Ukrajinski dug, ruski dug: Kako iskoristiti novac Moskve protiv same sebe

Stotine milijardi zamrznute imovine Rusije treba posuditi Ukrajini - a Moskva će dobiti svoj novac nazad samo ako plati reparacije. Evropa može dati ovaj "kredit za reparacije" bez Trumpove dozvole.

Ukrajina je godišnje primala oko 100 milijardi dolara vanjske podrške za finansiranje svog otpora ruskoj agresiji. Amerika i Evropa su uglavnom platile račun. Ali Trumpova administracija sada smanjuje finansijsku podršku - i evropske zemlje će se mučiti da popune prazninu. Njihovi budžeti su već opterećeni i potreban im je svaki višak novca da ojačaju vlastitu odbranu.

Očigledno rješenje je da Evropljani koriste 300 milijardi dolara (255 milijardi eura) zamrznute državne imovine Rusije, od čega se oko 210 milijardi eura drži u Evropskoj uniji. Problem je u tome što je potpuna konfiskacija politički nemoguća, jer mnoge zemlje imaju pravne pritužbe. Također su zabrinuti zbog reputacije Evrope kao sigurnog mjesta za države da drže svoje rezerve. Da bi pomogli Ukrajini, Evropljani bi trebali pronaći još jedan pravno čvrst način za raspoređivanje imovine.
Srećom, postoji takva alternativa: "kredit za reparacije". Ovo je način da se ruski novac iskoristi protiv same Rusije tako što će ga posuditi Ukrajini. Moskva dobija svoj novac nazad samo ako plati reparacije. Kredit je efektivno akontacija za obavezu Kremlja da plati ratnu štetu.
Ova ideja se nadovezuje na poziv Generalne skupštine UN-a Rusiji da plati reparacije. Kao odgovor na to, neke vlade su započele formalne pregovore o osnivanju komisije za odštete za Ukrajinu. Gotovo svi međunarodni pravni stručnjaci koji su razmatrali ovo pitanje slažu se da je Rusija, prema međunarodnom pravu, obavezna platiti odštetu. Problem je u tome što će proći godine prije nego što komisija za odštete donese odluku - a Kijevu je novac potreban sada. Kredit za oporavak bi premostio ovaj problem sa vremenom.
Zamrznuta ruska imovina bi se koristila u kreditima koji bi se vratili samo ako Rusija plati reparacije nakon presude komisije za odštete. Sa pravnog stanovišta, to je stoga "incestuozno": Ako Moskva ispuni svoje obaveze, kredit će biti u potpunosti vraćen. Ako ne, jedina strana koja će biti oštećena tim neizvršenjem obaveza je sama Rusija.
Koalicija spremnih evropskih i drugih zemalja trebala bi dati zajam. EU i Velika Britanija trebale bi biti ključne članice koalicije. Ostale članice G7 - Amerika, Kanada i Japan - također bi mogle biti pozvane da se pridruže. Ako Donald Trump ne želi sudjelovati, koalicija bi trebala nastaviti bez njega. Uključenost Amerike nije ključna jer je zamrznula samo oko pet milijardi dolara ruske suverene imovine.

Zemlje koalicije bi tada mogle poduzeti sljedeće korake:

Naložile bi trenutnim čuvarima imovine, kao što je belgijska klirinška kuća Euroclear, da novac prebace na nove depozitare.
Novi depozitari bi investirali ta sredstva u reparacijske kredite Ukrajini. Krediti bi bili strukturirani kao obaveze s "ograničenim regresom", što znači da bi ih Kijev morao vratiti samo ako Rusija plati reparacije. Ukrajina bi ustupila svoje pravo na primanje reparacija kao kolateral za kredit.
Zemlje koalicije bi usvojile zakonske propise kojima bi se odobrila ova dva koraka. Također bi pružile odštetu trenutnim čuvarima kako bi pokrile njihove pravne rizike.
Važno je napomenuti da reparacijski kredit nije konfiskacija imovine. Premještanje rezervi kod novih depozitara je samo promjena starateljstva. Ruska Federacija i Ruska centralna banka bi i dalje imale zakonsko vlasništvo nad novcem. Ulaganje ruske imovine u reparacijske kredite, također, nije konfiskacija. Moskva bi i dalje imala isključivi interes za investicije izvršene njenim novcem.
Kremlj bi se žalio da se njegova imovina ulaže u kredite Kijevu, a ne u sigurniju imovinu. Ali jedini način na koji bi izgubio novac je ako bi odbio platiti ratnu štetu nakon što je komisija za potraživanja presudila da to mora učiniti. To ne bi bilo zato što je neko konfiskovao sredstva, već isključivo zato što nije platila reparacije. Rusija bi tako bila autor vlastitih gubitaka.

