„Dobri ljudi“ iz… FSB-a. Kako Rusi regrutuju rođake ratnih zarobljenika i nestalih vojnika

Istovremeno, pored nas žive hiljade ljudi koji zaista neumorno traže svoje nestale ili zarobljene rođake i nesvjesno postaju mete FSB-a.  

„Mnoge porodice primaju poruke „sa druge strane“, kaže Petro Jacenko, predstavnik Koordinacionog štaba za postupanje sa ratnim zarobljenicima, u razgovoru za Glavcom.

Kako neprijateljske specijalne službe „iza kulisa“ pronalaze takve ljude, koje metode koriste da utiču na njih i za koje zadatke ih iskorištavaju?

 

 

„Porodice nestalih i zarobljenih osoba su najranjiviji subjekti za pritisak i manipulaciju, jer se nalaze u posebnom psihoemocionalnom stanju - anksioznost, očaj i depresija su kombinovani sa stalnim osjećajem krivice, željom da se djeluje, da se samostalno izvrši potraga. Istovremeno, uvijek im se čini da sve što je učinjeno nije dovoljno. Ljudi u ovom stanju obično imaju oštećene kognitivne funkcije i teško im je donositi odluke“, objašnjava Olena Sek, psihologinja Oružanih snaga Ukrajine, koja od 2014. godine radi sa porodicama nestalih osoba i ratnih zarobljenika, kao i sa vojnicima koji su se već vratili iz zarobljeništva.  

„U stvari, svi ovi ljudi imaju „informacijsku ovisnost“ – prate mnoštvo neprijateljskih i sumnjivih kanala, pridružuju se desetinama grupa na društvenim mrežama i stoga počinju gubiti razumijevanje „čistih“ izvora informacija.“

„Uhvate“ ih neprijateljske specijalne službe na Viberu, Telegramu i Facebooku. Uostalom, rođaci komuniciraju sa svakim ko im pruži i najmanju nadu.

Obično se rođaci pronalaze putem tematskih grupa na društvenim mrežama i putem pseudohumanitarnih organizacija stvorenih u Rusiji, koje dupliraju funkcije struktura koje bi, prema međunarodnom pravu, trebale provoditi takve aktivnosti, posebno Međunarodnog komiteta Crvenog križa.  

„Ovi ruski klonovi su potpuno pod kontrolom specijalnih službi i, također, prikupljaju informacije o porodicama i mogu ih uključiti u saradnju“, kaže Petro Jacenko, predstavnik Koordinacionog štaba za postupanje sa ratnim zarobljenicima.

Osim toga, ljudi sami olakšavaju napadačima potragu za njima objavljujući detaljne informacije o svom nestalom sinu, ocu ili mužu u chat sobama, navodeći broj jedinice u kojoj je služio, položaj, mjesto i okolnosti njegovog nestanka te objavljujući fotografije u vojnoj uniformi.

Rusi lažu rodbini nestalih da je njihov vojnik vjerovatno u zarobljeništvu, ali nema dovoljno informacija da ga identifikuju te obećavaju rodbini zatvorenika mogućnost telefonskog razgovora, dostave paketa, osiguranje potrebnih lijekova, poboljšanja uslova zatvora i uvrštavanja na liste prioriteta za puštanje na slobodu.

U periodu 2022-2023, oko 30 posto onih koji su pušteni iz zarobljeništva bilo je na listi nestalih osoba. Sada ih je manje od jedan posto.

Porodice nestalih očajnički se nadaju da je njihov voljeni čudom preživio i završio u zarobljeništvu, jednostavno je ranjen i izgubio dokumente. Rusi mogu jako dugo držati rodbinu vojnika na udici ove priče.

U prvim godinama velikog rata, mnogo vojnika koji su zarobljeni zaista se vodilo kao nestali u Ukrajini. U periodu 2022-2023, oko 30 posto onih koji su pušteni iz ruskog zarobljeništva bili su takvi, prema podacima Koordinacionog štaba.  

„Međutim, vremenom pristiže sve više informacija, tako da se ovaj postotak stalno smanjuje. Sada možemo reći da se manje od jedan posto onih koji se vrate smatra nestalim. To su gotovo izolovani slučajevi“, kaže Petro Jacenko.

 

 

Prije svega, ruske obavještajne službe koriste kontakte sa rodbinom kako bi dobile obavještajne informacije. Kontaktori pitaju sve što mogu: o jedinici u kojoj je nestali vojnik služio, problemima koji postoje u jedinici, oružju itd.  

„Činilo bi se da su to tačne i, možda, beznačajne informacije, ali ovo je plodno tlo za OSINT majstore, jer nakon prikupljanja velike količine informacija i njihove analize, možete izvući zaključke vojne prirode“, komentira Olena Sek.

U početku, kada FSB kontaktira rodbinu, ljudi možda čak i nemaju pojma da su to specijalne službe - djeluju kao pristojni, saosjećajni sagovornici, koji žele pomoći i nekako popraviti situaciju. Dalja komunikacija pretvara se u pritisak i brutalnu ucjenu: idite i fotografišite taj i taj predmet - i mi ćemo vam dati informacije o tome gdje je vaš muž ili otac, sin, ili ćemo mu pomoći da ima lakše uslove u koloniji. Lako je manipulisati ljudima koji su u stalnom stresu.

Očigledno, ne žure svi da prijave sumnjive pozive SBU-u, čak i ako osjećaju da imaju posla sa specijalnim agencijama „iza kulisa“. Ljudi se drže zavjeta zavjere „nećete nikome reći“, ili svjesno ulaze u ovu interakciju. Vjerovatno se nadaju da će voljenu osobu oteti iz njegovih kandži ili je otkupiti zavjerom sa đavolom. A takva taktika ponašanja prijeti izuzetno neugodnim iznenađenjima, upozorava Olena Sek.

