28.04.2022.

Odgovornost Rusije za počinjene zločine: kako i gdje će Ukrajina kazniti ratne zločince

Svijet se promijenio 24. februara 2022. - Rusija je kao prava fašistička država, bez objave rata, napala Ukrajinu.

Stotine hiljada Ukrajinaca bile su primorane napustiti svoje domove, desetine hiljada su izgubile imovinu, a hiljade Ukrajinaca su postale žrtve zločina ruskih "orkova". Ali prije ili kasnije doći će kazna za sve ovo.

Hajde da razmislimo ko i kako može da kazni ruske ratne zločince.

 

Ko i kako može kazniti zločine u ratu?

Zločini koje su počinili Rusija i njeni vojnici u Ukrajini mogu razmatrati:

· Međunarodni sud pravde UN (Hag, Holandija);

· Međunarodni krivični sud (Hag, Holandija);

· specijalni tribunal;

· nacionalne vlasti.

· Međunarodni sud pravde Ujedinjenih nacija (UN International Court of Justice) koji procesuira države članice.

 

Ukrajina je 27. februara podnijela tužbu protiv Ruske Federacije Međunarodnom sudu pravde UN-a tražeći da se ona procesuira zbog iskrivljavanja koncepta genocida kako bi se opravdala agresija i trenutni prekid neprijateljstava.

U martu je Međunarodni krivični sud (ICC) pokrenuo zvaničnu istragu o situaciji u Ukrajini nakon kršenja velikog broja članova Rimskog statuta (42), koji Ukrajina još nije ratifikovala. Iako je 2014-2015 priznata nadležnost MKS-a nad zločinima na Majdanu, Krimu i Donjeckoj i Luganskoj oblasti, a u okviru procesa pridruživanja EU Ukrajina se obavezala da ratifikuje Rimski statut.

MKS ima nadležnost za sljedeće međunarodne zločine: genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i zločine agresije.

U okviru ovog Suda radi se o ličnoj odgovornosti, prije svega, najvišeg političkog i vojnog rukovodstva Ruske Federacije, koje ima imunitet i stoga ne može biti procesuirano na nivou nacionalnog pravosuđa.

MKS ne zamjenjuje niti dopunjuje državni sistem krivičnog pravosuđa. Ovo je stvar utvrđivanja komplementarnosti, a sud istražuje slučajeve u kojima nacionalne agencije za provođenje zakona ne žele ili ne mogu, kao u našem slučaju, da u potpunosti istraže, naprimjer, zbog nemogućnosti pristupa osumnjičenima.

Stoga će istraga koja je u toku od strane nacionalnih agencija za provođenje zakona, Tužilaštva MKS-a procijeniti koje osobe treba krivično goniti prema ukrajinskom nacionalnom zakonu, a koje preko MKS-a.

Jasno je da će se MKS fokusirati na najeklatantnije činjenice za procesuiranje visokih funkcionera, odnosno, onih koji su davali naloge i srednjih rukovodilaca koji su bili odgovorni za organizovanje počinjenja zločina.

Konkretno, na primjeru ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenih u Kijevskoj regiji: nasilna ubistva, mučenja, otmice, vansudska pogubljenja, seksualno nasilje, neselektivno granatiranje civilne infrastrukture.

Realno je dokazati objektivnu stranu ovih zločina uz prisustvo velikog broja video-snimaka i fotografija uništene infrastrukture, mjesta masovnih ukopa ili pogubljenja civila, uključujući djecu, u gradovima u kojima nema vojnih ciljeva.

Ali subjektivni zadatak, u odnosu na najviše političko rukovodstvo i vojnu komandu, je složeniji i mora se proučavati od slučaja do slučaja.

Što se tiče zločina agresije, nemoguće je procesuirati najviše političko rukovodstvo na nivou MKS-a, jer Rusija nije ratifikovala Rimski statut.

Zato se postavlja pitanje mogućeg stvaranja specijalnog vojnog suda po principu Nirnberškog procesa ili Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.

Uspostavljanje specijalnog suda za kažnjavanje zločina agresije na Ukrajinu

Sada je, poput Londonske deklaracije iz 1942. godine, koja je postavila temelje za Nirnberški tribunal, 4. marta 2022. godine proglašena Deklaracija o osnivanju Specijalnog suda za kažnjavanje zločina agresije na Ukrajinu.

Dokument je izradila grupa vodećih ukrajinskih i britanskih međunarodnih pravnika. Već je potpisan od strane grupe međunarodnih eksperata: pravnika specijaliziranih za međunarodno pravo, bivših sudija međunarodnih sudova.

Lično krivično gonjenje najvišeg rukovodstva Ruske Federacije za zločin agresije smatra se najefikasnijim i najbržim sredstvom. On sumira sva druga teška kršenja međunarodnog humanitarnog i krivičnog prava, kao i teška kršenja ljudskih prava.

Kao što je već navedeno, ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i genocid zahtijevaju dokaz o svakom pojedinačnom zločinu i odnosu sa pojedinim službenim licem, što proces čini mnogo složenijim i dugotrajnijim.

