Šta je rusizam? O ideologiji Kremlja

Najgori ratovi u historiji čovječanstva nisu oni koji su se vodili za teritoriju, nego oni koji su se vodili za ideje.  Njihov cilj nije samo osvajanje tuđih zemalja, već „preuređenje“ susjeda i svijeta prema svojim idejama. Ako se neko umiješa u ovu ideju - treba ga uništiti. Takvi su bili vjerski ratovi 16. i 17. stoljeća.
Takav je bio Drugi svjetski rat - krvavi sukob dviju totalitarnih ideologija - nacističke i komunističke.
Ukrajina se našla u epicentru konfrontacije, čiji su učesnici željeli ne samo  prigrabiti bogate resurse, vego i „preurediti“ Ukrajince ili u pokorne robove arijevskih gospodara ili u proletere bez korijena, graditelje komunističkog raja.
Brutalnost sadašnjeg rata je i zbog činjenice da Rusi imaju za cilj osvojiti ne samo Ukrajinu, već i Ukrajince. Kremlju su potrebni Ukrajinci, kao graditelji ruskog imperijalnog projekta zvanog „ruski svijet“. Ova krilatica se odnosi na rusku viziju rekonstrukcije svijeta.
Tačniju definiciju ideologije sadašnjeg Kremlja dali su publicisti koji su je nazvali rusizmom. Radi se o terminu koji tek ulazi u političke debate.
Sam naziv termina ukazuje na bliskost sa fašizmom/nacizmom.
Zaista, rusizam ima mnogo zajedničkog sa ovim zločinačkim ideologijama - vjera u nadmoć vlastitog naroda, a time i njegovo pravo da odlučuje o sudbini drugih, naglašena antidemokratija, kult vođe, kult moći, zanemarivanje ljudskih prava i međunarodng prava, vjerovanje u međunarodnu zavjeru kako bi se zaustavila ova ideja, pozivanje na herojsku prošlost, čija se slava mora oživjeti.  
 
Estetika rusizma puna je pozajmica iz fašizma/nacizma – od najnovijih simbola ruske agresije poput latiničnog Z, do skupova u Lužnjikiju, koje bi rado snimala Leni Riefenstahl. Međutim, kao i sve što su Rusi radili i ovo se radi sa mnoštvom grešaka i pogrešnih koraka.
Ali rusizam nije samo ruski neofašizam. Važnu ulogu u tome igra ruska pozadina, jedinstven ruski zvuk, posebnosti ruske kulture. Dobio je tako ogromnu podršku od Rusa, jer je igrao na njihovim beskrajnim imperijalnim osjećajima, pozivajući se na prošlost, na veličinu Rusije, za koju se tražii da se obnovi.
Agresorski ratovi Ruske Federacije se pravdaju „okupljanjem ruskih zemalja“.
"Ruski svijet" se jasno poziva na još jedan imperijalni projekat - Pax Romana i jedan od ključnih ruskih istorijskih mitova o Moskvi kao Trećem Rimu. Ruska pravoslavna crkva igra važnu ulogu u promicanju ideologije rusizma. Posebno u Ukrajini.

Komunističko naslijeđe je, također, veoma uticajno. Nije ni čudo što je Staljin, ne samo za Putina već i za većinu Rusa, najistaknutija ličnost. Kremlj koristi sovjetsku represivnu praksu, uključujući zatvaranje disidenata, pogubljenja civila radi zastrašivanja, deportacije i koncentracione logore.
Ali ne samo to.
Za Putina i njegove sljedbenike, SSSR je "obećana zemlja" prošlosti, u koju žele voditi svoj narod. Jer Sovjetski Savez je najviša faza razvoja Ruskog carstva, period njegove najveće moći, koji treba oživjeti. Dakle, u rusizmu imamo bizarnu mješavinu naslijeđa Romanovskog carstva i boljševika koji su ga uništili. Međutim, sve ih je ujedinila želja za ruskom veličinom i vjera u njenu mesijansku ulogu u svijetu.
Kontradikcije između komponenti ideologije rusizma, koje mogu proizaći iz povijesno suprotnih izvora, percipiraju se u cjelini, jer pristalice ne koriste racionalan pristup, već samo emocionalan. Za njih je ova ideologija objekt vjere, zamjena za vjerske prakse. 
Još jedan važan element koji je rusizam pozajmio od komunizma/boljševizma je društvena mržnja prema bogatim i uspješnim. Ona je ta koja ih inspiriše da počine zločine na okupiranim teritorijama. "Ko te je pustio da živiš tako dobro?" - vikali su u Buči, pljačkajući, silujući i ubijajući lokalne Ukrajince, ne samo zato što su Ukrajinci, već i zato što su uspešniji.
"Vaš veliki ruski san", rekao je jedan od neprijatelja Kremlja, Džohar Dudajev, "je da sve ostale tamo vučete u govna." 
To je ono što sada nazivamo rusizmom.
Ova ideologija nije samo bolan pogled na svijet miliona ljudi. To sadašnji rat protiv Ukrajine pretvara u genocid. To je ideologija koja podstiče Ruse da pucaju ne samo na ukrajinske vojnike, već i na civile, da unište ne samo naše vojne objekte, već i bolnice i porodilišta, muzeje i knjige.
Ali rusizam gubi jer nema budućnost, jer je potpuno okrenut prošlosti, pokušavajući da vrati istoriju. To zahtijeva ogromne napore, košta velike žrtve one koji do nje dođu, ali će se na kraju završiti potpunim kolapsom Rusije - zemlje bez budućnosti.