Zapadni Balkan postepeno sustiže ekonomije EU, ali Ukrajina dodatno zaostaje

Analiza obuhvata devet sadašnjih i potencijalnih kandidata za EU: šest zemalja Zapadnog Balkana, plus tri iz Istočnog partnerstva EU, Gruziju, Moldaviju i Ukrajinu. Uprkos različitim ambijentima, zemlje dijele zajedničku ambiciju dobijanja članstva u EU.

Prema Bruegelu, većina zemalja kandidata postigla je napredak u ekonomskom sustizanju EU od 2003. godine, kada je Solunski samit prvi put obećao članstvo u EU Zapadnom Balkanu. Međutim, tempo konvergencije se uveliko razlikovao, pa čak i one sa najboljim rezultatima ostaju znatno ispod prosjeka EU po prihodu po glavi stanovnika.

„Što se tiče BDP-a po glavi stanovnika, od 2003. godine, sve zemlje kandidati, osim Ukrajine, su se donekle približile prosjeku EU, ali su počele od niskog nivoa“, navodi se u izvještaju.

Crna Gora i Srbija sada su na oko 50 posto prosjeka EU, a slijede Gruzija i Sjeverna Makedonija, dok Moldavija, Kosovo i Ukrajina ostaju ispod jedne trećine.

Crna Gora vodi, Ukrajina zaostaje

Crna Gora i Srbija prednjače po BDP-u po glavi stanovnika, dok je Gruzija zabilježila najbrži tempo konvergencije, porastao je za 29 procentnih poena (pp) u odnosu na prosjek EU tokom 21-godišnjeg perioda. Ukrajina je, nasuprot tome, stagnirala zbog ponovljenih šokova, uključujući globalnu finansijsku krizu iz 2009. godine, političku nestabilnost i rusku vojnu agresiju i 2014. i 2022. godine.

„Ukrajina je poseban slučaj“, rekao je Bruegel. „Između 2003. i 2008. godine, bila je među tri zemlje sa najvećim BDP-om po glavi stanovnika u našem uzorku. Međutim, iskusila je tri perioda dekonvergencije: 2009. (posljedice globalne finansijske krize), 2013-2015. (efekti domaće političke nestabilnosti i prva faza ruske agresije) i 2022. (potpuna ruska agresija)“, navodi se u izvještaju.

U izvještaju se tvrdi da su relativno bolji rezultati zemalja Zapadnog Balkana u poređenju sa njihovim istočnim kolegama dijelom rezultat ranijeg angažmana EU, koji je donio veća strana ulaganja, trgovinu i institucionalne reforme.

„Brza konvergencija BDP-a po glavi stanovnika tri najnovije članice EU sugerira da integracija u EU igra pozitivnu ulogu u ubrzanju rasta. Između 2003. i 2024. godine, razlike između njih – posebno Bugarske i Rumunije – i zemalja Zapadnog Balkana su se povećale“.  

Bugarska i Rumunija, koje su se pridružile EU 2007. godine, zabilježile su porast BDP-a po glavi stanovnika od 26 procentnih poena, odnosno, 30 procentnih poena između 2003. i 2024. godine, značajno nadmašujući zemlje kandidate.

Demografski pad usporava napredak

Ipak, čak i dok prihodi polako rastu, demografski trendovi se kreću u suprotnom smjeru. Sve zemlje kandidati, osim Crne Gore, zabilježile su pad stanovništva u posljednje dvije decenije, neki od njih dramatičan.

Stanovništvo Bosne i Hercegovine smanjilo se za 24 oisti između 2003. i 2023. godine, a slijede Ukrajina (22 posto), Moldavija (16 posto) i Srbija (12 posto). Slični padovi zabilježeni su i u novim članicama EU, uključujući Bugarsku (18 posto) i Rumuniju (12 posto), što ukazuje na širi regionalni obrazac emigracije i niskog nataliteta.

Bruegel pripisuje demografski pad kombinaciji negativnog prirodnog prirasta stanovništva, ograničenog poboljšanja očekivanog životnog vijeka i kontinuirane migracije.

„Depopulacija je posljedica smanjenja stope nataliteta, ograničenog napretka u povećanju očekivanog životnog vijeka i neto migracije“, napisali su autori.

