Rat Rusije protiv Ukrajine devalvirao je "meku moć" Kremlja

Primjeri Gruzije i Moldavije pokazuju da Rusija ima problema sa „mekom moći“ koju koristi da unaprijedi svoje interese. Ali Kremlj uopće ne treba zanemariti, upozorava politikolog Ivan Preobraženski.

 

Moldavska policija kaže da je uspjela spriječiti Rusiju i njene agente da pretvore masovne socijalne proteste u državni udar prošlog vikenda. Istovremeno, njemački mediji su masovne proteste u Gruziji, koji su primorali vlasti ove republike da odustanu od ideje usvajanja istovjetnog ruskog zakona o "stranim agentima", nazvali "lošom viješću" za Kremlj. Ispada da su dobre vijesti potpuno prestale stizati u Moskvu sa postsovjetskog prostora, a oštre izjave Margarite Simonyan, koja prijeti bombardiranjem Tbilisija, nisu prijetnja, već reakcija na vlastitu nemoć?  

 

Da "odvratim" od Kremlja

 

Moldavija je decenijama bila u zoni uticaja Kremlja i nema načina da se odmakne od njega, uprkos prisustvu susjedne, srodne Rumunije, koja je sada dio Evropske unije i NATO-a. Čini se da Rusija drži Moldavce za nepriznatu "Pridnjestrovsku Republiku Moldaviju" - pretežno rusko govorno područje, na čijoj je teritoriji ruska vojska okupirala i kontrolirala gigantska skladišta sovjetskog oružja još početkom 1990-ih.

Već tri decenije, čim se "užareno oko" Kremlja skrene sa Moldavije, tamo na vlast dolaze snage koje se zalažu za evropske integracije. Onda se ponovo vraćaju proruske stranke. Trenutno stranka "Šor" i socijalisti govore radikalnim populističkim parolama, kao što su zahtjevi da vlada plaća komunalne račune stanovništvu tokom tri zimska mjeseca.

Ali ovo je vanjska strana stvarnog moldavskog protesta. Sa druge strane, potraga sa zaplijenom novca uvezenog iz inozemstva, kako policija kaže, za "subverzivne radove", i emisari iz Moskve, posebno iz privatne vojne grupe "Wagner", koje su Moldavci ovoga puta uspjeli otjerati ili privesti za obuku militantnih grupa. Koje su se, po svoj prilici, spremale da zauzmu parlament i druge vladine zgrade.

Kao rezultat toga, ovog puta ruska intervencija u Moldaviji imala je, na kraju, prilično suprotan efekat za Kremlj. Moldavske vlasti počele su još aktivnije pomagati Ukrajini, a predsjednica Maia Sandu otišla je u Varšavu, tamo se sastala s američkim predsjednikom Joeom Bidenom i dobila podršku, uključujući i finansijsku, u iznosu višem od 250 miliona američkih dolara.

 

Gruzijski "sanjari"

 

Gruzija je svojevremeno bila prva adresa u davno zaboravljenom bloku GUAM (Gruzija, Ukrajina, Azerbejdžan, Moldavija), koji je trebao postati protivteža Rusiji na postsovjetskom prostoru. Trenutno, bivši predsjednik Mihail Sakašvili, kojeg Kremlj ne podnosi, polako umire u zatvoru, a vlada stranke Gruzijski san navodno je pod kontrolom milijardera Bidzine Ivanishvilija, koji se obogatio saradnjom sa Rusijom. Ruski opozicionari i novinari koji se kriju u ovoj zemlji od progona Kremlja, iako nisu izručeni svojoj domovini, periodično odbijaju da ih puste u Gruziju.

Gruzijski vladari pokušali su učvrstiti monopol na vlast usvajanjem istovjetnog ruskog zakona o "stranim agentima" kako bi suzbili opoziciju i nedržavni civilni sektor u zemlji. Međutim, nisu uspjeli - čak se i predsjednica Salome Zurabišvili oglasila protiv toga. Uprkos glasinama o ruskim "savjetnicima" (Kremlj i gruzijske vlasti su ih demantirali), protesti su počeli rasti, ljudi iz drugih gradova su otišli u Tbilisi, a nacrt zakona o "stranim agentima" koji je već bio usvojen u prvo čitanje, odbijeno.  

Dvostruki poraz

 

Povlačenje gruzijskih vlasti, zasnovano na ruskom iskustvu, kao i suzbijanje društvenih reformi, ali proruskih u suštini, protesta u Moldaviji – dva spektakularna neuspjeha u djelovanju „meke moći” Kremlja u gotovo nekoliko dana. To je razlog da se kaže da se u posljednje vreme ono što rade Vladimir Putin i njegovo okruženje pretvara u nešto sasvim drugačije od onoga što je zamišljeno.

Glavni primjer je, naravno, zločinački rat Ruske Federacije protiv Ukrajine. Pokušaj organiziranja humanitarne katastrofe tamo u zimskom periodu doveo je do još većeg okupljanja ukrajinskog naroda i do nabavke teške vojne opreme od strane NATO saveznika, što u jesen 2022. godine, čini se, nije dolazilo u obzir.

Pa, Ukrajina djeluje kao otrežnjujući primjer za druge zemlje. Biti u sferi uticaja Kremlja znači riskirati, znajući da će Putin i saradnici u svakom trenutku odlučiti pripojiti vašu zemlju. Rusku "meku moć" uvijek mogu pratiti tenkovi. To slabi sve agente uticaja Kremlja, kako u Gruziji tako i u Moldaviji. Čak ni obični građani ne žele stanje "kao u Ukrajini".

Međutim, to nije razlog za opuštanje. Ako se Putin želi boriti u Ukrajini "dugo vremena", onda se ista strategija može vidjeti u pritiscima na druge postsovjetske države. Prva pogrešna računica - i Kremlj će nastaviti napad na slobodu i nezavisnost onih zemalja koje smatra nezavisnim.