Putinov ODKB: izbor između kukavičluka, srama i zločina

Zvanični "saveznici" Rusije odbili su podržati Firera iz Kremlja u ratu protiv

Ukrajine Kremlj je, otvorenim napadom na Ukrajinu, svoje "saveznike" u Organizaciji ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) stavio u tešku poziciju. Čak je i bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko, koji je u potpunosti ovisan o Moskvi, balansirao, ne želeći slati svoje trupe u Ukrajinu, ali izgleda da će ipak biti primoran pokoriti se volji svog gospodara iz Kremlja i poslati svoju vojsku u propast. Ali ostali ruski partneri - Jerevan, Biškek, Nursultan i Dušanbe - ne žure da postanu saučesnici u ratnim zločinima. Izjavljuju neutralnost ili "glasno" ćute kako ne bi pokvarili odnose sa Kijevom i Zapadom. ODKB, kojeg su ruski militaristi pozicionirali kao "ruski NATO", pokazao se kao kofer bez ručke koji je Kremlj primoran nositi.

Ukrajinska zamka za Lukašenka

Najneprijatnija situacija je ona u kojoj se nalazi diktator iz Minska Aleksandar Lukašenko, koji zajedno sa liderom Kremlja Vladimirom Putinom gradi neku vrstu "sindikalne države". Pod krinkom vježbe "Odlučnost unije", Minsk je Kremlju osigurao mostobran na svojoj teritoriji za napad na sjeverne regione Ukrajine.

Sudeći prema njegovom nervoznom ponašanju, Lukašenko je isprva očekivao da će ruske trupe za nekoliko dana "zauzeti" Ukrajinu, umjesto legitimne vlasti biti formirana marionetska vlada, a Zapad jednostavno neće imati vremena da reagira.

Žestoki otpor ukrajinske vojske i društva stušio je snove Kremlja i njegovog satelita iz Minska. Tako se u posljednje tri sedmice Aleksandar Lukašenko samo pokušava nekako riješiti bilo kakvih vojnih obaveza.

U javnosti pokazuje simpatije za Moskvu, zagalami praznim prijetnjama Ukrajini i NATO-u, ali je zapravo do posljednjeg trenutka kočio svaku opciju učešća bjeloruske vojske u borbama u Ukrajini. Čak ni ruska provokacija granatiranjem bjeloruskih sela u blizini ukrajinske granice nije mogla uticati na poziciju bjeloruskog predsjednika. Minsk se jednostavno pretvarao da se ništa nije dogodilo.

"Lukašenko se plaši bukvalno svega što je povezano sa ratom protiv Ukrajine, koji je krajnje nepopularan među stanovništvom Bjelorusije. Vidjevši neuspjeh Kremljskog blickriga, Lukašenko se plaši posljedica: gubitka ukrajinskog tržišta, rizika od većeg miješanja Kremlja u unutrašnje poslove zemlje, ljudi koji ne žele ratovati sa Ukrajinom“, rekao je Ihar Tiškevič, stručnjak za vanjsku politiku u Ukrajinskom institutu za budućnost, u intervjuu za Apostrof.

Međutim, informacija o odlasku bjeloruske ambasade iz Kijeva pokazuje da se Lukašenko još uvijek sprema da se direktno uključi u rusku agresiju. Svih 11 službenika bjeloruske ambasade napustilo je Ukrajinu. Također je postalo poznato da je bjeloruska vojska počela koristiti isti sistem brzog prepoznavanja (crvena traka), koji su koristile ruske snage u prvim danima invazije na Ukrajinu. Prestala je i željeznička veza između Bjelorusije i Ukrajine.

