Srpske fabrike propagande pojačavaju podršku Moskvi
Dok srpski mediji podstiču podršku Rusiji širom Balkana, Zapad mora riješiti izazov dezinformacija Beograda.
Kada je prva dama Ukrajine, Olena Zelenska, stigla u Beograd 12. maja, jedan medij je to opisao kao "signal odmicanja balkanske zemlje od Moskve". Drugi je izveo sličan zaključak. Ali većina Srba širom Balkana to ne vidi na taj način.
Sve autoritarniji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava prodati imidž neutralnosti kada je u pitanju Ukrajina, rekavši da njegova zemlja nije „ničiji šmeker“ dok se pokušava pozicionirati kao ličnost nalik Titu, sposobna da održava prijateljske odnose i sa Zapadom i sa Rusijom na istoku.
Kako bi umirio svoje zapadne prijatelje, izvještava da je poslao neko "smrtonosno oružje" i humanitarnu pomoć Ukrajini, očigledno dovoljno da osigura da je bila mala reakcija na destabilizirajuće akcije njegovog režima 2023. godine na Kosovu, koje su dovele do ranjavanja više od 90 pripadnika NATO mirovnih snaga te teroristički napad u Banjskoj.
Šta god da Vučić kaže Zapadu, dvije godine nakon početka rata u Ukrajini, Srbi širom regiona Balkana otvoreno podržavaju akcije Rusije.
Anketa Međunarodnog republičkog instituta (IRI) objavljena 14. maja pokazala je da, dok je većina ispitanika iz Albanije, Kosova, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Sjeverne Makedonije osudila agresiju Rusije na Ukrajinu, 49 posto Srba smatralo je to "opravdanim".
Značajan broj u Crnoj Gori (31 posto) i Bosni i Hercegovini (27 posto) je podržao akcije Rusije, pomno prateći broj Srba u svakoj zemlji. Oko 29 posto Crnogoraca je na popisu iz 2011. godine opisalo svoju etničku pripadnost kao srpsko, dok je u Bosni i Hercegovini 31 posto Srba, prema procjeni iz 2013. godine.
Njihovi stavovi odražavaju stavove srpskih novinskih kuća koje imaju bliske veze sa Vučićevim režimom, koje često šire prokremaljvsku propagandu u zemlje sa značajnim srpskim stanovništvom.
Antizapadni narativi nalaze plodno tlo među Srbima, od kojih mnogi smatraju da su vojne intervencije NATO-a u Bosni i Hercegovini 1995. i na Kosovu 1999. godine bile neopravdane.
Ponekad, kada brani Kremlj, Vučić uspoređuje potpunu invaziju Rusije na Ukrajinu sa NATO bombardovanjem srpskih ciljeva tokom rata na Kosovu, uprkos brojnim razlikama.
Eksplicitna podrška obe strane rusko-ukrajinskog rata odražava region Zapadnog Balkana. Albanci i Kosovari sa ogromnom većinom podržavaju Ukrajinu, dok je eksplicitna podrška Kijevu prigušenija u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. U Srbiji je minimalna i iznosi četiri posto.
Značajan dio Srba (54 posto) se izričito slaže sa Rusijom, što odražava trajne veze između Beograda i Moskve. Uz to, Moskva ima podršku značajne manjine Crnogoraca (26 posto), Bosanaca i Hercegovaca (26 posto) i Makedonaca (19 posto).
Rusija nema ekonomsku moć Evropske unije (EU) i Kine na Zapadnom Balkanu, ali Gazprom i Lukoil nastavljaju vršiti značajnu kontrolu nad energetskim sektorima u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji. Ruska elita posjeduje i oko trećinu jahti registriranih u Crnoj Gori, sa njenom jadranskom obalom, i blizu 40 posto crnogorskih nekretnina.
Najočigledniji razlog zašto Kremlj nalazi naklonost Srba je taj što balkanske elite poput Vučića (Srbija), Milorada Dodika (lidera bosanskih Srba) i Andrije Mandića (predsjednika Skupštine Crne GOre) održavaju bliske veze sa Kremljom, uz podršku lokalnih i ruskih medija i Srpske pravoslavne crkve. Ove veze služe kao kanali za ruske narative, oblikujući javno mnjenje i političke stavove u regionu.
Dok su zapadne države zabranjivale propagandne medije Moskve, Srbija je podržala Rusiju, ne samo što joj je dozvolila da nastavi svoj informacioni rat iz kancelarije Sputnjika Srbija u Beogradu, već i kroz otvaranje RT Balkan, koji je proširio ruske operacije dezinformisanja.
Obje kuće objavljuju vesti na srpskom jeziku, što omogućava Kremlju da dopre do široke publike širom Balkana. Sputnjik Srbija, također, blisko sarađuje sa lokalnim medijima snabdijevajući ih propagandom koju je kreirao Kremlj.
Dok je Srbija pružila određenu pomoć Ukrajini, režim je odbio uvesti sankcije Rusiji jer je, prema Vučićevim riječima, „prijatelj u nevolji pravi prijatelj“. On je Moskvi prodavao vojnu tehnologiju dvostruke namjene i otvorio vrata Srbije značajnom broju ruskih preduzeća, stvarajući mogućnosti da izbjegnu sankcije Zapada.
Ako Zapad želi da se suprotstavi ruskim dezinformacijama na Balkanu, mora se suočiti sa njenim epicentrom: Beogradom, u kojem su smještene mnoge srpske medijske organizacije koje poput papagaja ponvljaju propagandu Kremlja.
Borba sa prokremljanskim medijima je, također, važna jer Rusija podstiče secesionistička osjećanja među Srbima u Republici Srpskoj i na sjeveru Kosova, što predstavlja prijetnju regionalnoj stabilnosti.
Februarski izvještaj američkog Ureda direktora nacionalne obavještajne službe naglasio je potencijal za eskalaciju sukoba u regionu.
Takva eskalacija ne bi uticala samo na Balkan, već bi imala ozbiljne posljedice po Ukrajinu s obzirom na to da Zapad ima ograničen kapacitet da odgovori na dalje krize i ratove.