Agresivni akti su unaprijed planirane akcije koje je javno potvrdio i usvojio sam predsjednik Rusije Vladimir Putin na osnovu formalnog dogovora sa rukovodstvom okupatorske sile. Po svojoj ozbiljnosti i obimu, ovo je posebno kršenje Povelje UN.

Primjeri takvih specijalnih vojnih tribunala su Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud za Ruandu. Oba mehanizma stvorena su na osnovu rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, a ne zemalja pobjednica.

Opet, Rusija može spriječiti postojanje takvih tribunala u Vijeću sigurnosti tako što će staviti veto. I iako ne postoji način da se agresor protjera iz UN-a ili mu oduzme status stalne članice Vijeća sigurnosti, ipak vrijedi pratiti dešavanja u UN-u. Na kraju krajeva, ovo je više politička nego sigurnosna odluka.

Druga opcija među specijalnim sudovima su hibridni sudovi. Primjeri su Kambodžanska vanredna vijeća i Specijalni sud Sijera Leonea. Oni su hibridni, jer ih stvaraju vlastite vlade na osnovu sporazuma sa UN. Međutim, oni ostaju nezavisni od UN-a.

Najbliža opcija nam je kambodžanski format, jer je samo on nastao bez učešća Vijeća sigurnosti, a na osnovu rezolucije Generalne skupštine UN, gdje Rusija ne može staviti veto.

Kako će ruski vojnici odgovarati za zločine počinjene u Ukrajini? (smrtna kazna, doživotni zatvor)

Prema mome mišljenju, najveći broj sudskih procesa trebao bi se voditi na nacionalnom nivou. Pripadnici Oružanih snaga Ruske Federacije, za koje ne postoje podaci da su počinili ratne zločine su ratni zarobljenici i podliježu smještaju u odgovarajuće logore.

S obzirom na imunitet boraca, oni nisu pojedinačno odgovorni za učešće u oružanom sukobu, osim ako ne krše zakone ili običaje ratovanja. Njihove radnje se ne kvalifikuju prema Krivičnom zakonu Ukrajine.

Istovremeno, radnje ruskih vojnika koji su počinili ratne zločine kvalifikuju se prema članu 438 Krivičnog zakona Ukrajine „Kršenje zakona i običaja ratovanja“.

 

Ovo se odnosi na slučajeve kada:

· civili koji ne učestvuju u neprijateljstvima su ranjeni ili ubijeni usljed granatiranja, artiljerije ili zračnih napada;

· granatiranje je bilo usmjereno na civilne objekte - kuće, bolnice, škole, vrtiće, privatna preduzeća itd. - koji nisu namijenjeni za vojne svrhe;

· korištenje od strane vojnika zemlje agresora za maskiranje, uniforme ili obilježja Oružanih snaga Ukrajine i drugih vojnih formacija;

· upotreba zabranjenih sredstava (oružje, municija) i metoda ratovanja (na primjer, naredba "Ne uzimati zarobljenike").

 

Prema ukrajinskom zakonu, ove radnje su kažnjive kaznom zatvora od osam do 12 godina, a ako se radi o ubistvu sa predumišljajem, maksimalna kazna je doživotni zatvor. Ako počinitelji ovih krivičnih djela budu prebačeni u nadležnost MKS-a, mogu biti osuđeni na do 30 godina zatvora ili doživotni zatvor. Istovremeno, međunarodni zločini nemaju zastaru.

Osim toga, u oružanoj agresiji na Ukrajinu učestvuju pojedinci koji su pripadnici neregularnih vojnih formacija pod kontrolom Ruske Federacije. Njihovo počinjenje međunarodnih zločina u Ukrajini će se, također, kvalificirati kao kršenje zakona i običaja ratovanja.

Žrtvama zločina se smatraju svi oni koji su prisilno mobilizirani na privremeno okupiranim teritorijama, posebno na Krimu i ORDLO-u. Pod uslovom da, zapravo, nisu počinili zločine. Uostalom, i prisilna regrutacija u oružane snage okupatorske zemlje prema međunarodnom humanitarnom pravu je ratni zločin.

 

Da li ih je uopće moguće pronaći i kazniti?

Prema podacima Tužilaštva Ukrajine, od invazije je pokrenuto više od 7.200 krivičnih postupaka, od kojih su 97 posto bili ratni zločini. U proces identifikacije i evidentiranja dokaza uključeni su ne samo organi za provođenje zakona i tužitelji, već i organizacije za ljudska prava, pravna zajednica, kao i međunarodna grupa stručnjaka sa iskustvom u istrazi ove kategorije zločina.

Osim toga i sami građani aktivno učestvuju u potrazi za kriminalcima i relevantnim dokazima. U nizu drugih zemalja pokrenuti su krivični postupci na nivou njihove nacionalne jurisdikcije, što značajno povećava šanse da se svi počinioci privedu pravdi.

Ukrajina je otvorila zaista jak pravni front. Vrijedi shvatiti da sva suđenja nisu pitanje jedne godine, da Putina i njegove saveznike sutra nećemo vidjeti na optuženičkoj klupi. Ali sav rad je vrijedan. Prije ili kasnije pravda će biti zadovoljena.