'Polarni pritisak' Pekinga: Rastući uticaj Kine na Arktiku

Ova dugoročna vizija odražava rastuće prepoznavanje uloge Arktika u preoblikovanju globalne dinamike. Topljenje ledenih kapa otkriva bogate mogućnosti za eksploataciju resursa i brodarstvo, posebno Sjeverni morski put. Prepoznajući ove izglede, Kina je nastojala uspostaviti prisustvo u regiji, angažirajući se u naučnim istraživanjima, razvoju infrastrukture i diplomatskim inicijativama kako bi osigurala svoju ulogu glavnog (kvazi) arktičkog aktera.

 

 

Kineski pristup Arktiku je mješavina političkih, ekonomskih i naučnih ciljeva. Osnivanje istraživačkih stanica, poput stanice Žuta rijeka u norveškom arhipelagu Svalbard, pokazuje namjeru Pekinga da doprinese polarnoj nauci, istovremeno učvršćujući svoje prisustvo na Arktiku. Ove stanice su omogućile kineskim istraživačima da provode studije o klimatskim promjenama i arktičkim ekosistemima, dodatno opravdavajući njihovo uporište u tradicionalno ekskluzivnoj regiji.

Kina je 2013. godine dobila status posmatrača u Arktičkom vijeću, što je značajna prekretnica za državu koja nije arktička. Ovaj status omogućava Kini da učestvuje u diskusijama o upravljanju Arktikom, predstavljajući se kao partner za saradnju dok istovremeno unapređuje vlastite strateške interese. Kroz ovaj forum, Peking je razvio svoj imidž odgovornog aktera, potencijalno se pozicionirajući da utiče na buduće donošenje politika u regiji.

Saradnja s Rusijom predstavlja još jedan kamen temeljac kineske arktičke strategije. Dvije zemlje su sarađivale na razvoju Sjevernog morskog puta (ponekad, možda smjelo, nazivanog Ledenim putem svile). Ovo partnerstvo ne samo da se poklapa sa kineskom inicijativom "Pojas i put", već i pruža alternativnu trgovinsku rutu do Sueskog kanala, značajno smanjujući vrijeme i troškove dostave između Azije i Evrope. Pored ove logističke prednosti, Kina je uložila velika sredstva u arktičku infrastrukturu i projekte eksploatacije resursa, nastojeći pristupiti ogromnim rezervama nafte, plina i minerala u regiji.

Agresivni rat u Ukrajini je učinio Rusiju sve ovisnijom od Kine, a ove dvije zemlje intenziviraju saradnju u takmičenju supersila za ključnu regiju Arktika.

Kao rezultat sankcija uvedenih zbog agresijskog rata protiv Ukrajine, Rusija je postala još ovisnija od Kine. Ova nova situacija stvara uslove za još bližu saradnju između Rusije i Kine na Arktiku. Ova saradnja je omogućila Kini da postepeno ojača svoje prisustvo u ovom dijelu svijeta. Rusija je postala glavna kineska ruta do arktičke regije.

Sve veća saradnja između Kine i Rusije na sjeveru vidljiva je na mnogo načina. Zajedničke patrole ruske i kineske obalne straže prvi put su organizovane na Arktiku u jesen 2024. godine. Ove zemlje su, također, organizirale zajedničke vojne vježbe u Finskom zaljevu.

Rusija uživa kinesku tehnološku podršku i investicije u energetske projekte u arktičkoj regiji, gdje se kinesko-ruska istraživačka saradnja, također, intenzivirala.

Arktička regija je ključna arena za nadmetanje supersila, a rastuće prisustvo Kine u ovoj regiji vjerovatno će to još više pojačati. Kao arktička država, Finska će neizbježno primijetiti sve promjene u lokalnoj ravnoteži snaga, navodi se u izvještaju Obavještajno sigurnosne agencije Finske SUPO.  

U Izvještaju se također ističe da će saradnja Kine i Rusije imat će širok spektar uticaja na Finsku. Rusija NATO smatra direktnom prijetnjom, a Kina se protivi svim vojnim savezima koji uključuju SAD. Arktička regija je važna za razvoj, korištenje, otkrivanje i borbu protiv nuklearnog oružja i njihovih vozila za isporuku te za povezanu stratešku ravnotežu.

