07.04.2022.

Rusija je započela deportacije

Jedan od teških zločina ruskih okupatora u Ukrajini je deportacija civila

I dok su masovna ubistva Ukrajinaca i razaranja ukrajinskih mjesta na ekranima i u novinama širom svijeta, mnogo se manje govori o deportacijama.

U međuvremenu, desetine hiljada ukrajinskih državljana su prisilno deportovani iz Ukrajine u roku od nekoliko sedmica rata. I ovaj proces dobija na zamahu.

Putinova Rusija se vraća kriminalnoj praksi komunističkog režima, kada su deportacije bile jedno od glavnih oružja masovne represije.

Tokom takozvane kolektivizacije 1930-ih, dva miliona ljudi je deportovano u istočne i sjeverne regije SSSR-a. Samo u Ukrajini, u periodu 1930.-1931., deportovano je 64.000 imućnih porodica sa sela. U periodu od 1939. do 1941. godine, kada je Sovjetski Savez okupirao zapadnu Ukrajinu i Bjelorusiju tokom Drugog svjetskog rata, deportacije su postale još masovnije.

Svaki deseti stanovnik ovih teritorija - 1.250.000 Ukrajinaca, Bjelorusa i Poljaka - deportovan je iz svoje domovine.

Novi talas masovnih deportacija čekao je Ukrajince sredinom 1940-ih i početkom 1950-ih. Tada je oko 180.000 Ukrajinaca deportovano u udaljena područja SSSR-a samo pod optužbom da su povezani sa OUN i UPA. Više od 700.000 Ukrajinaca prisilno je preseljeno od strane komunističkih režima SSSR-a i Poljske.

Cijeli narodi Sjevernog Kavkaza i okolnih stepa - Čečeni, Inguši, Kalmici, Balkarci, Karačajci - bili su prisilno deportovani daleko od svoje domovine.

Deportacija autohtonog naroda krimskih Tatara sa Krima u centralnu Aziju u maju 1944. bila je pravi genocid.

Kao iu drugim sličnim slučajevima, mjesto starosjedilačkog naroda Krima masovno je naseljavalo rusko stanovništvo.

Ovakvim metodama je režim Kremlja stvorio mit o "izvorno ruskom Krimu", umjetno mijenjajući demografiju poluotoka, koji se nije uspio oporaviti ni nakon povratka krimskih Tatara u domovinu. A nakon okupacije 2014. stotine hiljada Rusa naselilo se na Krimu i u Sevastopolju.

Na mjesto deportiranih Letonaca i Estonaca, Jermena i Grka, Nijemaca i Bugara masovno su se naseljavali Rusi i rusificirani predstavnici drugih nacionalnosti.

Rusi su namjerno naseljavali regione Ukrajine koje su bile depopularizirani zbog holodomora, deportacija i ratova, posebno na jugu i istoku.

Bio je to dio politike kriminalne kolonizacije. Pred očima nam je politika genocida, kojoj se ponovo vraćaju ruski okupatori.

Rat punih razmjera trajao je samo mjesec dana, tokom kojeg su Rusi zauzeli 15 posto ukrajinske teritorije. Okupaciona vlast se još nije uspostavila, vode se borbe.

Ali desetine hiljada ljudi sa okupiranih teritorija Azova, Donbasa, Slobožanščine i Siverščine već su prisilno deportovani u Rusiju.

A Ukrajinci su prisilno deportovani u Bjelorusiju iz okupiranih okruga Kijevske oblasti.

Posebno ciničan zločin je deportacija u Rusiju hiljada ukrajinske djece koja su bila u internatima ili sirotištima ili su se našla odvojeno od roditelja u rukama okupatora.

Više od 30.000 ljudi prisilno je deportovano u Rusiju samo iz Mariupolja, čiji stanovnici ne smiju otići u druge dijelove Ukrajine.

Prema Putinovom planu, naša zemlja treba postati ruska ili nenaseljena. Ukrajinci moraju umrijeti, postati izbjeglice ili biti deportovani. A oni koji nisu ubijeni ili protjerani iz domovine moraju postati robovi koji se bezuvjetno pokoravaju okupatorima.

Ali mi to nećemo dozvoliti! Ovaj rat je rat ne samo za slobodu, već i za samo postojanje Ukrajine i Ukrajinaca.