Kako je Kina zaboravila obećanja i „dugove“ prema Ukrajini i podržala ruski rat

 

Dok je kineski lider Xi Jinping stajao pored ruskog predsjednika Vladimira Putina u Pekingu, tvrdio je da radi na „pravom multilateralizmu“ u kojem se nacije međusobno tretiraju kao ravnopravne i izbjegavaju „hegemonizam i politiku moći“ – vokabular kojem se kineski predsjednik redovno vraća.

Kina je zvanično neutralna u ruskom ratu u Ukrajini, a Xi se predstavio kao posrednik, pozivajući Putina, ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i predsjednika Sjedinjenih Država Donalda Trumpa u Peking u decembru na razgovore.

Ali Kina nije podjednako udaljena od susjeda u ratu.

Xijev savez „bez granica“ sa Putinom, izrečen neposredno prije potpune ruske invazije na Ukrajinu, stavlja ga u tabor agresora sklonog „hegemonizmu“, kažu stručnjaci za Al Jazeeru.

Međutim, prije tri decenije Kina je bila saveznik Ukrajine, a ne Rusije.

Kada je Ukrajina 1994. godine pristala da se odrekne svog nuklearnog oružja u zamjenu za sigurnosne garancije Rusije, Kina je pohvalila taj potez i, u decembru te godine, ponudila Kijevu garancije nuklearne sigurnosti u slučaju da ikada bude napadnuta od strane nuklearne sile.

2013. godine, Ukrajina i Kina potpisale su Ugovor o prijateljstvu kojim se obavezuju da „nijedna od strana neće poduzeti nikakve radnje koje štete suverenitetu, sigurnosti ili teritorijalnom integritetu druge strane“.

Vita Golod, stručnjakinja za kinesko-ukrajinske odnose na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu, rekla je da je Peking izdao iznevjerio obje preuzete obaveze.

„Ove obaveze su do sada uglavnom ostale retoričke i nisu se pretvorile u konkretne sigurnosne garancije za Ukrajinu“, rekla je za Al Jazeeru. „2024. godine, Ukrajina je pokušala podsjetiti Kinu na ova uvjeravanja tokom svog apela u Ujedinjenim nacijama, pozivajući na posebne sigurnosne garancije od nuklearnih država“.  

Umjesto toga, Kina je pomogla Rusiji da odbije osude svoje invazije na Ukrajinu u Vijeću sigurnosti UN-a.

U dokumentu od 12 tačaka, koji je Kina objavila u februaru 2023. godine, odbila je osuditi ruski rat i ponovila stavove Kremlja, poput pokretanja mirovnih pregovora bez preduslova za rusko povlačenje iz Ukrajine.

„Pekingu nedostaje kredibilitet da djeluje kao pošten posrednik između Ukrajine i Rusije“, rekao je Plamen Tončev, stručnjak za Kinu u Institutu za međunarodne ekonomske odnose (IIER), atinskom think tanku. „Ne mislim da je djelovala kao garant. Naprotiv, odbacila je Ukrajinu“.

 

U junu 2024. godine, Ukrajina je pokušala dovesti zemlje na mirovnu konferenciju koju je organizovala Švicarska. Kina nije prisustvovala, a Ukrajina ju je optužila da vrši pritisak na druge azijske nacije da se uzdrže.

U govoru u Singapuru, Zelenski je napao Rusiju zbog „korištenja kineskog uticaja u regiji, korištenja kineskih diplomata“ i „činjenja svega da poremeti mirovni samit“.

Xi se sastao sa Putinom, kojeg evropski lideri otvoreno nazivaju ratnim zločincem, pet puta od početka invazije velikih razmjera.

„Ukrajina je prešla s opreza na otvoreni strateški skepticizam“, rekla je Velina Čakarova, osnivačica bečke prognostičke agencije For a Conscious Experience (FACE). „Kina se više ne smatra potencijalnim posrednikom, već strateškim protivnikom maskiranim u neutralnu retoriku. Ukrajina stoga produbljuje svoju integraciju sa NATO-om, usklađuje se s okvirom rekonstrukcije G7 i uključuje se u tehnološku i obrambenu saradnju s indo-pacifičkim demokracijama kao dio šire antirevizionističke koalicije“.  