Rizik da zapadna stručnost i tehnologija stignu do Rusije preko Kine, također, je porastao. Finska ima raznoliku arktičku stručnost koja je od interesa za Kinu i Rusiju. Detaljno razumijevanje načina izgradnje ledolomaca i drugih plovila ojačanih zbog leda samo je jedan primjer ovoga.

 

 

Arktička regija je strateški važna iz sigurnosnih, trgovinskih i tehnoloških razloga. Odavno smo svjesni da će topljenje ledenih ploča otvoriti nove morske rute i pristup prirodnim resursima, kao što su minerali, plin i nafta. Kao supersila, Kina će nastojati iskoristiti ove mogućnosti.

Arktička regija je podjednako važna za satelitsku tehnologiju, jer su polarne regije idealna lokacija za zemaljske stanice. Mnogi vojni i civilni sistemi za pozicioniranje i komunikaciju oslanjaju se na satelitsku tehnologiju.

 

Dok je Kina nastojala uspostaviti zemaljske stanice u nordijskoj regiji, ovi projekti su izazvali kritike Finske i drugih nordijskih zemalja. Finska je odgovorila tako što je zahtijevala zemaljske i radarske stanice podložne licenciranju. Važeće zakonodavstvo, također, procjenjuje licence sa stanovišta nacionalne sigurnosti.

Kina, također, razumije da supersila mora imati mornaricu sposobnu za djelovanje na bilo kojoj lokaciji, uključujući i arktičke uslove. Kina dugoročno traži nezavisnu arktičku operativnu sposobnost i shodno tome je investirala u razvoj svoje flote ledolomaca.

 

Ruski agresivni rat imao je značajan uticaj na dinamiku arktičke regije. Iako je ovaj uticaj uključivao paraliziranje rada Arktičkog vijeća, najvažnija promjena ticala se odnosa između Kine i Rusije.

Čak i prije 10 godina, Rusija je bila mnogo skeptičnija prema arktičkoj saradnji sa Kinom, jer je nastojala održati svoj dominantni status u regiji. Iako Kina i Rusija imaju slične ciljeve, a njihova saradnja se posljednjih godina sve više približava, odnos i dalje karakterizira nepovjerenje. Kina sada ima jaču pregovaračku poziciju u razgovorima o arktičkoj saradnji sa Rusijom nego prije ruske invazije na Ukrajinu.

Ruska vojna industrija uveliko se oslanja na tehnologiju uvezenu iz Kine, uključujući mikročipove i razne komponente. Rusija je, također, sve više ekonomski ovisna o Kini, jer kineska podrška omogućava Rusiji da nastavi svoje agresivne operacije u Evropi.

Ipak, Rusiju ne treba podcijeniti. Rusija ostaje jači akter u arktičkoj regiji zbog svoje duge historije, iako sada mora tolerirati Kinu više nego prije. Indikativno je da Rusija ima više od pedeset ledolomaca, dok Kina ima samo pet.

 

 

Kina teži globalnom vojnom prisustvu te je njen interes za Arktik samo dio šire ambicije u kojoj je najvažnije pitanje konkurencija supersila sa SAD.

Kina ima koristi od osiguranja snažnijeg partnerstva sa Rusijom u suprotstavljanju SAD-u. Ona nastoji ojačati međunarodnu strukturu.

Jasno je da se kineske ambicije u vezi s Arktikom protežu se dalje od uspostavljanja njenog prisustva kroz istraživačke stanice i status posmatrača u Arktičkom vijeću. Jedan od značajnijih aspekata njene strategije su napori da iskoristi ekspertizu norveških stručnjaka u arktičkim tehnologijama. Norveška, kao istaknuta arktička država, razvila je napredne kapacitete u dubokomorskom rudarstvu, bušenju na moru i ekstrakciji resursa u hladnom vremenu. Ove vještine su ključne za pristup ogromnim rezervama ugljikovodika i minerala skrivenih ispod Arktičkog okeana.

