Naredna mobilizacija u Rusiji možda i ne bude tako jednostavna. Postojala dva dobra razloga

Ali ako prebacite ovu sliku u rubriku "slojevi", možete vidjeti da se kontradikcije između regija sve više gomilaju. Rat djeluje kao katalizator. Stoga svi važni procesi i posljedice moraju biti pripremljeni na federalnom i regionalnom nivou. Tada se pojavljuju zanimljive priče.

Grubo govoreći, sada postoji nekoliko glavnih grupa regija na osnovu kriterija „uključenosti u rat“:

1) "Kapital" regije - tamo je sve manje-više ok, generiraju upravljačke odluke, postavljaju dnevni red i kontroliraju medije.

 

2) Sirovinske regije – zadužene za opskrbu novcem za plaćanje rata.

 

3) Regioni sa razvijenom vojnom industrijom – zaduženi za snabdijevanje oružjem.

 

4) Oni koji nemaju sreće (nema sirovina, nema vojne opreme i druge kritične infrastrukture) – osim topovskog mesa, nemaju ništa korisno.

 

Kada ovoj slici dodate varijablu "mobilizacija", pokazuju se zanimljivi trendovi.

RIA Novosti je prije neki dan objavila tradicionalni kreditni rejting stanovništva u regionima. Izvještaj je napravljen tako da ne otkriva cijelu situaciju (naprimjer, ne upoređuju brojke vezane za dugovanja i regionalni GDP da bi sakrili koji regioni tonu u dugovima, gdje je kreditiranje manje-više normalan element ekonomije). Ruska statistika jeste lažna, ali ona daje određene tragove na osnovu kojih se mogu izvući zaključci.

Prema zvaničnim podacima, početkom prošle godine svaki ekonomski aktivan Rus dugovao je bankama 54 posto svoje godišnje plaće. Početkom 2024. godine kreditni koeficijent je povećan na 57,1 posto.

 

U samoj Ruskoj Federaciji to će se vjerovatno objasniti činjenicom da su ljudi počeli bolje živjeti, imati više povjerenja u budućnost pa su stoga počeli uzimati više kredita.

Već je bilo takvih objašnjenja. Prošle godine broj ruskih zajmoprimaca koji servisiraju tri ili više kredita porastao je na 28,6 posto. U odnosu na kraj 2021. godine, broj ljudi sa pet i više kredita se gotovo udvostručio – sa 4,7 posto na 8,6 posto. To je objašnjeno aktivnijom distribucijom kreditnih kartica, uz samo usputno navođenje da raste udio zajmoprimaca sa "povećanim teretom duga". Odnosno, ljudi u ropstvu.  

Najnoviji rejting je pokazao da svaki ekonomski aktivan stanovnik Tuve sada duguje bankama 149,4 posto svoje godišnje plaće. Na kraju 2021. godine ekonomski aktivan stanovnik Tuve je u prosjeku dugovao 87,4 posto godišnje plaće.

U Kalmikiji, koja je tradicionalno bila lider kada su u pitanju dugovanja, dug sada iznosi 133,9 posto. Do kraja 2021. iznosio je 100,1 posto.

U Baškortostanu je kreditni koeficijent povećan sa 80,1 posto na kraju 2021. na 84,8  posto na početku 2024. godine.

U Republici Altaj (također jedan od vodećih  regiona kada su u pitanju dugovanja) sa 69,3 posto na 79 posto itd.  

Za jedan broj subjekata Ruske Federacije brojke o dugu (posebno kada se koriguju podaci o ekonomskoj situaciji) ne izgledaju ružičasto.

Postavlja se niz pitanja.

Kao što znamo od zarobljenih ruskih vojnika i iz izjava u ruskim medijima, jedan od najvažnijih motiva ruskih plaćenika da krenu u rat je otplata kredita. Istovremeno, ruski podaci pokazuju da neko negde nekoga vara.

Na primjer, Tuva prednjači sa velikom razlikom u pogledu relativnog broja potvrđenih gubitaka: na svakih 10.000 vojno sposobnih muškaraca, region je izgubio najmanje 50 stanovnika (u stvari, više). Odnosno, rat za stanovnike Tuve znači više leševa i više dugova.

U Republici Altaj - isto, što je moguće jasnije.

Takva zavisnost nije izolovan slučaj, to je trend.

Čini se da su mnogi stanovnici problematičnog ruskog zaleđa podigli još kredita očekujući visoke plaće kao plaćeni vojnici. Oni će teoretski moći otplaćivati ove kredite:  

1) u slučaju smrti angažovanog radnika i primanja jednokratne isplate;  

2) u slučaju dugog rata i preživljavanja plaćenika;  

3) ako su dugovi oprošteni (država će ih pokriti).

 

Završetak rata bez mehanizma za oprost dugova i vraćanje plaćenika u njihove domove je nagli porast broja dužnika, društveni požar, divljački kriminal.

Generalno, rat je produbio nejednakost između regiona Ruske Federacije do te mjere da je sve teže uopćeno govoriti o „situaciji u Rusiji“.

Ruska Federacija prodaje naftu, federalni centar preraspoređuje profit u regije sa razvijenom vojnom industrijom. Nesirovinski regioni bez industrijskog kompleksa klize u ponor. Sve dok Moskva ima priliku da im da nešto novca, situacijom se može upravljati.

Ali novca ponestaje. A tome doprinose i napadi na rafinerije.

Istovremeno, regioni sa vojnom industrijom apsorbuju radnu snagu, smanjujući raspoloživi resurs mafije. Struktura potvrđenih gubitaka ističe da neke regije više ne mogu opskrbljivati ni plaćene vojnike ni mobilizirane.

"Mediazon" je imao materijal sa oficirom-nosačem leševa, gdje se pozivao na riječi brojnih vojnih komesara Burjatije: ljudi fizički ponestaje, nema resursa mafije.

Naši brojevi pokazuju da je Burjatija, koja je dugo bila među prvih pet po broju potvrđenih gubitaka u apsolutnim brojkama, pala na osmo mjesto. To indirektno ukazuje da se broj okupatora iz Burjatije u vojsci smanjuje.

Dakle. Broj regija Ruske Federacije sposobnih za vođenje rata neminovno se smanjuje. Neke regije se više ne diraju iz društvenih razloga, strahujući od nemira (Kavkaz). Negdje jer su blizu iscrpljenosti fizičkih resursa. Novi val masovne mobilizacije, ako bude proveden, može naglo pogoršati situaciju u dijelovima  Federacije, koji do sada u ratu prolaze mnogo bolje.

Tehnički, Rusija može okupiti još 500.000 ljudi. Pogotovo ako aktivno uključi Moskvu, Sankt Peterburg, Moskovsku i Lenjingradsku regiju. Ali to praktično i politički nije tako lako, mnogo je teže nego 2022. godine.

Vjerovatno i histerični pritisak na Ukrajinu u vezi sa "pregovorima" i nuklearnim ultimatumima povezan sa nagomilavanjem te neravnoteže.

Odnosno, sutra ništa neće pasti, ali mehanizam kako to može pasti, u samoj Rusiji, očigledno je prešao sa apstraktnih kategorija na neke konkretnije. Zato ruska vlada preduzima mjere.