 

 

Kina je brzo prešla sa diplomatske podrške i političke rehabilitacije na materijalnu pomoć.

Već u februaru 2023. godine, tadašnji američki državni sekretar Antony Blinken izjavio je da Washington ima „informacije da razmatraju pružanje smrtonosne podrške“, misleći na Kinu.

„SAD nisu u poziciji da govore Kini šta da radi“, odgovorio je Wang Wenbin, portparol kineskog Ministarstva vanjskih poslova.

Prošlog aprila, Ukrajina je optužila Kinu da šalje artiljerijske granate i barut Rusiji i sankcionirala tri kineske kompanije - jednu aeronautičku firmu i dvije kompanije za industrijske komponente.

Evropska unija je slijedila taj primjer. U maju je uključila kineske firme u 17. paket sankcija zbog isporuke robe dvostruke namjene ruskoj ratnoj mašineriji.

Kina je negirala isporuku smrtonosnog oružja i rekla da strogo kontrolira izvoz robe dvostruke namjene.

Ali, u julskom istraživačkom izvještaju novinske agencije Reuters navodi se da kineske firme samostalno održavaju rusku proizvodnju dronova isporučujući motore pogrešno označene kao "industrijske rashladne jedinice" ruskim fabrikama za montažu dronova.

Samo prošlog mjeseca, Ukrajina je saopćila da je oborila 6.173 drona koje je lansirala Rusija.

Kina je, također, finansijski pomogla Rusiji odbijajući da se pridruži EU i SAD-u u zabrani uvoza ruske energije.

Naprotiv, Putin i Xi su potpisali sporazum o izgradnji novog gasovoda koji će Kini isporučivati čak 50 milijardi kubnih metara (bcm) gasa godišnje, pored 38 milijardi kubnih metara koje Kina dobija iz postojećeg gasovoda. 29. avgusta, Kina je primila svoju prvu pošiljku tečnog prirodnog gasa iz ruskog projekta Arctic LNG 2, sankcioniranog postrojenja za tečenje.

"Rusija učvršćuje svoju političku i ekonomsku zavisnost od Kine", rekao je Andrij Kovalenko, šef ukrajinskog Centra za suzbijanje dezinformacija. „Kina... diktira niske cijene, uslove i rokove, prisiljavajući Moskvu da potpiše sporazume koji je pretvaraju u privjesak“.

Ta zavisnost može ići dalje od prihoda od energije i industrijske proizvodnje. Ukrajina sumnja da Kina špijunira u ime Rusije. Prošlog septembra, Zelenski je rekao da kineski sateliti fotografiraju ukrajinske nuklearne elektrane, moguće u pripremi za ruski napad.

U julu je Služba sigurnosti Ukrajine (SSU) uhapsila kineske državljane nakon što je navodno pronašla povjerljive dokumente na njihovim mobilnim telefonima sa specifikacijama ukrajinskog raketnog sistema Neptun. Ukrajina je koristila Neptun da potopi vodeći brod ruske Crnomorske flote, Moskvu, 2022. godine.

 

 

Pored „proruske neutralnosti Pekinga“, kako je rekao Tončev iz IIER-a, Kina je previdjela historijski dug prema Ukrajini, rekli su analitičari.

„Kina mnogo duguje Ukrajini. Sada ne bi bila ravnopravan konkurent SAD-u bez značajnog transfera tehnologije iz Ukrajine“, rekao je evropski stručnjak za Kinu pod uslovom anonimnosti.

Godine 1998. godine, kineski državljanin kupio je trup nedovršenog sovjetskog nosača aviona Varjag od Ukrajine i odvukao ga u Kinu, navodno kako bi ga pretvorio u kazino.

„Brod je kasnije obnovljen, militariziran i porinut kao Liaoning, postavljajući temelje za moderni kineski program nosača aviona i širu modernizaciju pomorstva“, rekao je Golod sa Univerziteta Sjeverne Karoline.

„Ova rana epizoda je primjer kineskog iskorištavanja postsovjetske slabosti za izgradnju vlastitih vojnih sposobnosti koristeći ukrajinsku tehnologiju“, rekla je Čakarova iz FACE-a.

