Ruska igra moći na Balkanu se nastavlja kako tenzije na Kosovu rastu
Nedavna opsada manastira na Kosovu dovela je do toga da je Moskva iskoristila još jednu šansu da odbrani Srbiju.
U šokantnom incidentu na Kosovu prošlog vikenda 30 naoružanih muškaraca sklonilo se u manastir nakon ubistva policajca. Tokom opsade koja je uslijedila, više napadača - očigledno "maskirani i opremljeni teškim oružjem" - ubijeno je u "nekoliko obračuna" sa kosovskom policijom, prema objavi kosovoskih vlasti.
Predsjednica Kosova Vljosa Osmani izjavila je da se nasilje može pratiti do susedne Srbije, koja odbija priznati nezavisnost Kosova.
„Ovi napadi dokazuju, ako je i dalje bilo neophodno, destabilizujuću moć kriminalnih grupa, koje organizira Srbija, koje već duže vrijeme destabiliziraju Kosovo i region“, rekla je Osmani.
Srbija se, u međuvremenu, distancirala od napada, ali ju je branila, niko drugi do Rusija, koja je za nedavno nasilje i žestoku retoriku u regionu okrivila upravo Kosovo.
"Nema sumnje da je krvoproliće direktna i neposredna posljedica politike raspirivanja sukoba takozvanog premijera Aljbina Kurtija", saopćilo je rusko Ministarstvo vanjskih poslova.
Upozoreno je da će svaki pokušaj eskalacije situacije vjerovatno odvesti "cijeli region Balkana preko opasne provalije".
Prema saopćenju zvanične Moskve, kosovska policija "odavno se diskreditirala sistematskim kaznenim djelima protiv srpske zajednice".
Oni su pokušali "istjerati Srbe sa Kosova" raspoređivanjem "teško naoružanih specijalnih snaga" u "nealbanskim područjima", navodi se dalje u saopćenju.
„Postoji direktna prijetnja povratkom na etničko čišćenje koje praktikuju kosovski albanski ekstremisti“, kaže se u saopćenju.
Kolikog god da su ove izjave istinite ili ne, one su indikativne da uprkos relativno maloj veličini i nečlanstvu u velikim međunarodnim institucijama, Moskva i dalje gleda na Srbiju kao na važnog evropskog saveznika.
Igre moći
Jedan od ključnih strateških prioriteta Rusije izvan Ukrajine je narušavanje svake dalje političke i vojne konsolidacije u Evropi, bilo pod okriljem NATO-a ili EU.
Potencijalna "evropeizacija" Ukrajine jedno je od nekoliko sumnjivih opravdanja koje je Kremlj naveo za svoju invaziju.
To je proklamovani narativ Rusije, uprkos činjenici da se na rat naširoko gleda u smislu da je pomogao da se EU potakne da zvanično odobri status kandidata Ukrajini u junu prošle godine – zajedno sa Moldavijom, na čiji otcijepljeni region Pridnjestrovlja pravo polaže Rusija.
Srbija i širi Balkan van EU, međutim, predstavljaju barem jednu priliku da učvrste nekoliko evropskih partnera koji su za Rusiju. I što su tenzije na Balkanu više rasplamsane, evropski saveznici Ukrajine će postajati sve rastrešeniji i rastegnutiji.
Rusija je žestoko podržala lidera bosanskih Srba Milorada Dodika, koji agitira da se entitet Republika Srpska jednostrano odvoji od Bosne i Hercegovine i ujedini sa užom Srbijom.
Da se prijedlog provede u praksi, bio bi u direktnoj suprotnosti sa sporazumom iz 1995. kojim su posredovali SAD i kojim je okončan genocidni rat u Bosni 1992-95.
Dodik, koji se suočava sa potencijalnim pravnim posljedicama zbog svojih secesionističkih aktivnosti, založio se za formiranje samostalne vojske u interesu etničkih Srba, koji žive van Srbije.
On je, također, pozvao da se Bosna i Hercegovina pridruži političkom bloku BRICS, umjesto EU.
Posmatrači to vide kao krajnje nevjerovatnu perspektivu, ne samo zato što je Srbija kandidat za članstvo u EU od 2012. Ipak, put ka pridruživanju je zaustavljen.
U svom najnovijem godišnjem rezimeu, Evropsko vijeće insistirao na tome da napredak Beograda po pitanju osnovnih prava i statusa Kosova ostaju ključni – i posebno je ukazao na zabrinutost koju izaziva odnos Srbije sa Rusijom.
„U kontekstu agresorskog rata Rusije protiv Ukrajine, Vijeće očekuje od Srbije da pokaže nedvosmislenu privrženost EU, da se založi za naše zajedničke principe i vrijednosti i da objektivno komunicira o EU i aktivno se angažira u sprečavanju dezinformacija i stranih manipulacija informacijama”, navodi se u saopćenju.
Vijeće, također, duboko žali zbog nazadovanja Srbije u usklađivanju sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU, posebno zbog nesvrstavanja sa sankcijama EU protiv Rusije i Belorusije.
U zemljama istočne Evrope koje nisu članice EU, prezir ideje o članstvu u EU je dosljedna tačka ponosa za proruske i desničarske nacionalističke političare.
Dok se tvrdolinijaši Srbije i bosanskih Srba bune protiv zahtjeva Brisela za ulazak u klub, i oni sve više ukazuju na podršku i zaštitu Rusije kao alternativu.
Implikacije ovog usklađivanja Moskve i Beograda teško da su promakle Zapadu, a poslednjih mjeseci ovo pitanje je stalno iznova stavljano na sto za diskusiju.
Siguacija je dostigla novi nizak nivo kada su SAD sankcionirale Aleksandra Vulina, trenutno šefa srpske obaveštajne agencije, zbog omogućavanja ruskih "zlonamjernih aktivnosti" u regionu.
“On je koristio svoje javne pozicije da podrži Rusiju, olakšavajući ruske zlonamjerne aktivnosti koje degradiraju sigurnost i stabilnost Zapadnog Balkana i pružajući Rusiji platformu za daljnji uticaj u regionu”, navodi se u saopćenju američkog Ministarstva finansija.
Još od ratova 1990-ih srpski zvaničnik nije bio sankcioniran dok je bio na vlasti – i od tada se ravnoteža moći i sigurnosti na Zapadnom Balkanu nije osećala tako krhkom.