Šta je cilj Rusije insceniranjem predstave pregovora u Istanbulu?

Istanbul, 15. maj 2025. Događaji tog dana više su podsjećali na haotičnu pozorišnu probu nego na iskrene mirovne inicijative.

Rusija, kao i prije, pokazuje potpuno nepoštivanje diplomatskog procesa. Umjesto učešća na najvišem nivou, Putin je u Tursku poslao delegaciju iz drugog ešalona - bez ijednog političkog "teškaša" - koju je predvodio Medinski, šef Saveza pisaca Ruske Federacije, koji je ruski tim predvodio i na prethodnim pregovorima u Istanbulu 2022. godine. Kremlj eksplicitno nagovještava: nismo zabrinuti zbog vaših pokušaja, nastavljamo igrati po svojim pravilima. Izjava Medinskog o njegovoj spremnosti "na kompromis, ali želimo eliminirati temeljne uzroke sukoba tokom pregovora" još jednom otkriva ovaj destruktivni pristup, jer Moskva tradicionalno prikriva svoje apsurdne ultimatume iza tih "temeljnih uzroka".

U tom kontekstu, ukrajinska delegacija izgleda kao uzor političke odgovornosti. Predsjednik Volodimir Zelenski lično je doputovao u Tursku, predvodeći tim ključnih sigurnosnih zvaničnika i diplomata, među kojima su [ministar vanjskih poslova] Andrij Sibiha, [šef predsjedničkog ureda] Andrij Jermak, [ministar odbrane] Rustem Umerov, [načelnik Generalštaba Oružanih snaga Ukrajine] Andrij Hnatov, [načelnik Službe sigurnosti Ukrajine] Vasilj Maljuk. Ukrajina pokazuje maksimalnu otvorenost za dijalog, želju za mirom, uz jasnu svijest o granicama dostižnog. Kijev čvrsto artikulira svoje crvene linije: bez ustupaka po pitanjima suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Štaviše, spremnost da se ministra odbrane delegira, čak i na pregovore sa očigledno lažnom ruskom delegacijom, ne ostavlja razloga da se Ukrajina optuži za ometanje procesa. Ukrajina dosljedno i besprijekorno obavlja svoj dio posla, posao za mir.

Politikolog Jurij Bohdanov ocjenjuje situaciju na sljedeći način: „Danas smo vidjeli demonstraciju još jedne imitacije pregovaračkog procesa od strane Rusije. Cilj nije bio postići bilo kakve rezultate, već javno poniziti ukrajinsku delegaciju i osujetiti konstruktivan dijalog.“

Prema njegovim riječima, stav ukrajinskog predsjednika i diplomatskog tima, koji su „napravili pauzu kao odgovor na ruske signale“, je „apsolutno opravdan i dobro uravnotežen“.

Bohdanov komentira: „Predsjednik je stigao u Ankaru, gdje je održao važan sastanak s Erdoganom. Očigledno su i turski lider i Trumpova administracija insistirali da Ukrajina pregovara u predloženom formatu, a predsjednik Zelenski je popustio njihovom zahtjevu. Odluka da se ministru odbrane Umerovu dodijeli uloga u pregovaračkom procesu, posebno za pregovore o prekidu vatre, čini se logičnom“.  

Istovremeno, diplomata Vadim Trjuhan vidi dublje motive iza postupaka Kremlja: „Čini se da Putin osjeća svoju apsolutnu nekažnjivost i svemoć. Nije ga briga ne samo za Ukrajinu, ne samo za Evropu, već ni za Sjedinjene Američke Države i Trumpa“.

Prema Trjuhanu, slanje delegacije koju predvodi Medinski ukazuje na nekoliko stvari.  

„Prvo, radi se o povratku na razgovore iz marta 2022. godine, odnosno na pokušaje nametanja de facto kapitulacije Ukrajini. Ovo nije pristanak na vođenje punopravnog dijaloga, već signal namjere da se diktira nečija volja sa pozicije sile“, napominje stručnjak. Drugo, ovo je „gest upućen Trumpu - pokušaj da ga se zadovolji, kako bi se, relativno govoreći, inicijativa Kremlja 'uračunala' i kako bi se izbjegle „kostolomne“ sankcije koje su najavili republikanski senatori. I treće, ovo je „još jedan pokušaj da se dobije na vremenu“ dok se ruska vojska priprema za eskalaciju neprijateljstava.