Stope nataliteta su pale u svim oblastima, ali su i dalje nešto više u Gruziji, Crnoj Gori i Moldaviji nego u drugim zemljama kandidatima ili prosjeku EU od 1,39 porođaja po ženi. Ukrajina, razorena ratom, posljednjih je godina zabilježila pad stope nataliteta ispod jedan.

Očekivani životni vijek, posebno za muškarce, i dalje je zabrinjavajući u mnogim zemljama. Izvještaj ističe velike rodne razlike i značajne razlike u odnosu na prosjek EU od oko 84 godine za žene.

„Razlika u odnosu na prosjek EU i očekivani životni vijek žena posebno je velika u Gruziji, Moldaviji i Ukrajini... što ukazuje na loše zdravstvene usluge i nezdrav način života“, rekao je Bruegel.

Mješoviti trendovi na tržištu rada

Na polju rada, zemlje kandidati su uglavnom poboljšale stope učešća u radnoj snazi, posebno među ženama. Albanija i Moldavija se ističu, sa porastom stope učešća žena u radnoj snazi za više od 10 procentnih poena od 2003. godine. Međutim, u zemljama poput Bosne i Hercegovine i Crne Gore, učešće žena ostaje ispod 55 posto, daleko iza prosjeka EU od 70 posto.

Učešće muškaraca u radnoj snazi ostaje veće, ali je stagniralo ili opalo u nekim zemljama, posebno u Gruziji i Ukrajini. Razlika između spolova u učešću u radnoj snazi i dalje se kreće između 15 i 20 procentnih poena u većini zemalja kandidata, u poređenju sa 9,5 procentnih poena u EU.

Bruegel napominje da su postsovjetske zemlje historijski imale veće stope učešća žena u radnoj snazi nego bivše jugoslovenske države, iako su se te razlike postepeno smanjivale.

Rastuće stope učešća i smanjenje broja radno sposobnog stanovništva pomogli su u smanjenju historijski visoke nezaposlenosti, posebno na Zapadnom Balkanu. Stopa nezaposlenosti u Sjevernoj Makedoniji pala je sa 37,3 posto u 2005. na 13,4 posto u 2024. godini, dok su Srbija i Bosna i Hercegovina zabilježile slične rezultate.

Ipak, nezaposlenost mladih ostaje konstantno visoka u cijeloj regiji. U 2024. godini iznosila je iznad 25 posto u većini država Zapadnog Balkana - znatno iznad prosjeka EU i stopa zabilježenih u Bugarskoj, Hrvatskoj i Rumuniji.

Sporo proširenje može usporiti rast

Izvještaj ukazuje na ulogu koju pristupanje EU može imati u ubrzavanju ekonomskog razvoja. Navodeći iskustvo Bugarske, Rumunije i vala proširenja iz 2004. godine, Bruegel tvrdi da proces pristupanja, ako je dovoljno napredovao, može poslužiti kao snažan ekonomski katalizator.

„Konvergencija BDP-a po glavi stanovnika mogla je biti brža da se proces proširenja EU brže kretao“, napisali su autori, dodajući da su pristup jedinstvenom tržištu i budžetu EU, kao i usklađivanje propisa, bili ključni pokretači rasta za ranije članice.

Nasuprot tome, tri zemlje Istočnog partnerstva, Gruzija, Moldavija i Ukrajina, potpisale su sporazume o pridruživanju s EU tek prije 10 godina i dobile ponude za članstvo mnogo kasnije od svojih kolega sa Zapadnog Balkana. Tekući rat u Ukrajini dodatno je ometao ekonomski razvoj ne samo u Ukrajini, već i u susjednoj Moldaviji.

Bruegel zaključuje da, iako je konvergencija u toku, značajne prepreke ostaju. Ubrzanje integracije moglo bi pomoći u bržem smanjenju razlika u prihodima, ali demografski pad i nejednakosti na tržištu rada, također, se moraju riješiti ako ove zemlje žele ispuniti standarde članstva u EU.

EU je ponovo pokrenula svoju agendu proširenja nakon ruske invazije na Ukrajinu, ali izvještaj i dalje naglašava potrebu za proaktivnijim pristupom - ne samo da bi se pomoglo zemljama kandidatima da rastu, već i da bi se osigurali širi geopolitički interesi EU.

„Danas, obnovljeni zamah za proširenje nije vođen samo dugoročnim ciljevima konvergencije, već i geopolitičkim razmatranjima nakon ruske invazije na Ukrajinu“, saopćeno je iz Bruegela.