Nasilna rusifikacija ukrajinskih gradova 

U raznim gradovima južne i istočne Ukrajine, koje je već mjesecima okupirala ruska vojska, nastavljaju se pokušaji prisilne integracije stanovništva zahvaljujući kombinaciji tehnika nasilja, prinude i korupcije. Ruska vojska pokušava ove gradove – od kojih je najpoznatiji Herson na jugu zemlje – pretvoriti u ruske gradove i stanovništvo učiniti lojalnim ili barem poslušnim.
Uspjeh ovih ciljeva uveliko će zavisiti od toga koliko dugo će okupacija trajati, i da li će Rusija moći ili neće rovesti prisilnu „rusifikaciju“ dugoročnim projektom.
U Wall Street Journalu, reporter Thomas Grove ispričao je kako stvari stoje u Berdjansku, gradu na jugu Ukrajine koji je prije rata imao 115.000 stanovnika i koga su ruske snage gotovo odmah okupirale. Kao i u drugim okupiranim ukrajinskim gradovima, okupacione snage su uvele rublju kao valutu (rublja je ruska valuta), zamijenile su sve ukrajinske javne službe i eliminirale sve simbole ukrajinske države, zamijenivši ih ruskim zastavama i simbolima.
Koristeći iskaze ljudi koji su pobjegli iz Berdjanska i razne druge izvore i rekonstrukcije, Grove je međutim, dodao razne vrijedne informacije o tome kako teče proces prisilne rusifikacije i suzbijanja neslaganja.
U Berdjansku, kao iu drugim ukrajinskim gradovima koje su osvojili Rusi, u prvim danima okupacije stotine ljudi izašlo je na ulice sa ukrajinskim zastavama u znak protesta. Jedan od organizatora protesta u gradu, piše Grove, bila je Tatjana Tipakova, vlasnica male prodavnice. Protesti su trajali danima, ali su se onda neki ruski vojnici pojavili u radnji Tipakove koju su uhapsili. Odveli su je u obližnji zatvor, gdje je bila mučena: pokušali su je ugušiti gas-maskom, tukli je po glavi i rukama, koristili elektrošokove tako što su joj pričvrstili gajtan za uho. Na kraju su je zamolili da snimi video u kojem se odriče svojih proukrajinskih stavova i pustili su je.
Žena je Groveu rekla da su ostali organizatori protesta uhapšeni i mučeni te da su na taj način zaustavljene demonstracije i otpor.
Ovaj metod nasilne prinude korišten je i u drugim sredinama u Berdjansku. Naprimjer, ruske snage su sve ukrajinske školske udžbenike zamijenile knjigama koje podučavaju rusku historiju i žele da učenici koriste te knjige od naredne školske godine. Kada je direktorica lokalne škole odbila da sarađuje, Rusi su uhapsili njenog 10-godišnjeg sina.
Zamjena državnih službenika saučesnicima bio je još jedan važan potez ruskih snaga. Gradonačelnik je smijenjen  osobom koja podržava okupaciju, dok je policiji bio potreban naporniji posao. U prvom mjesecu okupacije, mnogi ukrajinski policajci u civilu su nastavili podržavati otpor stanovništva, ali su postepeno identificirani i prisiljeni podnijeti ostavke. Grove je razgovarao sa gradskim policajcem koji tvrdi da je, kada je odbio da sarađuje sa ruskom vojskom, bio uhapšen i mučen, a pušten tek nakon razmjene zarobljenika.

Zatim je tu korupcija: veliki broj ljudi je pobjegao iz Berdjanska, a ruske snage su eksproprisale njihovu imovinu – uključujući nekretnine i preduzeća – i predale je saučesnicima i ljudima koji se zalažu za okupaciju, poput pojedinih policajaca.
Okupatorske snage nastoje svakodnevni život učiniti što „normalnijim“. Kako je privreda propala, a zalihe hrane oskudne, ruske snage su pokrenule razne praznike koji se u Rusiji rijetko slave, poput rođendana ruskog pjesnika Aleksandra Puškina. Nedavno su proslavljena i prva vjenčanja od početka rata, građanskom ceremonijom po ruskom zakonu i u sali punoj ruskih zastava. Od šest parova koji su se vjenčali, dva su to već učinila u prošlosti, a vjerovatno su ponovili ceremoniju iz propagandnih razloga i da bi dali legitimitet proruskoj administraciji.