Naprimjer, dogodio se slučaj kada je, zbog nepovjerenja u naše institucije, otac oficira specijalnih snaga, koji dugo nije bio u kontaktu, počeo komunicirati sa predstavnicima „LNR“; prevarili su čovjeka podmitivši ga lažnim informacijama da mu je sin u zarobljeništvu. Otac je predao cijeli paket sinovljevih dokumenata sagovornicima i ubrzo je postalo jasno da je živ i zdrav, te da je na misiji. Naizgled sretan kraj zasjenila je činjenica da je sin izgubio karijeru.

Dakle, Rusi koriste rođake zarobljenih i nestalih vojnika (i ne samo njih) prvenstveno za prikupljanje obavještajnih informacija i obavljanje posebnih zadataka. Ponekad, dodaje Petro Jacenko, rođaci koji su bili prisiljeni na saradnju koriste se kao "agenti za jednokratnu upotrebu".

Izvještaji o otkrivanju takvih slučajeva u posljednje vrijeme sve se češće pojavljuju u informativnom polju, a neki od njih šokiraju svojom špijunskom domišljatošću. Relativno nedavni primjer je priprema atentata na komandanta bataljona "Da Vinci vukovi", Sergeja Filimonova, koji je naredio stanovnik Dnjepra od strane agenta FSB-a, predstavljajući se kao zaposlenik SBU. Rusi su čovjeku poslali lažni poziv da ga pozovu na ispitivanje u SBU i ohrabrili ga da eliminira Filimonova, navodno kao "izdajnika" koji je izvodio raketne napade na Kijev.

Još jedno područje djelovanja FSB-a u "radu" sa Ukrajincima, posebno porodicama zatvorenika i nestalih osoba, su informacione i psihološke operacije.

„Oni pozivaju i vrše pritisak, brutalno ucjenjuju, dovodeći ljude do strašne emocionalne krize. U takvom stanju, ljudi mogu biti prisiljeni da emituju ono što „kupci“ žele čuti ili da poljuljaju svoju vjeru u ono što su jučer smatrali ispravnim. Tako se na društvenim mrežama pojavljuju objave koje diskredituju ukrajinsku vojsku, razne društvene zajednice. Igra narativa se nastavlja. Na primjer, od 2023. godine Rusi će koristiti tezu koja je manipulativno ubačena u informacijski prostor još 2015-2016: kažu, Ukrajina ne želi da primi nazad svoje pale heroje, Ukrajina ne želi da primi nazad svoje zarobljenike“, kaže Sek.  

Inače, rođaci zarobljenika nisu samo lak plijen za neprijateljske specijalne službe, već i besplatni. Uostalom, prilikom regrutacije mladića ili tinejdžera koji su gladni brzog novca za prilagođavanje ciljeva, paljenje relejnih ormara na željeznici, vojnih vozila ili postavljanje domaćeg eksploziva na objektu koji im je potreban, Rusi obećavaju novac i, po pravilu, plaćaju. Očajni rođaci zatvorenika ne moraju ništa platiti - ne treba im novac, trebaju im informacije koje daju nadu. Štaviše, i sami su spremni platiti za informacije o svojim voljenima.

 

 

Ove ljude ne love samo neprijateljske specijalne službe, već i cinični prevaranti sa obje strane granice. Postoje čak i prevaranti koji nose epolete ruske vojske.

Tako se Olena Sek prisjeća slučaja iz 2022. godine, kada su Kadirovci pozvali sve članove porodice mladog vojnika koji je zarobljen, pokušavajući da "iznude novac", dok su prijetili da će zatvoreniku odsjeći prste i glavu ako porodica odbije platiti otkupninu. Otkupnina od oko pet hiljada dolara je plaćena, ali rođaci nisu čekali momka...  

"Njegova sudbina je još uvijek nepoznata, još uvijek je na listi nestalih osoba", kaže Olena.

Ako govorimo o „običnim“ domaćim prevarantima koji pokušavaju profitirati na tuzi vojnih porodica, onda su, prema zapažanjima sagovornika „Glavcoma“, pokucali na adresu gotovo svake porodice.  

„Nikovi se predstavljaju kao volonteri ili braća nestale osobe i kažu da je ranjen, u bolnici, hitno su im potrebna sredstva za operaciju ili prevoz u drugu bolnicu. Ili nude da pronađu mjesto gdje je sahranjen vojnik koji se smatra nestalim za finansijsku nagradu. Ili da olakšaju mogućnost razgovora sa zarobljenikom telefonom ili da dogovore da bude uvršten na spiskove za razmjenu zarobljenika. Postoji standardna lista legendi. Nakon prvih uplata, kontaktirani nestaje“, navodi Sek.

Postoji mnogo takvih slučajeva gnusnih prevara. Jedan od posljednjih slučajeva koje su otkrili organi za provođenje zakona dogodio se u Dnjepropetrovskoj oblasti prije dva mjeseca: dvojica muškaraca (usput rečeno, regrutnih godina!) prevarili su porodice branilaca za pet miliona grivnji, obećavajući pomoć u oslobađanju njihovih rođaka iz zarobljeništva. Istragom je identifikovano 23 žrtve. U stanu u kojem su počinioci bili pritvoreni pronađeno je desetak mobilnih telefona i mnogo SIM kartica. Za prevaru u posebno velikim razmjerima, mladićima prijeti do 12 godina zatvora uz oduzimanje imovine.

Stoga, Koordinacioni štab preporučuje rođacima ratnih zarobljenika i nestalih vojnika: ako vas nepoznate osobe pozovu i ponude pomoć, odmah se obratite SBU.