Rusko finansiranje nakon rata – podrška okupiranim regijama  

 

Najnovija prijetnja predsjednika Trumpa – da će ruske ekonomske trgovinske partnere opteretiti visokim tarifama u pokušaju da se potaknu ratni pregovori s Ukrajinom – vratila je u prvi plan raspravu o izdržljivosti ruske ekonomije.

Prošlomjesečni godišnji Ekonomski forum u Sankt Petersburgu (SPIEF) ukazao je na neke od pukotina unutar ruske elite oko finansijske putanje zemlje. SPIEF je osmišljen kako bi predstavio najbolji investicijski potencijal Rusije. Ako je prethodnih godina ovo bila platforma za strane investitore da identificiraju nove mogućnosti, ove godine se činilo da ukazuje na jaz između predsjednika Putina i njegovih ministara.

Ali drugi problemi koji su imaju veze sa ratom – o kojima se nije raspravljalo na SPIEF-u – fokusiraju se na sposobnost Rusije da podrži i stimulira one teritorije Ukrajine koje je zauzela, kako bi se izbjeglo da postanu daljnji i dugoročni iscrpljivač njenih resursa.

 

Ekonomski problemi

 

Osim uobičajenih nagađanja o tome koje će zapadne zemlje prisustvovati ili izbjegavati visoko politizirane prihode, razlika između Putinove procjene ekonomije i prilično prigušene diskusije njegovih zvaničnika bila je posebno očigledna ove godine.

Izvršni direktor državne Sberbanke i dugogodišnji Putinov saveznik German Greff fokusirao se na poslovnu i investicijsku stranu, upozoravajući da visoke kamatne stope i precijenjena rublja utiču na investicije i ometaju ekonomski rast Rusije, opisujući ekonomiju kao „savršenu oluju“, pri čemu se neka ruska preduzeća bore sa neplaćanjima.

Ali daleko najsumornija predviđanja bila su ona ministra za ekonomski razvoj Maksima Rešetnjikova, koji je tvrdio da je Rusija na rubu recesije, naslov koji su preuzeli brojni ruski mediji i koji je zasjenio mnoge druge debate na SPIEF-u ove godine. Rešetnikovljevo obrazloženje izgleda da je povezano sa rastom ruskog BDP-a – za prvi kvartal 2025. godine on je bio znatno niži nego u istom periodu 2024. godine, a pad je izazvao zabrinutost.  

Ovaj pad je uglavnom posljedica toga što su prethodne ekspanzije BDP-a Rusije od 2022. godine bile vođene ratnim rashodima koje je naložio Kremlj, što je davalo lažan utisak rasta – to nije bilo zbog stimulacije investicijama ili posebno napredne poslovne klime. Iluzija rasta, stimulirana visokim izdacima za odbranu, vjerovatno prikriva više strukturnih problema. Za sada, ruska predviđanja rasta za 2025. godinu kreću se negdje između 1,5 posto (prema VTB-u, drugoj najvećoj ruskoj banci) i 2,5 posto (ured Rešetnjikova), dok Centralna banka Rusije predviđa jedan do dva posto.

 

Zvaničnici protiv Putina?

Tmurni izgledi Rešetnjikova nisu nova priča – on je dosljedno ukazivao na nedostatak radne snage u Rusiji kao jedan od najvećih unutrašnjih rizika za Rusiju, nešto što je i sam Putin priznao, iako jaz između priznanja i aktivnosti u tom smjeru ostaje nepremostiv.

Kako Rusija ostvaruje postepene teritorijalne dobitke u Ukrajini... Mora investirati i stimulirati lokalnu ekonomiju, ako želi biti išta drugo osim iscrpljivanja resursa.

Kremlj je javno ponosno isticao stopu nezaposlenosti kao najnižu u historiji, ignorirajući očiglednu stvarnost da je to zato što se sva dostupna radna snaga koristi u ratne svrhe ili emigracija kako bi se izbjegla regrutacija. Ovo, također, previđa ozbiljan i dobro poznat nedostatak osoblja u tehničkim preduzećima poput Ruskih željeznica - mnogi njihovi inženjeri i posade lokomotiva su ili mobilizirani ili su napustili zemlju kako bi izbjegli regrutaciju, što je rezultiralo nedostatkom od gotovo 5.000 osoblja potrebnog za vođenje njene opsežne transportne mreže. Ovo naravno utiče na sposobnost Rusije da poveća trgovinu sa saveznicima poput Kine i Irana.