„To je bila početna tačka u kineskoj strategiji izgradnje borbenih grupa nosača aviona i poboljšanja interoperabilnosti njene mornarice i zračnih snaga“, rekao je Tončev.

Godine 2016., pekinška aviokompanija Skyrizon Aviation nastojala je steći kontrolni udio u ukrajinskom Motor Sichu, jednom od vodećih svjetskih proizvođača motora za teretne avione i helikoptere. Bogata sovjetskom aeronautičkom tehnologijom, kompanija je osiromašena gubitkom svog glavnog klijenta, Rusije, koja je vodila rat u ukrajinskoj regiji Donbas. Kina je Motor Sich smatrala ključem za svoje naoružavanje.

Ali 2016. godina bila je poziv na buđenje za Evropu, jer je kineski proizvođač uređaja Midea preuzeo Kuku, vodeću njemačku kompaniju za robotiku, a China Ocean Shipping Company, državno preduzeće, kupila je Upravu luke Pirej u Grčkoj kako bi olakšala kineski izvoz u Evropu.

Utvrđeno je da je kineska State Grid, još jedan državni gigant, kupila niz evropskih elektroenergetskih mreža jer je EU mislila da ih privatizuje.

Kapitalna ulaganja imala su političke implikacije. Istočnoevropske zemlje poput Mađarske i Grčke su se razilazile s Evropom po pitanju političkih stavova prema Kini.

„Ako ne uspijemo... u razvoju jedinstvene strategije prema Kini, onda će Kina uspjeti podijeliti Evropu“, rekao je u septembru njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel.

Francuska, Njemačka i Italija zatražile su mehanizam provjere stranih spajanja i akvizicija na nivou cijele Evrope, a EU je proglasila Kinu netržišnom ekonomijom.

U ovoj političkoj klimi, i pod pritiskom SAD-a, Ukrajina je zaustavila prodaju Motor Sicha i nacionalizirala kompaniju. Beijing Skyrizon Aviation tužio je Ukrajinu za 4,5 milijardi dolara.

„Danas... ne postoji aktivna vojna ili osjetljiva tehnološka saradnja između Ukrajine i Kine. Odnosi su se značajno ohladili“, rekao je Golod.

Postojali su i drugi interesi.

„Do 2021. godine, Kina je bila najveći uvoznik ukrajinskog ječma i kukuruza, čineći preko 30 posto uvoza kukuruza. Ukrajinsko suncokretovo ulje, željezna ruda i titanijum bili su ključni za kinesku prehrambenu sigurnost i industrijsku bazu“, rekla je Čakarova.  

Sva ta roba sada dolazi iz Rusije. Kineski uvoz iz Ukrajine sada iznosi četiri milijarde dolara – što je samo dio od 130 milijardi dolara koje troši na ruski uvoz, prema UN-ovoj bazi podataka Comtrade.

Šta je onda kineska igra u Ukrajini? Čini se da zauzima uravnotežen stav. Kina je pomogla da se Putin obeshrabri od bilo kakve upotrebe nuklearnog oružja. Nije priznala aneksiju četiri provincije na koje Rusija polaže pravo – Luhanska, Donjecka, Zaporožja i Hersona. Zainteresovana je za obnovu. Spremna je da bude domaćin razgovora i eventualno doprinese trupama mirovnim snagama.

Ali, rekao je Tončev, lični interesi pokreću neke od ovih stavova. Kineska podrška "teritorijalnom integritetu" i odricanju od separatizma "odgovarala je objema stranama, s obzirom na Tajvan".

A u razgovorima koje je vodio s kineskim analitičarima, "malo je vjerovatno da će Kina djelovati kao donator... U stvari, kada pokrenemo ovo pitanje, nastaje zaglušujuća tišina."

U konačnici, vjerovala je Čakarova, Kina strateški podržava Rusiju da iscrpljuje zapadnu moć.

U Pekingu, Putin i Xi otvoreno su podržali novi svjetski poredak. To, rekla je Čakarova, znači "zamjenu poretka zasnovanog na pravilima, kojim upravlja Zapad, multipolarnim sistemom koji toleriše sfere uticaja i teritorijalni revizionizam".

Polaganjem prava na ukrajinske zemlje, Rusija je očito za takav revizionizam u Evropi.