Staklena tvrđava ruske propagande: kako su se razbili glavni mitovi Kremlja o ratu u Ukrajini?

Autokratsko rusko rukovodstvo poznato je širom svijeta po svojim manipulativnim mehanizmima za širenje dezinformacija. Još 2014. godine, na početku hibridnog rata Rusije protiv Ukrajine, cijela svjetska zajednica suočila se sa snažnim talasom ruske propagande, koja je tokom godina prerasla u informacioni rat i postala nekinetičko oružje.

Vlasti Kremlja aktivno su koristile lažne informacije za opravdavanje okupacije Krima i Donbasa, vršile su informativne manipulacije o antiruskim motivima za ulazak Ukrajine u NATO i EU i širile propagandne diskurse o eskalaciji zapadnih tenzija.

Vrijeme je pokazalo da se teme narativa ne mijenjaju mnogo. Ruski mediji svaku vijest prilagođavaju izjavama koje im idu u prilog i vješto ubacuju svoje "žrtve". Osnovna svrha ovakve informativne politike je potreba da se utiče na emocionalnu komponentu ciljane publike i njenu moralnu pripremu za određeno ponašanje propagandiste. Ruska strategija izgovora na račun laži i danas je aktuelna, ali modernost diktira njen kolaps.

Istorija propagande Kremlja podijeljena je na "prije" i "poslije" početka opsežne ruske ofanzive na Ukrajinu, koja se dogodila 24. februara 2022. godine. Očigledno je da se tokom jačanja vojnog aspekta pojačava informativni front, ali ovoga puta nije sve išlo po planu ruskih zvaničnika.

Svakim danom, propagandni narativi Kremlja gube smisao, a neki se raspadaju. Svjetska zajednica više ne može stajati po strani, izbjegavajući priznanje ogromne količine manipulacije informacijama od strane zemlje okupatora. Dakle, koji je razlog da se istinitost svih popularnih naslova u Rusiji počela dovoditi u pitanje čak i među ruskim stanovništvom?

"Većina Ukrajinaca čeka ruske oslobodioce"

Ova propagandna laž je vjerovatno imala najveći krah od svih plasiranih. Najzanimljivije je da je i samo rusko rukovodstvo vjerovalo u njega. Kada su snage okupatira prešle granicu sa Ukrajinom, naišle su na takav otpor civilnog stanovništva koji niko nije očekivao.

Zapadni mediji, koji su predviđali dvodnevnu intervenciju širom Ukrajine, počeli su masovno objavljivati informacije o nesalomivom duhu i izuzetnoj snazi ukrajinskog stanovništva. Fotografije i video snimci ljudi koji golim rukama zaustavljaju neprijateljska borbena vozila obišle su svijet. Svaka izbjeglica iz Harkova i Sumija (od kojih do granice sa Rusijom nije više od 150 kilometara) odlazila je u zapadnu Ukrajinu ne razmišljajući o evakuaciji u zemlju agresora.

A masovna demoralizacija okupatorskih snaga značila je jedno - stvarnost nije bila onakva kakva se očekivala. Ovi događaji zaustavili su širenje narativa o "oslobođenju" Ukrajinaca, a prva cigla u zidu ruske propagande je pukla.

"Nema sumnje u snagu i postojanost ruske vojske"

Masovne vojne parade, prijetnje nuklearnim oružjem i deklaracije o vojnoj spremnosti postale su tradicionalne manifestacije snage i moći druge po veličini vojske svijeta. Zapadni analitičari su u više navrata isticali potencijal ruske vojske, ali se nakon nekog vremena postavilo pitanje: koliko se dobro planirana "vojna operacija", koja je trebala trajati dva dana, odlaže više od dvije sedmice i ne zna se koliko dugo to će trajati?

Video dokazi loše opremljenosti ruske vojske, odloženih suhih obroka i neispravne vojne opreme našli su svoje mjesto najprije u ukrajinskim, a potom i u svjetskim medijima. Lideri mnogih zemalja, prvi put u istoriji, počeli su govoriti da "vuk nije tako strašan kako ga prikazuju".

Pokazalo se da se ne mora biti prva armija na svijetu kako bi se borila protiv ruske horde. Naravno, u ovom kontekstu, snaga neprijatelja i uloga međunarodne podrške Ukrajine u naoružanju se ne mogu potcijeniti, međutim, još jedan narativ je doveden u pitanje i ruska propaganda je počela gubiti svoj kredibilitet.

"Zapad nije spreman podržati Ukrajinu"

Ovu tezu Kremlja stalno su potkrepljivale informacije o potpunoj nespremnosti Zapada da uđe u konfrontaciju sa Rusijom, što može biti uzrokovano bilo kakvim pogrešnim koracima civiliziranog svijeta prema Ukrajini.

Kada su se počele uvoditi sankcije zemlji okupatoru, veliki broj poznatih kompanija se povukao sa ruskog tržišta, zatvorile su se globalne društvene platforme, a većina evropskih zemalja odlučila je isporučiti oružje ukrajinskoj vojsci, došlo je do spoznaje da je agresor tek početnik.

Kada je Rusija po broju sankcija bila ispred Irana i Sjeverne Koreje, propagandisti su, uviđajući neuspjeh svog narativa, brzo apstrahovali i stvorili novi, relevantniji – „Zapad vrši genocid nad ruskim stanovništvom“. Brzo su ga pokupile "žrtve" manipulacija Kremlja, ali je početno razumijevanje razloga za takvu reakciju svjetske zajednice počelo sijati nesporazume unutar zemlje.

Jedna od najvećih grešaka ruskih vlasti u provođenju informacione politike bilo je potcjenjivanje moderne stvarnosti. Ako je ranije bilo dovoljno zatvoriti "opasne" TV kanale i spriječiti “opasne” informacije zapadneih medija, sada se svako ko ima telefon i internet može uvjeriti u ruske laži.

Svaki novi dan agresorskog rata donosi na desetine argumenata protiv ruske propagande i približava je propasti. Zapadni svijet više nije vođen provokacijama Kremlja u informativnom prostoru, a i Rusi kao da počinju sumnjati...