Analitičar smatra da je ukrajinska strana odgovorila na odgovarajući način, „demonstrirajući otvorenost za dijalog, čime je protivnicima oduzela svaki osnov da optuže Kijev za navodnu „nesposobnost za kompromis“.

 

Stav SAD-a će odlučiti sve  

 

Uloga Sjedinjenih Američkih Država i Trumpa lično u ovoj stranci ostaje ključna i istovremeno najnepredvidljivija. Evo i zašto: „Nisam ničim razočaran. Ne znam ništa o delegiranju. Nisam čak ni provjerio“, rekao je Trump novinarima u avionu Air Force One, odgovarajući na pitanje o sastavu ruske delegacije za pregovore u Istanbulu.

Politički analitičar Ihor Reiterovič sugerira da Trump „blago rečeno, nije u potpunosti razumio šta se tačno dešava oko inicijative za pregovore“. Analitičar to objašnjava mogućom „euforijom“ američkog lidera zbog njegovih drugih međunarodnih posjeta, posebno Saudijskoj Arabiji.  

„Kada ga u ovom stanju pitaju o ozbiljnim temama – Rusiji, Ukrajini, pregovorima – jasno je da mu je teško da trenutno promijeni raspoloženje. Otuda nejasni i ne baš specifični odgovori“, kaže Reiterovič, dodajući da se „ne može isključiti da će sutra ujutro doći nove Trumpove izjave, smislenije i vezane za stvarnost“.

Ukrajina je, prema Reiteroviču, demonstrirala „eksplicitan i proračunat“ stav:  

„Predsjednik Zelenski je lično stigao, prenio ključne poruke, jasno stavio do znanja i Rusiji i Zapadu da je Ukrajina spremna za dijalog, ali ne po svaku cijenu“, naglašava politikolog. Također je primijetio stav Zelenskog kao „delikatno diplomatsko trolanje Trumpa, rekavši da je 'Trumpov stav da vrši pritisak na obje strane. Vjerujem da smo bili pod većim pritiskom'“. Što se tiče Evrope, prema Reiteroviču, Zelenski je poslao jasnu poruku: 'Spremite se da uvedete nove sankcije, jer nema velikog optimizma u vezi s rezultatima ovog sastanka'. I to je dobro utemeljena procjena“.

Analitičar iz oblasti odbrambenih pitanja Mihailo Samus poziva da se ne žuri sa zaključcima prije nego što se delegacije Ukrajine i Rusije sastanu za pregovaračkim stolom.  

„Proračuni strana su, u osnovi, jasni. Rusija je spremna nastaviti rat. Ukrajina je spremna prekinuti vatru“, tvrdi Samus.  

Glavna intriga, prema njegovom mišljenju, je hoće li američka administracija „vršiti pritisak na Rusiju“. Stručnjak smatra da uspjeh trenutnih napora zavisi od ovoga.  

„Ako, prije početka pregovora, ili direktno tokom njih, SAD pošalju jasnu poruku Moskvi: 'Ako ne pristanete na prekid vatre, bit će poduzeti oštri koraci', onda se situacija može promijeniti“, sugerira analitičar, misleći na mogućnost pooštravanja američkih sankcija. U protivnom, Rusija „će ponovo imitirati 'mirovni proces', odugovlačeći vrijeme za svoju novu ofanzivnu kampanju tokom ljeta“. Podsjeća da je „lopta trenutno u dvorištu Washingtona“, jer je to bilo 11. marta kada su Ukrajina i Sjedinjene Američke Države pismeno potvrdile svoju spremnost na bezuvjetni prekid vatre.

Jurij Bohdanov slaže se s potrebom pojačavanja pritiska na Rusku Federaciju:  

„Ukoliko ovi pregovori ne rezultiraju stvarnim prekidom vatre, Ukrajina mora pojačati koordinaciju s evropskim partnerima... Zajedno moramo pritisnuti Trumpa da donese odluku o uvođenju dodatnih sankcija Rusiji i jačanju vojne podrške Ukrajini“.

