Nestaje puta:
Stagflacija pogađa rusku ratnu ekonomiju, jer sankcije uzimaju danak ekonomskom rastu i stabilnosti cijena
Ruska ekonomija se ne urušava, ali stagnira i pati od visoke inflacije. Ovaj ekonomski pad mogao bi biti prekretnica, jer bi Rusiji mogle ponestati likvidnih rezervi, što bi navelo Kremlj da smanji javnu potrošnju.
Mjesecima se zvanična stopa inflacije u Rusiji kretala oko 10 posto. U junu se Centralna banka Rusije pohvalila da je stopa pala na 9,4 posto, ali je potom ublažila slavlje izvještavajući da su očekivanja inflacije za godinu dana 13 posto (što bi mogla biti stvarna stopa inflacije danas). Ipak, 25. jula, Centralna banka se usudila smanjiti svoju vrlo visoku kamatnu stopu, koja je oslabila rast i izazvala ozbiljnu kreditnu krizu, sa 20 posto na 18 posto.
Istina, ruska ekonomija se činila iznenađujuće dinamičnom u 2023. i 2024. godini, sa zvaničnom stopom rasta koja je svake godine dostizala četiri. Ali to je uglavnom bilo zato što je ruska vlada oživjela uspavana sovjetska vojna preduzeća iza Uralskih planina. Štaviše, stvarne brojke rasta možda su bile preuveličane, jer je dio inflacije prikriven prodajom robe državi od strane državnih preduzeća po fiksnim cijenama.
U svakom slučaju, zvanični rast je ove godine pao, vjerovatno na 1,4 posto u prvoj polovini 2025. godine. Od oktobra, sam Kremlj je počeo izvještavati da Rusija doživljava stagflaciju - poruka koja je potvrđena na godišnjem Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Petersburgu u junu.
Poboljšanje je malo vjerovatno. Finansijske rezerve zemlje se iscrpljuju, prihodi od energije opadaju, a postoji sve veći nedostatak radne snage i uvozne tehnologije. Sve je povezano sa ratom i zapadnim sankcijama.
Od 2022. godine, Rusija ima godišnji budžetski deficit od oko dva posto BDP-a, što implicira da joj je potrebno 40 milijardi dolara svake godine da bi smanjila jaz. Ali zbog zapadnih finansijskih sankcija, Rusija praktično nema pristup međunarodnom finansiranju od 2014. godine. Čak se ni Kina ne usuđuje otvoreno finansirati rusku državu, iz straha od sekundarnih sankcija.
Dvije male kineske banke su upravo sankcionirane od strane Evropske unije zbog takvih grijeha. Dakle, Rusija se mora snalaziti sa likvidnim finansijskim resursima koji se nalaze u njenom Nacionalnom fondu za bogatstvo. Nakon što su pali sa 135 milijardi dolara u januaru 2022. godine na 35 milijardi dolara do maja 2025. godine, očekuje se da će se oni iscrpiti u drugoj polovini ove godine.
Tradicionalno, polovina ruskih saveznih prihoda dolazi od izvoza energije, koji je nekada činio dvije trećine njenog ukupnog izvoza. Ali suočen sa zapadnim sankcijama, ukupni ruski izvoz je opao, padajući za 27 posto, sa 592 milijarde dolara na 433 milijarde dolara, između 2022. i 2024. godine.
Savezni budžet za 2025. godinu pretpostavio je cijenu nafte od 70 dolara po barelu, ali nafta se sada kreće bliže zapadnoj gornjoj granici cijene od 60 dolara po barelu, a EU je upravo postavila gornju granicu od 47,6 dolara po barelu za rusku naftu koju još uvijek kupuje. Osim toga, Zapad je sankcionirao skoro 600 ruskih tankera "flote u sjeni", što će smanjiti ruske savezne prihode za najmanje jedan posto BDP-a.
U tom kontekstu, Kremlj je najavio da, iako namjerava potrošiti 37 posto svog saveznog budžeta - 195 milijardi dolara (7,2 posto BDP-a) - na nacionalnu odbranu i sigurnost ove godine, mora smanjiti savezne rashode sa 20 posto BDP-a na oko 17 posto. Ali budući da je vlada već smanjila nevojne troškove na minimum, tvrdi da će smanjiti svoje vojne troškove za neki neodređeni iznos 2026. godine.
Smanjenje vojnih rashoda na vrhuncu rata rijetko je povoljan signal. Kao što je komentator Igor Suško primijetio, „Konfederacija je to učinila 1863-1865 (Američki građanski rat), Njemačka 1917-1918 (Prvi svjetski rat), Japan 1944-1945 (Drugi svjetski rat)“, a ishod je svaki put bio „potpuni vojni poraz“.
