O koristi primirja u Ukrajini

Trajan mir između Rusije i Ukrajine, naravno, bio bi poželjniji, ali on je jednostavno nedostižan. Dugoročno rješenje ne mora biti samo poželjno, već i ostvarivo, a trenutno je tako ambiciozna diplomatija nerealna

Sve je u tome: biti zreo”, kaže Edgar u Šekspirovom Kralju Liru. U jeku diplomatskih napora da se okonča rat između Rusije i Ukrajine, ovo bi svi trebalo da imaju na umu.

U istoriji je veoma rijetko da jednoj strani pođe za rukom da završi rat jednostavnim nametanjem svoje volje drugoj. U gotovo svim slučajevima, razrješenje sukoba je sazrijevalo za napredak (pa čak i za konačno rješenje) u trenutku kad bi se pojavili lideri koji su birali mir umjesto nastavka borbi; lideri koji su imali dovoljno snage unutar zemlje da obezbijede podršku toj poziciji; koji su prihvatali formulu koja je podrazumijevala određene koristi za sve strane; i koji su pristajali da započnu međusobno prihvatljiv diplomatski proces radi ostvarivanja tih ciljeva.

U vezi sa rusko-ukrajinskim ratom, postavlja se očigledno pitanje: mogu li se tamo naći ti elementi? Iako je predsjednik SAD Donald Tramp postizanje mira postavio kao prioritet, teško je biti optimista. Rusija je 2014. godine okupirala Krim i istočni ukrajinski region Donbas. Tri i po godine nakon obnavljanja borbi u februaru 2022, na toj mapi se malo šta promijenilo. Mir koji se tamo može zamisliti morao bi biti postignut isključivo pregovorima, a ne nametanjem.

Diplomatske perspektive u Rusiji nisu baš na vidiku. Predsjednik Vladimir Putin vjerovatno je dovoljno snažan da objasni svom narodu prekid rata, iako bi morao da opravda zašto je toliko života izgubljeno za manje od potpune pobjede. Ali, on za sada nije sklon da to učini, jer vjeruje da mu je bez sporazuma bolje i da je vrijeme na njegovoj strani. Njegov cilj nije toliko širenje teritorije, koliko uništenje Ukrajine kao nezavisne demokratske države sa čvrstim vezama sa zapadom. On ne pokazuje nikakvu spremnost da pristane na bilo šta manje. Nije jasno ni da li trenutno postoji diplomatski proces koji bi Rusiji bio prihvatljiv. Indikativno je što Kremlj postavlja prepreke susretu Putina i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.

Na ukrajinskoj strani takođe postoje ograničenja. Ukrajina smatra da je prekid vatre poželjniji od nastavka rata, ali samo pod uslovom da se od nje ne traži da Rusiji trajno ustupi bilo koju teritoriju. Zelenski bi takav kompromis mogao da objasni u zemlji, iako bi mnoge duboko pogodilo to što bi Rusija nastavila da okupira ukrajinske oblasti.

Trajan mir između Rusije i Ukrajine, naravno, bio bi poželjniji, ali on je jednostavno nedostižan. Dugoročno rješenje ne mora biti samo poželjno, već i ostvarivo, a trenutno je toliko ambiciozna diplomatija nerealna. Uz to, pojavili bi se brojni rizici ukoliko bi se pokušalo da se do trajnog mira dođe prije nego što okolnosti zaista sazru.

Ako bi Ukrajina bila primorana da preda teritoriju, bila bi to nagrada za Putina i njegovu agresiju, što bi onda moglo podstaći i druge države sa teritorijalnim ambicijama da posegnu za silom kako bi ostvarile svoje ciljeve. Osim toga, realnost je da bi pregovori o takvom miru trajali mjesecima, pa čak i godinama, što bi samo produžilo borbe. U pravilu, obim diplomatskih ambicija ne može prevazići nivo zrelosti situacije.

Sve ovo naglašava potrebu da se preispitaju mogućnosti posredovanja u uspostavljanju prekida vatre (pristup koji su SAD izabrale uoči samita Trampa i Putina na Aljasci). Ni Rusija ni Ukrajina neće biti u potpunosti zadovoljne. Ukrajina bi morala da odustane od eventualnih pokušaja da silom povrati ono što je Rusija okupirala, dok bi Rusija morala da se odrekne mogućnosti da okupira druge djelove Ukrajine i da obori njenu vlast.

Pored koristi od prekida neprijateljstava, primirje bi objema stranama donijelo još nešto: nijedna od njih ne bi morala da se odrekne svojih dugoročnih ciljeva, niti bi ostala bez mogućnosti da dodatno ojača svoju vojsku.

Da bi se došlo do takvog primirja, potrebne su dvije stvari: pojačani pritisak na Rusiju i dugoročne obaveze prema Ukrajini. Mnogo toga može se postići ako Tramp obeća (a Kongres podrži) neograničeno pružanje vojne i obavještajne pomoći koja je Ukrajini potrebna kako bi uspostavila održivu odbranu i izvodila napade na ciljeve u Rusiji. Biće potrebne i dodatne ekonomske sankcije protiv Rusije, kao i obećanje da će one biti ublažene ukoliko Rusija potpiše sporazum o prekidu vatre.

Ponekad se tvrdi da bi Ukrajini trebalo pružiti bezbjednosne garancije. Tu mogućnost treba razmatrati sa oprezom. Ukrajina je već dvaput bila izložena invazijama uprkos garancijama koje su joj date 1994. godine. Jedine pouzdanije garancije u Evropi poslije Drugog svjetskog rata bile su garancije NATO-a za države članice - one su gotovo automatske i oslanjaju se na značajan vojni potencijal Sjedinjenih Država i Evrope. Ali, u ovom slučaju ne može se očekivati ništa slično.

Evropa i SAD moraju ozbiljno razmisliti da li žele da politiku posredne podrške Ukrajini zamijene prisustvom svojih aviona na nebu i vojnika na zemlji, jer bi ih to moglo uvući u rat sa Rusijom. I ovdje se bezbjednosna pomoć pokazuje privlačnijom od bezbjednosnih garancija.

Doći do prekida vatre neće biti nimalo lako. Rizik da se rat nastavi i dalje je sasvim realan. Vremenom će obje strane morati ponovo da preispitaju ne samo prednosti i nedostatke nastavka borbi, već i svoju spremnost da učine dodatne kompromise kako bi ih okončale.

Ipak, čak i ako do primirja dođe, postoji opasnost da ono bude kratkog daha i da se pretvori tek u pauzu, a ne u korak ka miru. Jedan od mogućih načina da se spriječi obnavljanje borbi jeste da se one učine neprivlačnim, jačanjem sredstava odvraćanja. Taj pristup može se dodatno osnažiti jasnim predstavljanjem troškova koje bi snosila ona strana koja prekrši primirje.

Postoji i opasnost da se primirje oduži i da privremene linije postanu gotovo trajne. Tako je bilo na Korejskom poluostrvu i na Kipru. Ipak, i to je daleko bolje od nastavka rata. Nekada, kada se pojave novi lideri, sasvim je moguće da se ukaže i prilika za mirovni sporazum. Do tada, dugotrajno primirje djeluje kao najbolje rješenje za sve strane.