Što se tiče Evrope, Mihailo Samus hvali njene napore (17. paket sankcija), ali priznaje da „u nedostatku podrške Sjedinjenih Država, Evropa fizički nije u stanju da nametne stvarni embargo na izvoz sirove nafte iz Rusije“.  

Ovo još jednom podvlači odlučujući značaj stava SAD-a.

Glavno pitanje ostaje: kako će se završiti istanbulska runda pregovora (ili hoće li uopće početi suštinski razgovori). Kao što je gore spomenuto, šef ruske (pod)delegacije, Medinski, već je izjavio da Kremlj pregovore smatra „nastavkom mirovnog procesa prekinutog 2022. godine“ i da je „cilj direktnih bilateralnih pregovora postizanje dugotrajnog mira uklanjanjem temeljnih uzroka sukoba“. Kijev, kako primjećuju posmatrači, takav pristup smatra pokušajem Moskve da se vrati razgovoru o uslovima predaje.

Ihor Reiterovič predlaže eksplicitan ukrajinski plan: „Jedini strateški prikladan stav za Ukrajinu je da se pitanje prekida vatre pokrene odmah od prve minute sastanka. Bez ikakvih preduslova“.

Ako Rusija počne izbjegavati ili iznositi neprihvatljive uslove, Ukrajina bi trebala biti spremna da se „javno povuče iz pregovora, uz izjavu: 'Očekivali smo da razgovaramo sa odgovornim ljudima, ali smo umjesto toga dobili nered'“.

Prema riječima stručnjaka, ključno je ne dati Trumpu povod da optuži Ukrajinu za ometanje procesa.  

„Naprotiv, mi smo spremni, došli smo, razgovarali smo, ali je suprotna strana izvela klaunovsku predstavu umjesto da dovede značajnu delegaciju“.

Vadim Trjuhan je manje optimističan u pogledu uloge SAD-a: „Čini se da Washington nije spreman da podići ulog u velikoj geopolitičkoj igri. Postoji patološki strah od direktnog sukoba s Rusijom, te je stoga odabrana strategija pretvaranja, poput 'sve ide po planu'.“ Stručnjak ne isključuje da će „sutra Trump objaviti novu objavu na društvenim mrežama hvaleći pregovore kao 'uspjeh'.“ Međutim, Trjuhan naglašava, „stvarnost na bojnom polju je sada drastično drugačija. Rusija i dalje zadržava dovoljno resursa da nastavi rat.“

Stoga je glavni zadatak za Ukrajinu sada „aktivirati i proširiti Koaliciju voljnih, raditi s američkom stranom kako bi se pokazalo da Putin zapravo vara Trumpa. I što je najvažnije, pripremiti se za odbranu, jer je ruska ljetna ofanzivna kampanja već počela.“

Jurij Bohdanov nema iluzija: „Putin nema namjeru pregovarati, već umjesto toga igra predstavu pregovora, dok nastavlja svoj agresivni rat sve dok mu se resursi potpuno ne iscrpe.“  

Stručnjak predviđa da „još uvijek ima mnogo diplomatskih klackalica pred nama. Ali ovim putem moramo putovati dostojanstveno, dosljedno i hladne glave.“

 

Zaključne napomene

 

Taj dan u Istanbulu još je jednom potvrdio staru istinu: za tango je potrebno dvoje, sugerirajući da se mir može postići samo uz istinsku želju svih zainteresiranih strana. Jedina sigurnost je da je Ukrajina uložila sve napore da svijetu pokaže svoju želju za pravednim mirom. Sada je riječ na drugim akterima u ovoj složenoj geopolitičkoj drami. Sastav ruske delegacije, njihova retorika i iskustvo prethodnih „pregovora“ ne ostavljaju mjesta optimizmu. Stoga će mnogo toga ovisiti o stavu i odlučnosti Sjedinjenih Država, koje u svom arsenalu imaju moćne poluge uticaja na Kremlj. Sutra će staviti tačku na i i prekrižiti sve. Ili neće?...