„Ako Rusi ipak prestignu Bjeloruse, u narednim satima Bjelorusija neće samo dati svoju teritoriju za neprijateljstva protiv Ukrajine, već će ući u rat i njihove oružane snage će ući na teritoriju Ukrajine. Verujem da bi algoritam delovanja Ukrajine trebao biti nešto drugačiji nego u situaciji sa Rusijom - objaviti formalni rat Bjelorusiji sa jasnim ciljem - odbraniti vlastitu teritoriju i promijeniti režim u Bjelorusiji. To će omogućiti da se privuče značajan dio bjeloruskog društva“, rekao je narodni poslanik Bogdan Yaremenko.

Lukašenko rizikuje ne samo da izgubi vojsku u narednim danima, već i vlast.

Mega oprezni "saveznici" Kremlja.

Pored Bjelorusije, koju su zapravo okupirali Rusi, ODKB uključuje Armeniju, Kirgistan, Kazahstan i Tadžikistan. Njihove vlade očigledno oklijevaju da učestvuju u promociji "ruskog svijeta" u Ukrajini granatiranjem stambenih naselja, bolnica i porodilišta.

Kazahstanske vlasti, kojima je Moskva nedavno pomogla šaljući svoje "mirovnjake", proglasile su neutralnost, odbijajući podržati agresiju na Ukrajinu, ali je ne osuđuju.

Kirgistansko rukovodstvo se pretvara da se ništa ne dešava. Zvanični Biškek još nije komentarisao ruski napad na Ukrajinu i priznanje LDNR od strane Moskve.

Tadžikistanske vlasti zauzele su sličan ćutljiv stav. Ranije ovog mjeseca, kazahstanski opozicioni zvaničnici rekli su, pozivajući se na izvore, da je Kremlj dodao lidere Centralne Azije, prisiljavajući ih da dijele vojnu opremu, municiju i "ograničeni kontingent" trupa. Za sada se pokazalo da su ove informacije bile samo glasine.

Ćute i armenske vlasti, koje je Vladimir Putin banalno "odbacio" tokom nedavnog rata sa Azerbejdžanom oko Nagorno-Karabaha. Jerevan pruža pasivnu diplomatsku pomoć Moskvi, pokušavajući da ne kritikuje Ukrajinu i Zapad. Ne govori se ni o "priznavanju" samoproglašenih “republika”.

"Ruska komanda, koja bilježi veliki broj poginulih i ranjenih u Ukrajini, pokušava napraviti izgradi rezerve povlačenjem svojih" mirovnih snaga "iz ODKB-a. Malo je verovatno da će takvo ponašanje Rusa inspirisati armensko rukovodstvo. Osim toga, nakon razgovora između Nikole Pašinjana i Emanuela Makrona, izgledi za umiješanost Jerevana u rat protiv Ukrajine postali su još nejasniji“, rekao je politički ekspert Jurij Romanenko za Apostrofe.

ODKB - kremaljski kofer bez ručke

Jedini koji podržavaju Kremlj marionetski režimi u Abhaziji i Južnoj Osetiji te sirijski diktator Bashar al-Assad, koji je odlučio poslati militante u Ukrajinu.

Moskvu podržavaju samo ilegalni režimi i otvoreni banditi koji nešto duguju Rusiji. Zemlje članice ODKB-a, koje su „stratezi“ Kremlja pozicionirali kao „naš odgovor --NATO-u“, oprezne su prema akcijama zbunjenog ruskog predsjednika.

Kremlj će pojačati pritisak na druge zemlje članice ODKB, inače čemu takvi "saveznici"? Pitanje je koliko u tome žele lično učestvovati Jerevan ili Biškek.

Očigledno je da će "saveznici" Kremlja odolijevati do posljednjeg, koristeći svaki razlog za sabotažu. Pogotovo sada, kada je ofanziva ruskih trupa ugušena na sve strane. Izuzetno je rizično ratovati na strani Rusije u takvim uslovima. Upitno je da li ostale članice ODKB-a, zajedno sa šefovima iz Kremlja, žele pretrpejeti ljudske, finansijske i ekonomske gubitke u ratu sa kojim nemaju nikakve veze.