Kina je posebno pokazala veliko interesovanje za saradnju koja bi mogla olakšati prenos znanja. Savez konzorcija kinesko-norveških pomorskih univerziteta (CNMUCA), akademsko partnerstvo usmjereno na podsticanje saradnje između norveških i kineskih univerziteta, primjer je namjere Pekinga da se integriše u arktičke naučne i tehnološke mreže. Iako detalji konzorcija nisu široko objavljeni, to ukazuje na metodičan pristup Kine unapređenju njenih tehničkih kompetencija kroz bilateralnu saradnju. Štaviše, kineska ulaganja u norvešku pomorsku industriju signaliziraju dublje usklađivanje ekonomskih interesa. Kroz akvizicije i zajednička ulaganja, Peking nastoji pristupiti tehnologijama koje inače ne bi bile dostupne u zemlji.

 

Konačno, kinesko porinuće istraživačkog broda ledolomca Tan Suo San Hao krajem 2024. godine odražava njene moguće težnje da uključi Norvešku u zajedničke arktičke ekspedicije. Demonstrirajući svoju posvećenost naučnoj saradnji, Peking ima za cilj da osigura podršku Norveške za svoje aktivnosti u regiji. Takva partnerstva ne samo da pružaju pristup vrijednim podacima, već i podržavaju kinesku tvrdnju da je odgovoran i sposoban arktički akter.

 

 

„Iza naučnih i ekonomskih inicijativa krije se ambiciozniji cilj: promoviranje „kineskog modela“ upravljanja okeanom“, navodi u analizi Articcenturi. Dalje se naglašava da se na Arktiku, Kina zalaže za model upravljanja koji uključuje nearktičke države, kakva je sama Kina, smatrajući regiju kao globalno dobro, a ne kao oblast koju isključivo kontroliraju arktičke nacije.

Središnji dio ovog modela je koncept saradnje u kojoj svi dobijaju, koji naglašava kineski pritisak za multilateralne okvire koji naglašavaju dijeljenje resursa i kolektivni razvoj. No, analitičari tvrde da ovaj pristup krije temeljne strateške ciljeve, uključujući osiguranje prava na resurse i proširenje političkog uticaja. Promoviranjem svog modela upravljanja, Kina nastoji ne samo legitimizirati svoje arktičke aktivnosti, već i uravnotežiti ogromnu dominaciju takozvanih zapadnih sila u regiji – to je zbog činjenice da je od osam arktičkih država sedam „zapadnih“ nacija i članica NATO-a, dok je Rusija jedina izvan ovog bloka: institucionalno, iz perspektive „jedna država, jedan glas“, Arktik je zaista pretežno „zapadni“, bez obzira na veličinu stanovništva, geografsko područje ili pomorske granice.

Paralelno s tim, Kina je koristila inicijative meke moći kako bi ojačala svoju viziju inkluzivnog upravljanja. Kroz kulturne razmjene, kampanje javne diplomatije i ulaganja u arktičke države, Peking je njegovao narativ o uzajamnoj koristi i saradnji. Međutim, ovaj pristup se suočio s otporom, posebno od strane Sjedinjenih Američkih Država i njenih saveznika, koji kineske arktičke aktivnosti smatraju dijelom šire strategije za osporavanje zapadne hegemonije.

 

 

Sve veće učešće Kine u Arktiku još jednom dokazuje njene težnje da redefinira svoju poziciju na globalnoj sceni. Kroz naučna partnerstva, ulaganja u infrastrukturu i diplomatske manevre, Peking se čvrsto uklopio u regiju od ogromnog strateškog značaja. Ove akcije prevazilaze eksploataciju resursa i logističke koristi, dotičući se širih tema uticaja i upravljanja.

 

Zalažući se za okvir upravljanja koji prihvata nearktične nacije, Kina ne samo da traži uključivanje, već ima za cilj da oblikuje pravila angažmana kako bi odražavala svoje strateške interese. Ovaj pristup dovodi u pitanje dominaciju etabliranih arktičkih država i testira granice međunarodne saradnje. Način na koji se kineske ambicije preklapaju sa suverenitetom i prioritetima arktičkih nacija igrat će odlučujuću ulogu u evoluciji regije. Dinamika koja se razvija na ovoj polarnoj granici zaslužuje kontinuiranu pažnju kreatora politika i posmatrača širom svijeta.