je izgubilo živote u Ukrajini, a ističu da je stvarni broj žrtava vjerovatno mnogo veći. Navodi se da je samo u prvoj polovini 2025. godine ubijeno 6.754 civila.

Rusija rijetko priznaje vojne gubitke, ali analiza BBC-a procjenjuje da bi broj ruskih žrtava mogao varirati od 185.143 do 267.500.

Rat je prisilio milione Ukrajinaca da potraže utočište u inostranstvu ili da napuste svoje domove unutar Ukrajine.

Na početku, Putin to nije ni nazvao ratom, već "specijalnom vojnom operacijom". Na kraju, 2024. godine, prihvatio je da se radi o ratu, ali je tvrdio da ga je podstakao Kijev ili njegovi "zapadni rukovodioci".

 

 

Putin, čini se, vjeruje da Ukrajina treba ostati u ruskoj sferi utjecaja zbog historijskih veza između dvije zemlje. Od 1922. do 1991. godine Ukrajina je bila dio Sovjetskog Saveza i mnogi Ukrajinci govore ruski, posebno na istoku, uključujući i Volodimira Zelenskog, koji je izvorno govori ruski.

Mnogi Rusi smatraju Krim svojim. Katarina Velika ga je anektirala 1783. godine, a sovjetski vođa Hruščov ga je predao Ukrajini 1954. godine. Deset godina ranije, njegov prethodnik Staljin deportirao je tatarsko stanovništvo Krima, tako da su većinski stanovnici bilo etnički Rusi.

Od 1991. godine Ukrajina je nezavisna država. Odustala je od svog nuklearnog oružja 1994. godine u zamjenu za garantovanu sigurnost od Rusije, Velike Britanije i SAD-a, koju Moskva nije poštovala.

Od rata, mnogi Ukrajinci su prestali govoriti ruski, a sam Zelenski izbjegava korištenje ruskog jezika u javnosti.