Može li rat u Ukrajini dovesti do brže integracije zapadnog Balkana u EU?

Sa početkom rata u Ukrajini se počelo pričati o ubrzanju evropskih integracija Zapadnog Balkana. Nakon dva mjeseca, međutim, razgovor nije popraćen političkim odlukama, a mišljenja su o tome koliko su vjerovatne su različita.

U svjetlu rata, geopolitički argument za proširenje EU na Zapadni Balkan postao je istaknutiji nego ikada u posljednjih nekoliko godina. EU bi, kažu zagovornici, trebalo da se suprotstavi uticaju trećih aktera u regionu tako što će ga odlučnije integrrati. Načini na koje se to može učiniti su postali dio razgovora.

Ubrzo je postalo očigledno da u EU ne postoji konsenzus o brzom pristupanju koje je zatražila Ukrajina, koja je zajedno sa Gruzijom i Moldavijom zatražila članstvo ubrzo nakon početka rata. Nade za ubrzanu integraciju Zapadnog Balkana i dalje postoje – ali koliko dugo?

Pričamo o razgovoru…

Proces pristupanja Zapadnog Balkana vratio se kao tema za razgovor među liderima EU. Dana 28. marta, tokom zajedničke konferencije za novinare sa švedskom premijerkom Magdalenom Andersson, njemački kancelar Olaf Scholz rekao je da bi svako dalje odlaganje pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom učinilo region ranjivijim za treće aktere. Argument je ponovio nekoliko dana kasnije tokom sastanka sa austrijskim kolegom Karlom Nehammerom.

Tokom posjete regionu u martu, visoki predstavnik EU Josep Borrell je izjavio da je "krajnje vrijeme da se ponovo oživi proces proširenja".

Čak je i predsjednik Francuske Emmanuel Macron, koji je stavio veto na početak pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom 2019., izjavio u Evropskom parlamentu u januaru da Zapadni Balkan treba da ima jasnu perspektivu, ponavljajući da pravila donošenja odluka EU moraju najprije reformirati. Macronov govor došao je u vrijeme kada rat u Ukrajini još uvijek nije počeo.

Nakon agresije, i glasovi sa Balkana su jasno stavili do znanja da ovaj trenutak treba iskoristiti za donošenje političkih odluka o proširenju. Ovo je istaknula generalni sekretar Vijeća za regionalnu saradnju Majlinda Bregu u svom tekstu u martu.

„Geopolitički kontekst nas očigledno podsjeća da članstvo u EU nije samo metodološki proces usklađivanja zakonodavstva, već i političko djelovanje. A politička akcija ne treba čitav život da bi se provela”, napisala je Bregu.

Neki komentatori u regionu navode da bi upravo Zapadni Balkan trebao dobiti ubrzani proces pristupanja ili barem konkretan datum pristupanja EU.

Uprkos svemu ovome, trenutno nema naznaka da bi ove ideje mogle biti prihvaćene u bliskoj budućnosti. Čak i manje ambiciozan cilj pokretanja već uspostavljenog procesa i dalje je borba

…ali još uvijek ne idemo

Sjeverna Makedonija i Albanija su očigledna mjesta za napraviti sljedeći korak. Dvije zemlje čekale su svoje prve međuvladine konferencije sa EU skoro tri godine. Bugarska trenutno blokira pristupanje Sjeverne Makedonije i, uz to, Albanije, a to pitanje je još uvijek neriješeno.

Bugarsko rukovodstvo je prošle sedmice u Sofiji ostalo pri svojim zahtjevima, ponavljajući da bugarska manjina treba biti uključena u Ustav Sjeverne Makedonije kako bi se ukinuo veto.

Sastanak Vijeća u junu bit će sljedeća prilika za donošenje odluke o Skoplju i Tirani, ali čak i ako se to dogodi, to bi se tumačilo samo kao davno zakašnjeli korak, a ne kao iskorak.

Vizna liberalizacija sa Kosovom je još jedno dugotrajno pitanje, ali se o njemu više ne govori, iako je Evropska komisija još 2018. ocenila da su se uslovi za tu odluku stekli.

U međuvremenu, čelnici Bosne i Hercegovine i dalje povremeno izražavaju nadu da će dobiti status zvaničnog kandidata, ali je i ovo pitanje dugo bilo marginalizirano, jer EU i Sjedinjene Države pokušavaju, ali ne uspijevaju, posredovati u promjeni izbornog zakonodavstva u pozadini krize državnih institucija poslednjih meseci.

Srbija je bila poslednja država koja je formalno napravila bilo kakav napredak u procesu pristupanja EU, otvorivši Klaster 4 u decembru prošle godine. Sada je malo vjerovatno da će uskoro dobiti otvaranje još jednog, s obzirom na odluku srbijanskih vlasti da se ne usklade sa sankcijama prema Rusiji i opće usporavanje reformi od početka godine zbog izbora u aprilu.

Nova Vlada Crne Gore izabrana je 28. aprila, a jedan od njenih primarnih ciljeva je da ubrza evropski put zemlje. Prema novoj metodologiji pristupanja, nikakva daljnja poglavlja neće biti zatvorena dok Crna Gora ne ispuni privremene standarde za poglavlja o vladavini prava, za što se očekuje neko vrijeme.

(Ograničena) moć geopolitike

Dok se krajem februara i početkom marta činilo izglednim da će se situacija u regionu, zajedno sa ostatkom kontinenta, značajno promijeniti, sada nisu svi sigurni u to.