Naravno, stvarna ekonomska snaga nije problem. Ukrajina troši oko 100 milijardi dolara godišnje na svoju odbranu, što iznosi 50 podzo njenog BDP-a, ali niko se ne trudi da to dovede u pitanje, jer je za Ukrajince rat egzistencijalan. Ukrajina ne bi preživjela da je rat izgubljen. Nasuprot tome, Rusija troši samo sedam posto svog BDP-a na rat, ali ovo je rat Putinovog izbora. Nije egzistencijalan za Rusiju, samo za Putina. Da ima narodni mandat, Rusija bi mogla potrošiti mnogo više na rat. Ali on očigledno ne misli da bi njegova popularnost mogla izdržati da se mnogo više budžeta posveti tom naporu.
U međuvremenu, sve je jasnije da u Rusiji nešto drugo trulo osim ekonomije. Rusija je pala na 154. mjesto od 180 zemalja na autoritativnom Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, dok je Ukrajina na 105. mjestu. Od početka rata, desetak visokih ruskih menadžera u energetskom sektoru palo je kroz prozore. Nedavno je bivši zamjenik ministra odbrane Timur Ivanov osuđen na čak 13 godina zatvora zbog korupcije, ministar saobraćaja Roman Starovoit navodno je počinio samoubistvo samo nekoliko sati nakon što ga je Putin smijenio, a milijarder koji se bavio rudnicima zlata je uhapšen, a njegova kompanija nacionalizirana kako bi se pomoglo državnoj blagajni.
To su bili visoki zvaničnici. Ivanov je bio glavni štićenik bivšeg ministra odbrane Sergeja Šojgua, a Starovoit desna ruka Putinovog bliskog prijatelja Arkadija Rotenberga. Takav razvoj događaja jasni su znaci ekonomske nestabilnosti Rusije.
Finansijsku bol pogoršava ekstremna nestašica radne snage, posebno kvalificiranih radnika. Zvanično, nezaposlenost iznosi samo dva posto, ali to je dijelom i zato što su mnogi Rusi otišli. Od početka rata, a posebno nakon što je Putin proglasio "djelimičnu" mobilizaciju 2022. godine, otprilike milion ljudi je pobjeglo iz zemlje, uključujući mnoge mlade, dobro obrazovane muškarce. Od tada se nije usudio pokrenuti još jednu mobilizaciju. Sada, nedostatak radne snage koči proizvodnju i povećava plaće, dok zapadne kontrole izvoza i dalje ograničavaju rusku ponudu visokotehnološke robe, čak i ako su kieske isporuke donekle ublažile uticaj.
Ruska ekonomija se brzo približava fiskalnoj krizi koja će ometati njene ratne napore. Iako to samo po sebi možda nije dovoljno da prisili Putina da traži mir, to sugerira da se zidovi zatvaraju oko njega.
1 / 3
LINK NA ENGLESKOM https://novayagazeta.eu/articles/2025/08/10/running-out-of-road-en
Nestaje puta: Stagflacija pogađa rusku ratnu ekonomiju, jer sankcije uzimaju danak ekonomskom rastu i stabilnosti cijena
Ruska ekonomija se ne urušava, ali stagnira i pati od visoke inflacije. Ovaj ekonomski pad mogao bi biti prekretnica, jer bi Rusiji mogle ponestati likvidnih rezervi, što bi navelo Kremlj da smanji javnu potrošnju. Mjesecima se zvanična stopa inflacije u Rusiji kretala oko 10 posto. U junu se Centralna banka Rusije pohvalila da je stopa pala na 9,4 posto, ali je potom ublažila slavlje izvještavajući da su očekivanja inflacije za godinu dana 13 posto (što bi mogla biti stvarna stopa inflacije danas). Ipak, 25. jula, Centralna banka se usudila smanjiti svoju vrlo visoku kamatnu stopu, koja je oslabila rast i izazvala ozbiljnu kreditnu krizu, sa 20 posto na 18 posto.
Istina, ruska ekonomija se činila iznenađujuće dinamičnom u 2023. i 2024. godini, sa zvaničnom stopom rasta koja je svake godine dostizala četiri. Ali to je uglavnom bilo zato što je ruska vlada oživjela uspavana sovjetska vojna preduzeća iza Uralskih planina. Štaviše, stvarne brojke rasta možda su bile preuveličane, jer je dio inflacije prikriven prodajom robe državi od strane državnih preduzeća po fiksnim cijenama.
U svakom slučaju, zvanični rast je ove godine pao, vjerovatno na 1,4 posto u prvoj polovini 2025. godine. Od oktobra, sam Kremlj je počeo izvještavati da Rusija doživljava stagflaciju - poruka koja je potvrđena na godišnjem Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Petersburgu u junu.
Poboljšanje je malo vjerovatno. Finansijske rezerve zemlje se iscrpljuju, prihodi od energije opadaju, a postoji sve veći nedostatak radne snage i uvozne tehnologije. Sve je povezano sa ratom i zapadnim sankcijama.
Od 2022. godine, Rusija ima godišnji budžetski deficit od oko dva posto BDP-a, što implicira da joj je potrebno 40 milijardi dolara svake godine da bi smanjila jaz. Ali zbog zapadnih finansijskih sankcija, Rusija praktično nema pristup međunarodnom finansiranju od 2014. godine. Čak se ni Kina ne usuđuje otvoreno finansirati rusku državu, iz straha od sekundarnih sankcija.