Krediti s polugom

Da bi izvršile pritisak na Vladimira Putina, zemlje koalicije trebale bi osigurati kredit za reparacije u ratama, zaustavljajući se samo ako Moskva završi svoj rat. Prvi dio treba isplatiti što je prije moguće. Mogao bi se koristiti za otplatu kredita od 50 milijardi dolara koji su zemlje G7 prošle godine pristale dati Ukrajini, a koji je osiguran kamatama koje se akumuliraju na zamrznutu imovinu.
Ako Kremlj pristane na prekid vatre, koalicija bi trebala obustaviti davanje kredita. Ako tada prekrši prekid vatre, koalicija bi trebala isplatiti još jednu ratu. Na taj način, svaki put kada Putin odugovlači, sve više ruske imovine bi se usmjeravalo njegovom neprijatelju.
Veličina rata bi ovisila o potrebama Ukrajine i o tome koji su drugi izvori novca dostupni za njenu podršku. Pod pretpostavkom da Kijevu treba 100 milijardi dolara godišnje vanjske podrške i da evropske zemlje polovinu daju iz vlastite kase, tih 300 milijardi dolara bi Ukrajinu držalo u borbi još šest godina. Dok se ne isplate, sredstva bi trebala biti držana u povjerenju u novim depozitorijima i razborito investirana - s jasnim uputama o tome kako, kada i u koju svrhu se mogu davati krediti za reparaciju.
Najbolji ishod bi bio da Putin zaključi da ne može dobiti rat iscrpljivanja i pristane na pristojan mirovni sporazum s Ukrajinom. Pretpostavlja se da bi insistirao na povratku zamrznute imovine Rusije kao dijela takvog pakta - ali s kreditom za reparaciju, Rusija ne bi mogla povratiti svoju imovinu osim ako ne plati odštetu.

Orbanovo zaobilazno rješenje

Kredit za reparaciju bi također zaobišao "mađarski problem". Režim sankcija EU protiv Rusije - uključujući zamrzavanje njene suverene imovine - obnavlja se svakih šest mjeseci. To zahtijeva odobrenje svih 27 država članica. Mađarski premijer Viktor Orban, koji je blizak Putinu, nekoliko je puta prijetio da će uskratiti svoju podršku obnavljanju sankcija. Drugi lideri EU su do sada uspjeli da ga uvjere da to ne učini, a blok je u julu produžio sankcije za još šest mjeseci.
Ali mogućnost da Mađarska stavi veto na produženje zamrzavanja imovine ostaje Damoklov mač koji bi mogao baciti politiku sankcija EU u haos. Zajam za reparacije bi izbjegao ovaj problem. Nakon što bi ruska imovina bila raspoređena u kredite, ne bi bilo važno da li su odmrznuti jer bi i dalje bili vraćeni samo ako Kremlj plati odštetu Kijevu.

Za svaki slučaj

Rusija bi trebala izgubiti novac samo ako odbije platiti reparacije. Vlade sponzori bi stoga morale pokriti neke malo vjerovatne scenarije: da komisija za potraživanja ne završi svoj posao; da ne presudi u korist Ukrajine, naprimjer, zaključivši da je ruska invazija bila legalna i da je njena nagrada za štetu bila manja od kredita za reparacije (iako su procijenjeni troškovi obnove Ukrajine dostigli 524 milijarde dolara do kraja 2024. godine).
Vlade sponzori mogle bi zaštititi trenutne i nove depozitare od bilo kakvih gubitaka koje bi mogli pretrpjeti kao rezultat učešća u kreditu za reparacije. Također bi mogle uvjeriti Belgiju, gdje se nalazi većina imovine, da se neće suočiti s prevelikim rizicima. Vlade će morati platiti samo ako se ovi malo vjerovatni događaji zaista dese, tako da se ne bi uračunavali u njihove dugove ili deficite.

Ispravna politika

Mnogi analitičari zalažu se za oduzimanje ruske imovine i njenu predaju Ukrajini. Ali Njemačka, Francuska i Belgija se ne bi složile. To je dijelom zato što sumnjaju da bi konfiskacija bila legalna. Također se brinu da bi drugi suvereni investitori poput Kine mogli prebaciti svoju imovinu iz eura jer ne misle da je sigurna.
Zajam za reparaciju ima mnogo veće šanse za uspjeh, jer ne uključuje konfiskaciju. Uostalom, njemačka koalicija je posvećena istraživanju sa saveznicima načina korištenja ruske imovine za podršku Ukrajini. U međuvremenu, Belgija bi bila sretna kada bi ruska imovina bila uklonjena iz Eurocleara pod uslovom da se uklone i rizici. Zajam za reparaciju čini upravo to.
Također je teško vidjeti zašto bi zajam za reparaciju trebao oštetiti euro. Kina nije premjestila svoju imovinu uprkos tome što je G7 rekao da će ruske rezerve biti zamrznute dok Moskva ne plati reparacije. Nije kao da će Peking prebaciti svoje eure u rublje ili rupije ako Evropa da zajam za reparaciju. Neće biti voljan ni da ih pretvori u dolare s obzirom na to da Trump dobro radi na uništavanju statusa dolara kao rezervne valute.
Sudbina Ukrajine je isprepletena s evropskom. S obzirom na to da je transatlantska podrška pod sumnjom, Evropljani moraju učiniti nešto veliko da pomognu Kijevu, a da za to nije potrebna Trumpova dozvola. Kredit za opravak može biti najveća i najefikasnija stvar koju mogu učiniti.