Kina i Rusija koriste Šangajsku organizaciju za saradnju kako bi promovirale alternativni svjetski poredak

Kina i Rusija koriste multilateralne institucije poput Šangajske organizacije za saradnju (SCO) kako bi ojačale svoju stratešku koordinaciju i izgradile novi narativ za preoblikovanje globalnog poretka. ŠOS, koja je značajno proširila svoj mandat od osnivanja 2001. godine kao regionalni forum za sigurnosna pitanja, postala je platforma za dvije sile da institucionaliziraju svoju koordinaciju o geopolitičkim pitanjima. Cilj je legitimizirati svoj uticaj na društvene i političke norme u dijelovima svijeta izvan poretka zasnovanog na pravilima koji predvodi Zapad i promovirati alternativni poredak u kojem globalnu moć dijeli više država.

U zajedničkoj izjavi tokom posjete predsjednika Xi Jinpinga Moskvi u maju, Kina i Rusija ponudile su okvirni plan kako će uskladiti napore kako bi to postigle.

„Obje strane, zajedno sa drugim državama članicama, nastavit će jačati međunarodni uticaj Šangajske organizacije za saradnju, promovirajući njenu ulogu u izgradnji multipolarnog svjetskog poretka usmjerenog na Ujedinjene nacije i zasnovanog na strogom pridržavanju međunarodnih pravnih principa“.

Sa svojim širenjem i rastućim vanjskim angažmanom, SCO je dobio na značaju kao nezapadna multilateralna platforma koju predvodi Kina. Prvobitno fokusirana na sigurnost granica i mjere izgradnje povjerenja između Kine, Rusije, Kazahstana, Tadžikistana i Uzbekistana, SCO danas uključuje 10 država članica, među kojima su tri glavne nezapadne sile, zajedno sa dva posmatrača i 14 partnera u dijalogu od jugoistočne Azije do Bliskog istoka. Zajedno čine otprilike četvrtinu globalnog BDP-a i 40 posto svjetske populacije.

Posljednjih godina, organizacija je prenosila svjetonazor naglašavajući suverenitet i sigurnost, te pojačavajući kineske i ruske narative, poput sprečavanja "obojenih revolucija" (antiruskih pokreta za nezavisnost u Istočnoj Evropi nazvanih po bojama) ili zaustavljanja "novog Hladnog rata", kako je izjavio Xi, i "oblikovanja pravednog multipolarnog svjetskog poretka", kako je Putin primijetio. Dok se Putinova Rusija suočava sa zapadnim sankcijama zbog rata protiv Ukrajine, Šangajska organizacija za saradnju (SCO) je, također, pružila diplomatsku platformu kroz samite i ministarske sastanke koji su omogućili i Pekingu i Moskvi da formiraju front sa zemljama globalnog Juga koje su više usklađene sa njihovim antizapadnim narativima i autoritarnim stavom.

Šangajska organizacija za saradnju (SCO) je, također, proširila svoj fokus na globalna pitanja poput rekonstrukcije Afganistana i kineske inicijative "Pojas i put", a sada i na poziv za jačanje međunarodne multipolarnosti. Proširenje je dalo organizaciji političku težinu kao grupi nezapadnih/globalnih južnih zemalja i pokazuje da institucija koju je inicirala Kina može steći politički ugled bez učešća Zapada, pripisujući Kini zasluge za lidera u globalnom upravljanju, sposobnog za postizanje multipolarnosti u globalnom poretku.

 

 

Smatrana kao kineski odgovor na američko ograničavanje u Indo-Pacifiku i ruski odgovor na širenje NATO-a, Šangajska organizacija za saradnju (SCO) izgleda dobija sve veći geopolitički značaj - novi kontra-, ako ne i anti-zapadni blok. Međutim, to nije saveznička organizacija, niti ima zajedničku osnovu geopolitičkog interesa. Kina i Rusija su usklađene, ali nisu saveznice, i imaju različite interese u tretiranju Centralne Azije, kao svoje sfere uticaja. Zemlje Centralne Azije moraju uravnotežiti svoje odnose s objema zemljama, istovremeno se angažirajući s eksteritorijalnim akterima poput EU putem inicijative Global Gateway Unije. Indija, koja se pridružila 2017. godine, mora uravnotežiti svoj angažman sa svim glavnim silama - Kinom, Rusijom i Zapadom. Indija je, također, članica Kvadrilateralnog sigurnosnog dijaloga koji predvode Amerikanci (zajedno s Australijom i Japanom) i ima tekuće granične sukobe sa Kinom. U stvari, postoji više razilaženja među članicama SOC nego slaganja, uprkos njenom nezapadnom usmjerenju. Poziv na kolektivnu izgradnju multipolarnog globalnog poretka ne prevazilazi pojedinačne geopolitičke interese njenih članica.

Osim što joj nedostaju zajedničke vrijednosti i koherentni geopolitički interesi, SOC, također, nema konkretnu polugu za poduzimanje kolektivne akcije. Njena ograničenja bila su očigledna u njenom odgovoru na izraelski napad na Iran, punopravnu članicu SOC. Kada je Iran bio meta napada, organizacija je imala malo kapaciteta za djelovanje osim poziva na deeskalaciju i osude Izraela 14. juna i Sjedinjenih Država 23. juna zbog njihovih vojnih udara. SOC, također, nema jedinstven stav, jer je Indija odbila da se pridruži izjavi 14. juna. Indijsko Ministarstvo vanjskih poslova pojasnilo je da „Indija nije učestvovala u diskusijama o gore pomenutoj izjavi SOC“.

 

 

Kina i Rusija su zauzele jedinstven stav u osudi Izraela i indirektnom prozivanju SAD-a tokom sukoba, naglašavajući diplomatska rješenja i kritikujući napade kao kršenja Povelje UN-a i povrede suvereniteta Irana. Njihove poruke se jasno odražavaju u izjavama SOC i pokazuju produbljivanje strateškog usklađivanja u retorici, pozicionirajući se na moralnoj uzvišenosti za razliku od percipiranih dvostrukih standarda Zapada - da Zapad označava Rusiju kao destabilizatora zbog invazije na Ukrajinu, dok šuti o, ili čak, ohrabruje, napad Izraela na Iran. Kina i Rusija promoviraju antihegemonistički narativ protiv unilateralizma, koristeći ga da opravdaju vlastite izazove postojećem međunarodnom poretku kojim upravlja Zapad.  

 

ZAKLJUČAK  

 

Kreiranje novog svjetskog poretka, koji se u vanjskopolitičkoj strategiji Kine naziva „multipolarnim“, je trajno opredjeljenje ove države. Osnovni cilj ovog opredjeljenja je suprotstavljanje postojećem globalnom poretku predvođenim Zapadom. U cilju realizacije ovom stateškog geopolitičkog cilja Kina, i njen najbliži saveznik u realizaciji stvaranja multipolarnog svjetskog poretka, Rusija koriste sva raspoloživa sredstva pa tako i Šangajsku organizaciju za saradnju, koja se sada pojavljuje kao platforma za promociju multipolarnog svjetskog poretka.  

Činjenica da su najčešće pristalice onoga što Kina naziva multipolarni svjetski poredak autokratske države, sa jakim državnim aparatom i cenzurom (Kina i Rusija, za početak) stvara opravdanu sumnju kod većine analitičara u funkcioniranje multipolarnog poretka globalno.  

Za sada zemlje Zapadnog Balkana, barem zvanično, podržavaju postojeći svjetski poredak, no brojne analize i izvještaji ukazuju na sve jaču antizapadnu propagandu u zemljama Zapadnog Balkana.