Dvije male kineske banke su upravo sankcionirane od strane Evropske unije zbog takvih grijeha. Dakle, Rusija se mora snalaziti sa likvidnim finansijskim resursima koji se nalaze u njenom Nacionalnom fondu za bogatstvo. Nakon što su pali sa 135 milijardi dolara u januaru 2022. godine na 35 milijardi dolara do maja 2025. godine, očekuje se da će se oni iscrpiti u drugoj polovini ove godine.
2 / 3
Tradicionalno, polovina ruskih saveznih prihoda dolazi od izvoza energije, koji je nekada činio dvije trećine njenog ukupnog izvoza. Ali suočen sa zapadnim sankcijama, ukupni ruski izvoz je opao, padajući za 27 posto, sa 592 milijarde dolara na 433 milijarde dolara, između 2022. i 2024. godine.
Savezni budžet za 2025. godinu pretpostavio je cijenu nafte od 70 dolara po barelu, ali nafta se sada kreće bliže zapadnoj gornjoj granici cijene od 60 dolara po barelu, a EU je upravo postavila gornju granicu od 47,6 dolara po barelu za rusku naftu koju još uvijek kupuje. Osim toga, Zapad je sankcionirao skoro 600 ruskih tankera "flote u sjeni", što će smanjiti ruske savezne prihode za najmanje jedan posto BDP-a.
U tom kontekstu, Kremlj je najavio da, iako namjerava potrošiti 37 posto svog saveznog budžeta - 195 milijardi dolara (7,2 posto BDP-a) - na nacionalnu odbranu i sigurnost ove godine, mora smanjiti savezne rashode sa 20 posto BDP-a na oko 17 posto. Ali budući da je vlada već smanjila nevojne troškove na minimum, tvrdi da će smanjiti svoje vojne troškove za neki neodređeni iznos 2026. godine.
Smanjenje vojnih rashoda na vrhuncu rata rijetko je povoljan signal. Kao što je komentator Igor Suško primijetio, „Konfederacija je to učinila 1863-1865 (Američki građanski rat), Njemačka 1917-1918 (Prvi svjetski rat), Japan 1944-1945 (Drugi svjetski rat)“, a ishod je svaki put bio „potpuni vojni poraz“.
Naravno, stvarna ekonomska snaga nije problem. Ukrajina troši oko 100 milijardi dolara godišnje na svoju odbranu, što iznosi 50 podzo njenog BDP-a, ali niko se ne trudi da to dovede u pitanje, jer je za Ukrajince rat egzistencijalan. Ukrajina ne bi preživjela da je rat izgubljen. Nasuprot tome, Rusija troši samo sedam posto svog BDP-a na rat, ali ovo je rat Putinovog izbora. Nije egzistencijalan za Rusiju, samo za Putina. Da ima narodni mandat, Rusija bi mogla potrošiti mnogo više na rat. Ali on očigledno ne misli da bi njegova popularnost mogla izdržati da se mnogo više budžeta posveti tom naporu.
U međuvremenu, sve je jasnije da u Rusiji nešto drugo trulo osim ekonomije. Rusija je pala na 154. mjesto od 180 zemalja na autoritativnom Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, dok je Ukrajina na 105. mjestu. Od početka rata, desetak visokih ruskih menadžera u energetskom sektoru palo je kroz prozore. Nedavno je bivši zamjenik ministra odbrane Timur Ivanov osuđen na čak 13 godina zatvora zbog korupcije, ministar saobraćaja Roman Starovoit navodno je počinio samoubistvo samo nekoliko sati nakon što ga je Putin smijenio, a milijarder koji se bavio rudnicima zlata je uhapšen, a njegova kompanija nacionalizirana kako bi se pomoglo državnoj blagajni.
3 / 3
To su bili visoki zvaničnici. Ivanov je bio glavni štićenik bivšeg ministra odbrane Sergeja Šojgua, a Starovoit desna ruka Putinovog bliskog prijatelja Arkadija Rotenberga. Takav razvoj događaja jasni su znaci ekonomske nestabilnosti Rusije.
Finansijsku bol pogoršava ekstremna nestašica radne snage, posebno kvalificiranih radnika. Zvanično, nezaposlenost iznosi samo dva posto, ali to je dijelom i zato što su mnogi Rusi otišli. Od početka rata, a posebno nakon što je Putin proglasio "djelimičnu" mobilizaciju 2022. godine, otprilike milion ljudi je pobjeglo iz zemlje, uključujući mnoge mlade, dobro obrazovane muškarce. Od tada se nije usudio pokrenuti još jednu mobilizaciju. Sada, nedostatak radne snage koči proizvodnju i povećava plaće, dok zapadne kontrole izvoza i dalje ograničavaju rusku ponudu visokotehnološke robe, čak i ako su kieske isporuke donekle ublažile uticaj.
Ruska ekonomija se brzo približava fiskalnoj krizi koja će ometati njene ratne napore. Iako to samo po sebi možda nije dovoljno da prisili Putina da traži mir, to sugerira da se zidovi zatvaraju oko njega.