Nikolaos Tzifakis, profesor na Univerzitetu na Peloponezu i član Savjetodavne grupe za politiku Balkana u Evropi (BiEPAG), slaže se sa tumačenjem da je ruska vojna agresija na Ukrajinu upozorila EU na opasnost od prelijevanja krize u oblastima kao što je Zapadni Balkan. Međutim, kaže, ne treba očekivati dramatičnu promjenu politike u skorije vrijeme.

“Prvo, dok sve članice EU dijele zabrinutost oko eliminacije bilo koje ruske sfere uticaja sa Zapadnog Balkana, u Briselu nema konsenzusa o brzoj rundi proširenja EU”, kaže on.

Štaviše, dodaje Tzifakis, pristupanje Zapadnog Balkana EU nije zastalo samo u Briselu, već je bilo i sporo zbog nedostatka posvećenosti većine rukovodstava regiona reformskoj agendi koju je propisala EU.

“Donosioci odluka na Zapadnom Balkanu ne bi trebali gajiti nikakva očekivanja da bi EU mogla sniziti zahtjeve za pristupanje kao odgovor na ruski rat protiv Ukrajine”, objašnjava Tzifakis.

U Strateškom kompasu, dokumentu koji opisuje globalnu strategiju EU usvojenu u martu, Zapadni Balkan je prepoznat kao regija u kojoj su u pitanju sigurnosni interesi EU. Ipak, proširenje na region se spominje samo jednom, zajedno sa tvrdnjom da se „treba nastavit sa opipljivim napretkom u vladavini prava i reformama zasnovanim na evropskim vrijednostima, pravilima i standardima“.

S druge strane, Strahinja Subotić, programski menadžer i viši istraživač u Centru za evropsku politiku (CEP) u Beogradu, vidi više znakova optimizma za region u porukama koje stižu iz Nemačke, kao i u reizboru predsjednika Makrona.

“Za one koji prave kredibilne reforme, vjerujem da njemačke poruke treba smatrati mogućim signalom. Njemačka je u kratkom vremenskom periodu pokazala da je proaktivna, da pomno prati Zapadni Balkan, da neće dozvoliti da status quo ostane na mjestu, ali u isto vrijeme očekuje jače usklađivanje sa stavom EU o Ukrajini”, ističe Subotić.

U međuvremenu, sada kada je predsednik Makron osvojio drugi mandat, Subotić očekuje da će narednih pet godina za njega biti „druga faza“, što bi moglo da utiče i na Zapadni Balkan.

“U svom prvom mandatu je bio čovjek od riječi, a sada očekujem da bude čovjek od djela. Proširenje nije previše napredovalo tokom njegovog prvog mandata. Očekujemo da sada bude aktivniji i da radi stvari koje možda nije mogao u prvom mandatu iz straha kako će reagovati njegovi građani i birači”, kaže Subotić.

Subotić zaključuje da postoje signali za one koji žele da ih pogledaju, ali i da EU ima još mnogo toga da uradi kako bi ti signali postali vidljiviji građanima Zapadnog Balkana.

Da li su alternativni modeli vjerovatniji od „tradicionalnog“ procesa pristupanja?

Prvo pominjanje Zapadnog Balkana u Strateškom kompasu EU naglašava potrebu za razvojem „prilagođenog partnerstva“ sa regionom. Fraza se može tumačiti na različite načine, što odgovara višestrukim pogledima na budućnost odnosa.

Nedavno je izneseno nekoliko ideja za alternativni put ka EU integracijama Zapadnog Balkana. Oni predlažu uključivanje regiona u neke politike EU ili čak u jedinstveno tržište. Neki to smatraju realnijom opcijom od insistiranja na statusu punopravnog članstva, koji bi onda došao kasnije, nakon međufaza.

Diskusija o ovim prijedlozima među stručnjacima se, također, intenzivirala od početka rata u Ukrajini. Prošle godine Centar za evropsku politiku iz Beograda i Centar za evropske političke studije iz Brisela predložili su model postepenog pristupanja. Ona sprečava zemlje Zapadnog Balkana da steknu pravo veta do završne faze, čime se želi uvjeriti skeptičnije države članice. Istovremeno, državama u regionu pruža i druge pogodnosti članstva, kao što je finansiranje, u ranijim fazama.

Strahinja Subotić kaže da CEP o modelu razgovara sa više sagovornika u EU i da se situacija od početka rata u Ukrajini primjetno promijenila.

„Jedan sagovornik nam je rekao da oktobar 2021. nije februar 2022. godine. To znači da i neki koji su skeptični sada više izgledaju drugačije i pokazuju razumijevanje za takve ideje“, kaže Subotić.

Ako se ništa ne učini na proširenju, malo je vjerovatno da će sadašnji proces dovesti do opipljivih rezultata, upozorava Subotić.

Nikolaos Tzifakis, također, smatra da prijedlog za postepeno pristupanje zaslužuje razmatranje.

“Doduše, pristupanje EU je predug proces koji nema opipljive privremene nagrade. Ipak, nisam sasvim siguran da su sva aktuelna rukovodstva Zapadnog Balkana željna žrtvovati veliki dio svoje moći kako bi unaprijedili pristupanje svojih zemalja EU”, kaže on.

Do sada se politički lideri nisu bavili prijedlozima alternativnih načina integracije Zapadnog Balkana u EU. S druge strane, ubrzanje sadašnjeg procesa proširenja ostaje teorijsko. Jun će donijeti više jasnoća, jer će Vijeće još jednom odlučivati barem o Sjevernoj Makedoniji i Albaniji.