12.04.2022.

Kuća od karata ruskih banaka

Sankcije, ratni šok i želja Centralne banke Ruske Federacije da sakrije probleme koji su se pojavili, doveli su do toga da je iza vanjskog blagostanja finansijskog sistema Ruske Federacije počeo da se formira niz rizika katastrofalnih razmjera.

Zapadne sankcije dovele su do neplaćanja ruskih banaka u Evropskoj uniji. Austrijska podružnica Sberbanke Ruske Federacije, Sberbank Europe AG, prva je objavila neispunjavanje obaveza. Austrijske vlasti su već 3. marta uvele privremenu upravu u ovoj banci i počele isplaćivati garancije zajamčene Evropljanima do 100.000 eura. Također, početkom marta, Švajcarska uprava za finansijska tržišta objavila je da su preduzete zaštitne mere protiv Sberbank (Switzerland) AG.

Britanski mediji su u drugoj dekadi marta objavili smanjenje gotovo svih zaposlenih u podružnici VTB banke u Londonu i preseljenje VTB-ovog poslovanja u Frankfurt. U međuvremenu, 1. aprila se saznalo o stvarnom stečaju Sberbank CIB (UK) Ltd u Londonu. Ostaje pod znakom pitanja rad još desetak podružnica i kompanija ruskih državnih banaka u inostranstvu, a u pitanju je i rad VTB-a u Njemačkoj i Gazprombanke na Kipru.

U međuvremenu, najpodmukliji faktor je uticaj kamatnog rizika na cijeli bankarski sistem Ruske Federacije. Uostalom, na ruskom tržištu rade mnogi špekulanti koji na njemu vole zarađivati. A trgovanje sa klijentima na kredit na tržištu obveznica često je popraćeno izgradnjom repo piramida unutar njihovih ili čak portfolija klijenata [repo transakcija – kratkoročni zajam osiguran vrijednosnim papirima].

Prva žrtva, Univer-Capital Investment Bank, podnijela je zahtjev za stečaj krajem marta. Gazenergobank, Centrocredit, Banka Deržava, RESO-Credit, Metcombank, Alefbank i nekoliko drugih kreditnih institucija, također, su se poigrale sa repo transakcijama. U nedostatku kapitala i likvidnosti uskoro bi ih mogla zadesiti sudbina "Univer-Capitala".

Druga važna tačka: oko 40 posto ukupnog obima kredita u Rusiji izdaju banke po varijabilnoj kamatnoj stopi, koja je u većini slučajeva vezana za stopu Centralne banke. Nakon podizanja sa 9,5 na 20 posto, oni koji su platili 15 posto kredita sada će plaćati 30 posto.

Opasnost leži u mehanizmu pretvaranja kamatnog rizika u kreditni. Odnosno, za šest mjeseci do 40 posto kredita može ući u kategoriju problematičnih kredita.

"Dobre vlasti" su znale za problem i ponudile su produženje povećanja kamatne stope na "tržištu" na šest meseci, posebno regulirajući segment hipoteka. Ali događaji nisu išli po planu. Umjesto da nadoknade povećane stope u budžetu, zakonodavci su u budžetu ostavili samo preferencijalne programe za stanovništvo i nešto malo za važne sektore privrede. Ostatak tereta kamata prebacuje se na bankarski sektor. Ovo je put do sporog, ali sigurnog kolapsa.

Ruskim bankarima se nije svidjela činjenica da banke moraju plaćati rizik kamatnih stopa, jer su počeli pisati ogorčena pisma vladi. Jedno od ovih "tajnih pisama" palo je u ruke novinara. U njemu su Herman Gref (šef Sberbanke Ruske Federacije) i Andrej Kostin (šef VTB-a) procijenili potencijalne gubitke Sberbanke i VTB-a od učešća u mjerama državne podrške na skoro 600 milijardi rubalja. Štaviše, prema Banci Rusije, gubitak bankarskog sistema u 2022. bit će od 3,5 do 5,8 biliona rubalja, isključujući negativnu revalorizaciju vrijednosnih papira u iznosu od oko dva triliona rubalja.

Ukupni potencijalni gubici najvećih ruskih državnih banaka mogli bi dostići oko 379 milijardi rubalja za Sberbank i oko 217 milijardi rubalja za VTB.

Ruske vlasti ne kriju da očekuju bankarsku krizu. Komitet za imovinu državne - Dume odobrio je zakon kojim se Ministarstvu finansija omogućava da kupuje povlaštene akcije kreditnih institucija o trošku Fonda nacionalnog blagostanja (FNB) na osnovu određenih vladinih odluka. Za to neće biti potrebna čak ni saglasnost Centralne banke i Federalne antimonopolske službe (FAS).

Vlada Rusije je već koristila sredstva Nacionalnog fonda za dokapitalizaciju banaka u krizi 2008-2009, izdajući im subordinirane obveznice (borde) preko VEB-a za 404 milijarde rubalja. U 2014. godini, nakon uvođenja sektorskih sankcija od strane zapadnih zemalja, državne banke su ove pododbore pretvorile u povlaštene dionice. Tako je VTB dobio 214 milijardi rubalja u kapitalu prvog reda, Gazprombank - 39,95 milijardi rubalja, RSHB - 25 milijardi rubalja.

Sam CBR je više puta otkriven kako pomaže bankama i drugim stanovnicima Rusije da izbjegnu sankcije i otkriju informacije koje bi mogle izazvati krize u bankarskom sektoru.

Prvo, Centralna banka Ruske Federacije dozvolila je vlasnicima kreditnih institucija da ne objavljuju podatke o strukturi svoje imovine, ali ih je istovremeno obavezala da ih dostave Centralnoj banci.

Drugo, Centralna banka Ruske Federacije odgodila je objavljivanje izvještaja kreditnih institucija, što će omogućiti da se neko vrijeme sakrije od javnosti pravo stanje stvari u bankarskom sektoru.

Uronjen u džungle ustajalog ruskog finansijskog sektora, sve se više pitam: "Zašto Rusi koji rade u ruskom finansijskom sektoru nisu zadovoljili svoje vlasti?" Možda se ruskim vlastima ne sviđa Ukrajina, gdje građani žive bolje od 95 posto stanovnika teritorije Ruske Federacije, a 91 posto stanovništva želi u EU i ponosno je što je Ukrajinac. Ali zašto onda ruske vlasti ne vole toliko svoj narod, osuđujući ga na siromaštvo zarad upitnih teritorijalnih koristi ili ugnjetavanja druge nacionalnosti?