Odgovor Kine u Ukrajini je vezan za SAD (a ne Rusiju)

Dugoročno gledano, Kina namjerava iskoristiti sukob u Ukrajini kako bi nagrizla američko vodstvo i posijala podjele u transatlantskim odnosima.
Peking se sve više suočava sa teškim izborima i visokim ulozima dok se invazija Vladimira Putina u Ukrajini sve više komplicira zbog  pogrešnih procjena. Kineski predsjednik Xi Jinping je na sastanku sa Putinom 4. februara podigao ulog u strateškoj saradnji Kine sa Rusijom, karakterizirajući odnose dvije države - bez ograničenja. Kinesko partnerstvo sa Rusijom, bez formalnog saveza, služi dugoročnim strateškim prioritetima Pekinga. Odbijanje Kine da osudi rusku invaziju na Ukrajinu, potvrda bilateralnih odnosa kao "čvrstih poput kamena" i kritika zapadnih sankcija Rusiji ističu dominantnu lidersku poziciju Pekinga u odnosima Kine i Rusije. Štaviše, superiorni položaj Kine u bilateralnim odnosima jača politički autoritet i legitimitet Kineske komunističke partije u unutrašnjoj politici.
Iz perspektive KPK, poistovjećivanje Pekinga sa Moskvom pojačava kredibilitet autoritarne vladavine pod Xijevim vodstvom na globalnoj sceni. Kineska računica se vrti oko legitimizacije ruske invazije na Ukrajinu kao opravdanog odgovora Sjedinjenim Američkim Državama, koje kineski zvaničnici nazivaju "pokretačem krize i odgovornom stranom". Stavljajući na SAD odgovornost za rusku invaziju na Ukrajinu, Peking je povećao geostrateško rivalstvo između Kine i SAD.  
Dugotrajni sukob u Ukrajini vjerovatno će nastaviti ubrzano oslanjanje Rusije na Kinu. Zahtjev Rusije za vojnom i ekonomskom pomoći Kine, prema medijskim izvještajima zasnovanim na procjenama američkih obavještajnih službi, pokazatelj je ove putanje.
Dana 20. marta, dva dana nakon video sastanka između predsjednika Bidena i Xija, kineski ambasador u SAD-u, Qin Gang, izjavio je: „Odnosi povjerenja Kine sa Rusijom nisu obaveza, oni su zapravo prednost u međunarodnim naporima da se riješi problem krize na miran način. Kina je dio rješenja, nije dio problema.” 
Ambasadorov naglasak na kineskim odnosima od povjerenja sa Moskvom i ulozi Kine kao "dijela rješenja" je pokušaj Pekinga da uzdigne Kinu na status "mirnog" arbitra i onoga ko rješava probleme   - što je direktan prijekor američkom vodstvu u ukrajinskoj krizi. 
 Istovremeno, u ponovnom potvrđivanju povjerenja između Kine i Rusije, Peking ima koristi od Rusije kao izvora energetske sigurnosti i moskovske vojno-tehnološke ekspertize, naprednih sposobnosti nuklearnog oružja i glasačke moći u Vijeću sigurnosti UN-a. Ruski reciprocitet mogao bi ojačati dugoročno strateško pozicioniranje Kine u odnosu naodnose  Kine i SAD koje se nadmeću na četiri fronta: Tajvan i Indopacifik, Evropa, Iran, Bliski istok i Arktik.
Uz podršku Kine, napad Rusije na Ukrajinu testira odnose EU i SAD. Bilo bi korisno razumjeti da retoričke kontradikcije Pekinga, koje su dobro dokumentirane, odražavaju dugogodišnji obrazac komunističke polemike, koji je KPK iskoristila u svoju korist da ubrza kinesko-sovjetski rascjep u Hladnom ratu 
Kontradikcije, ili objektivne, nespojive razlike, funkcionirale su kao ključna komponenta u izgradnji kinesko-sovjetskih istočnoevropskih odnosa od 1953-1960. Politika NRK-a prema sovjetskoj Istočnoj Evropi evoluirala je i vrtila se oko stalnog suočavanja sa kontradikcijama u domaćoj, kao i unutarblokovskoj politici. Koristeći marksističko-lenjinističku ideologiju, Mao Zedong je iskoristio prirodne kontradikcije svojstvene odnosima Kine sa sovjetskim blokom. Komunizam je stvorio kulturu proračunatog haosa i politički konstrukt konfuzije. Cilj igre nije bio toliko da se pobijedi, koliko da se prijatelji i neprijatelji zatvaraju u carstvo stalne sumnje, nepovjerenja i obmane. Komunistički lideri, uključujući Nikitu Hruščova, Mao Cedunga, Vladislava Gomulku i druge u sovjetskim satelitskim državama, slijedili su dvosmislenu agendu u kojoj su politike formulirane ne samo u svrhu implementacije, već i da bi se zamaglili protivnici i obespravili klevetnici.

Slijedeći staru metodu, kineski medijski cenzori nastavljaju propagirati proruske osjećaje, šire dezinformacije o navodnim američkim istraživačkim laboratorijama biološkog oružja u Ukrajini i guše kinesku javnu kritiku ruske vojne akcije. Unatoč pozivu Washingtona Pekingu da ohrabri Rusiju da "učini pravu stvar", Kina će definirati šta je "ispravno" i donijeti odluke kako bi unaprijedila geopolitičku, vojnu, tehnološku i ekonomsku agendu KPK. Kineska država donosi izbore koji oblikuju rizično okruženje pogodno za nacionalne interese iznad svega.
Za razliku od Rusije, kinesko tržište ostaje magnet za globalnu trgovinu i centar za privlačenje investicija, proizvodnju i lance nabavke – prednosti koje Kina može iskoristiti. Kineska vlada provodi mjere kako bi izbjegla sekundarne sankcije i kako bi se zaštitila od represalija Zapada. Iako bi Kina mogla biti suočena sa kratkotrajnim reputacijskim rizikom zbog podrške Rusiji, Peking vjerovatno smatra da će zapadnjaštvo biti prolazno i nestalno u bliskoj budućnosti. Dugoročno gledano, Kina ima više namjere da iskoristi sukob u Ukrajini kako bi nagrizla američko vodstvo i posijala podjele u transatlantskim odnosima. Iako su se Sjedinjene Države i EU približile iznenađujućom brzinom oko zajedničkih sankcija Rusiji, Kina će nastaviti pogoršavati pukotine u strateškim interesima SAD-EU-NATO-a i dodatno pogoršavati podjele u politici unutar EU.
Moskva, uz pomoć Pekinga, pokušava prekrojiti stvarnost u Ukrajini, Evropi i šire u globalnom poretku. Za Putina je oživljavanje ruske dominacije širom Evrope najvažnije. Za Xija, vraćanje centralnog položaja Kine u globalnom poretku je nesporno. Za Rusiju i Kinu, izvoz autoritarne alternative liberalnom svjetskom poretku koji predvode SAD i EU predstavlja zajednički imperativ. Za Sjedinjene Države, jačanje trajne podrške i kohezije od strane istomišljenika u Evropi i Indopacifiku bit će ključno za međunarodnu sigurnost. Za globalnu zajednicu, linije između demokratije i autokratije uokviruju budućnost u skladu sa dva izrazito različita pogleda na svijet.