Nevidljivi u zatočeništvu: kako pronaći i osloboditi Ukrajince koje skriva Rusija

Više od 72.000 Ukrajinaca smatra se nestalim pod posebnim okolnostima. Neki od njih su u tajnom ruskom zatočeništvu: bez komunikacije, bez pristupa advokatima, bez mogućnosti da obavijeste svoje porodice.

Država evidentira ove slučajeve, ali nedostaje sistematska potraga i komunikacija sa porodicama. Imamo šanse da spasimo ove ljude ako udružimo svoje resurse, stvorimo koordinacijski centar i angažiramo međunarodne instrumente.

"Ne znamo gdje je. Ne znamo je li živ. Ali sigurno znamo: nije sam nestao", ponavljaju porodice civila otetih tokom okupacije.

Osoba nestaje nakon pretresa, provjere na kontrolnom punktu ili je oteta iz svog doma. Prisilni nestanci su ozbiljan međunarodni zločin. Rođaci ili prijatelji često imaju ideju o tome šta se dogodilo, ali šta učiniti kada osoba i veza sa tom osobom nestanu?

Ove osobe se smatraju nestalima. U stvarnosti, oni se drže u tajnim pritvorskim centrima na teritoriji Ruske Federacije ili na okupiranim područjima Ukrajine. Izolovani su od vanjskog svijeta: ne mogu telefonirati, nemaju pristup advokatima, a njihova imena se ne pojavljuju ni na jednoj službenoj listi. Porodice nisu čak ni obaviještene o činjenici da su pritvoreni.

Takav pritvor u izolaciji je oblik okrutnog, nehumanog postupanja. Oni nisu "nestali", već oni koji su skriveni u ruskom zatočeništvu.

Njihovi rođaci su dezorijentirani i moraju sami tražiti načine da pomognu svojim najbližima: pokušavajući angažirati ruske advokate, vodeći informativnu kampanju, vršeći pritisak na vladine agencije da preduzmu mjere. Agencije se ne mogu nositi sa hiljadama žalbi i, prema riječima porodica, uglavnom se "bore" formalnim odgovorima ili čak ćute.

Oni koji prežive i vrate se iz pritvora u izolaciji kažu da su držani u nehumanim uslovima, pod pritiskom i mučenjem, bez komunikacije, lijekova ili kontakta sa svijetom.

Šta ne funkcionira?

Kako su utvrdili stručnjaci iz Udruženja rođaka političkih zatvorenika Kremlja, državni sistem za traženje pritvorenika u izolaciji je fragmentiran. Koordinacija između institucija je slaba. Ne postoji jedinstveni algoritam djelovanja za porodice. Prijave nestanaka se evidentiraju, ali, prema riječima rođaka, često se ne traga za njima.

Majka muškarca koji je nestao 2022. godine kaže: "Pisali smo svuda - zatvoru, pritvorskom centru, ombudsmanu u 'DNR'. Nema odgovora".  

Druga porodica već tri godine čeka barem neku potvrdu da je njihov sin živ. Za to vrijeme saznali su od drugog, već puštenog, koji kaže da ga je vidio u pritvorskim centrima. Ali za državu, čovjek ostaje u kategoriji nestalih osoba. Policija i komesar za nestale osobe evidentiraju slučajeve u posebnim okolnostima, ali činjenica da država zna za njih godinama ne daje nikakve rezultate, žale se rođaci.

Šta država sada može učiniti?

Nakon stotina razgovora sa porodicama pritvorenika u izolaciji, analize dokumenata, pritužbi, praksi upravljanja slučajevima i pravne pomoći, došli smo do zaključka da država može djelovati efikasnije. Ne samo evidentirati, što je svakako važan zadatak, već i provoditi aktivnosti potrage.

Podnosiocima zahtjeva nedostaje redovna komunikacija, koordinacija i osjećaj da se njihovi srodnici zaista traže.

Rođaci pritvorenika kažu da im je potrebna centralizacija u svim pitanjima potrage, identifikacije i povratka voljenih osoba.

SBU, Ured glavnog tužitelja Ukrajine, Povjerenik za nestale osobe u posebnim okolnostima, Koordinacijski štab, Ministarstvo vanjskih poslova – svi su uključeni, ali niko nije specijalizirano koordinacijsko tijelo.

Podnositelji zahtijeva trebaju stvoriti jedinstveni koordinacijski centar koji bi primao žalbe, podržavao slučaj i koordinirao sve radnje između struktura, imao obavještajne mogućnosti za rad s otvorenim podacima (OSINT alati), koordinirao napore članova porodica da pronađu srodnike, provodio istrage i imao pristup jedinstvenoj bazi podataka.

Uz imenovanje centralizovanog tijela, ponovno pokretanje sistema potrage trebalo bi uključiti uspostavljanje konsultantskih pozicija u regionalnim ASC-ovima i Centrima za otpornost kako bi se pružila početna lokalna hitna podrška porodicama nakon što saznaju za nestanak voljene osobe. Rodbini je potrebna pomoć barem u vezi sa papirologijom i psihološkom stabilizacijom.

Da bismo mogli djelovati iznutra, odnosno s teritorije Ruske Federacije – pretraživati, provjeravati, utvrđivati lokaciju – Ukrajini je potrebna država pokroviteljica.

Budući da Ukrajina nema vlastite konzulate u Rusiji, može zatražiti od treće, neutralne zemlje da preduzme mjere u interesu naših građana. To je predviđeno međunarodnim pravom, a država bi trebala biti proaktivnija u omogućavanju takve zaštite.

Koordinacijski štab za postupanje sa ratnim zarobljenicima obavlja jedan od najvažnijih zadataka: intervjuira vojno osoblje pušteno iz zarobljeništva, koje često svjedoči o pritvaranju civila koji se smatraju nestalim u Ukrajini pod posebnim okolnostima. Ali često porodice tih „nestalih osoba“ koje su identificirane nisu obaviještene o tome, a država možda neće koristiti te informacije za utvrđivanje činjenice zatvaranja identificirane osobe i pripremu zahtjeva Rusiji za njeno oslobađanje. Potrebna je jasna procedura: evidentiranje takvih dokaza, brzo obavještavanje rodbine i nadležnih organa. To će pomoći u intenziviranju borbe za oslobađanje osobe.

Rodbina očekuje da će Komesar za nestale osobe u posebnim okolnostima uspostaviti jedinstveni protokol za komunikaciju sa porodicama: redovne sastanke, razmjenu informacija i uključivanje rodbine u aktivnosti potrage. Članovi porodice su spremni naučiti kako komunicirati sa međunarodnim institucijama: UN-om, MKCK-om, OEBS-om i drugima, ako ih se tome nauči.

Rođaci pritvorenika u izolaciji koji su prisiljeni otići u inozemstvo ne bi trebali biti isključeni iz interakcije s institucijama kako bi pronašli svoje voljene. Treba im pružiti mogućnost da podnesu zahtjeve online ili putem konzulata.

Odugovlačenje može koštati ukrajinske pritvorenike života.

Što se prije stvori efikasan sistem potrage, kombinujući napore države, porodica i aktivista za ljudska prava, više ljudi će biti spašeno iz ruskog zarobljeništva.