Šefica Centralne banke Rusije Elvira Nabiullina bila je realna u pogledu ekonomskog napretka Rusije i njegovih ograničenja, tvrdeći od početka rata da se Rusija treba pripremiti za dodatne sankcije. Na toj poziciji je od 2013. godine, a radila je od ruske aneksije Krima 2014. godine i naknadnog uvođenja sankcija kako bi se zemlja odmaknula od zavisnosti od zapadnih finansijskih struktura i valuta, prebacujući ruske rezerve u kinesku valutu ili euro – oko 200 milijardi američkih dolara imovine Centralne banke Rusije već je u zlatu i renminbiju. Ovo je učinilo rusku ekonomiju otpornijom na sankcije koje smanjuju pristup Rusije dolarima. Uspostavljanje alternativnih platnih struktura SWIFT bankarskom sistemu od strane Rusije ili korištenje kineskih platnih sistema, iako su još u povoju i ne približavaju se veličini SWIFT-a, za sada su razumno efikasni.

Ali uprkos širokom konsenzusu o ekonomskim izazovima među ministrima, ovo je bilo u oštroj suprotnosti sa Putinovom vlastitom procjenom na SPIEF-u. Zaista, Putin se fokusirao na rast BDP-a Rusije, sugerirao da proizvodnja u oblasti odbrane nije jedini pokretač napretka i da su industrije poput poljoprivrede i građevinarstva jedan od sektora sa najboljim rezultatima.

Ova razlika u stavovima iskorištena je kao dokaz nejedinstva između Putina i njegovih saveznih zvaničnika. Ali iako Putin možda nije bio spreman razgovarati o ekonomskim problemima Rusije na SPIEF-u - koji bi uostalom trebao biti platforma za predstavljanje zemlje stranim investitorima - on je nesumnjivo svjestan nekih realnosti održavanja visokih izdataka za odbranu. U decembru 2024. godine, na sastanku s Upravnim odborom Ministarstva odbrane, napomenuo je da, iako će 7,2% postoruskog BDP-a biti potrošeno na vojsku i odbranu, također je priznao da se to ne može beskonačno povećavati bez posljedica.

 

Iscrpljivanje ruskih resursa

 

Ali postoje i drugi faktori koji utiču na rusku ekonomiju, osim sankcija i vojne potrošnje na opremu, o kojima se nije izričito raspravljalo na SPIEF-u.

Kako Rusija ostvaruje postepene teritorijalne dobitke u Ukrajini, kako bi učvrstila svoju kontrolu nad teritorijom koju je već zauzela, mora investirati i stimulirati lokalnu ekonomiju, ako to želi biti išta drugo osim iscrpljivanja resursa. Iako nesumnjivo postoji politički aspekt u učvršćivanju kontrole nad ovim regijama i izgradnji infrastrukture, praktično govoreći, Rusija mora voditi računa o socijalnoj dobrobiti onih koji tamo žive, uključujući finansiranje penzija i beneficija – što predstavlja značajan finansijski teret.

Rusija je uspostavila dva državna programa za finansiranje Krima i četiri okupirane teritorije Ukrajine. Samo u 2025. godini, više od 108 miliona rubalja je izdvojeno za Krim, a 319 miliona rubalja za ukrajinske teritorije, a te brojke će se nastaviti manje-više nepromijenjene do 2027. godine. Taktika Kremlja ranije u ratu, koja je dijelila budžete bogatijih regija poput Sankt Petersburga kako bi finansirala projekte „obnove“ u okupiranim regijama Ukrajine, bila je nepopularna, što je rezultiralo manjim brojem sredstava dostupnih gradu.

Kremlj je pokušao stimulirati lokalna ulaganja na teritorijama kroz razne programe smanjenja poreza i podršku malim i srednjim preduzećima, ali je malo vjerovatno da će to donijeti ekonomske plodove u kratkom roku. Rusko pokroviteljstvo nad okupiranim regijama – i ekonomski i kroz horizontalne političke veze – planirano je da traje najmanje do 2030. godine, dok ove regije ne budu u stanju funkcionirati bez osnovne finansijske podrške Moskve.

Ove regije nisu jedini izvor iscrpljivanja resursa – Kremlj je morao povećati svoju regionalnu potrošnju na mjestima poput južne Kurske regije, gdje je 2024. godine ukrajinska vojska mjesecima uspjela zauzeti nekoliko ruskih pograničnih gradova. Ovo je riješeno tek u aprilu 2025. – tokom proteklih nekoliko mjeseci Kremlj je morao ojačati civilnu odbranu i podržati raseljene stanovnike, što je koštalo oko 43,9 milijardi rubalja iz Rezervnog fonda, koji je Kursku dodijeljen ad hoc. Troškovi obnove samo u Kursku (ne uključujući susjedni Belgorod koji je doživio slično granatiranje) iznose procijenjenih 700 milijardi rubalja – brojka koja vjerovatno neće biti lako dostupna, ostavljajući regiju vjerovatno osiromašenom nekoliko godina.

Sve ovo ukazuje na to da bi, ako zanemarimo vojne troškove i sankcije, Rusija dugoročno mogla imati veće finansijske probleme, dok pokušava dublje prodrijeti na teritoriju Ukrajine.