KINESKE INVESTICIJE U BIH: Unosni poslovi koje karakterišu sporni krediti, netransparentnost i sumnja na korupciju

Kineske investicije u zemljama Evropske unije i Ujedinjenog Kraljevstva posljednjih godina u značajnom su padu. Prema izvještaju Rhodiuma i MERICS-a, 2022. kineske direktne investicije u Evropi dostigle su najniži nivo u posljednjih desetak godina, iznosile su 7,9 milijardi eura, što je 83 posto manje od vrhunca iz 2016. godine.

S druge strane, kada je riječ o Bosni i Hercegovini primjetno je da su investicije i krediti iz Kine dramatično porasli nakon 2019. godine. Prema podacima iz istraživanja China Global Investment Tracker, koju su proveli American Enterprise Institute i Heritage Foundation, u BiH je uloženo oko tri milijarde dolara – investicije u vrijednosti 610 miliona dolara od 2019. do 2021, te 2,44 milijarde kineskih kredita od 2010. do 2022. godine.

Poređenja radi, dok su kod nas kineske investicije i krediti u snažnom porastu od 2019. godine, upravo od te godine Evropska unija uvodi strožija pravila provjere ulaganja za kineske kompanije.

Kineska ulaganja u infrastrukturu Zapadnog Balkana problematizirana su u analizi Instituta za sigurnosna istraživanja Evropske unije (EUISS). U ovoj analizi, staroj nekoliko godina, istaknuto je kako kineska ulaganja podstiču ionako proširenu korupciju u regiji, uključujući i BiH.

Kineske investicije i krediti u BiH primarno su namijenjeni za sektore transporta, energetike i metala. Često su praćeni kontroverzama, sumnjama na korupciju i pogodovanje, netransparentnošću, kašnjenjima, negodovanjem aktivista… a prema određenim tumačenjima riječ je češće o klasičnom uzimanju kredita koje će platiti poreski obveznici, rjeđe klasičnim investicijama. Istaknimo i to da su određeni najavljeni kineski projekti – propali.

Važno je naglasiti kako Kinezi posluju u oba bosanskohercegovačka entiteta, a većina bh. stručnjaka dijeli mišljenje da je kineski interes u našoj državi primarno ekonomski. Ipak, neki tvrde i kako su kineska ekonomska ulaganja itekako isprepletena s politikom, odnosno da na taj način Kina pravi politički pritisak ili podlogu za to.

Za ekonomiste su posebno sporni kineski krediti. Zašto? Dosadašnja praksa pokazala je da Kinezi zahtijevaju od zemalja koje kreditiraju da ne otkrivaju uslove iz kredita, pa je u slučajevima Grčke i Crne Gore javnost tek kasnije saznala da u slučaju nemogućnosti otplate kredita Kina od ovih država ima pravo tražiti vlasništvo ili pravo korištenja nad državnom imovinom.

Dakle, najveći problem jeste nedostatak transparentnosti, a javnost ostaje uskraćena za vrlo bitne informacije u vezi s uvjetima i garancijama za kineske kredite, što prema određenim mišljenjima čak i ide na ruku domaćim, mahom korumpiranim političarima.

NETRANSPARENTNI POSLOVI SA SUMNJIVIM FIRMAMA

Kada se spomenu kineski poslovi u bh. entitetu Republika Srpska, prvo što se za njih vezuje je Vuk Hamović, srbijanski trgovac električnom energijom i vlasnik internacionalne kompanije EFT, i njegova saradnja s kineskim partnerima.

Izdvaja se njegovo ulaganje u Termoelektranu Stanari, gdje je veliki dio novca osiguran kreditnim zaduženjem kod Kineske razvojne banke. Sve su pratile sporne odluke vlasti u RS-u, a prema medijskim natpisima, zbog toga je entitetski budžet oštećen za minimalno 100 miliona maraka.

Projekat je realizirala kineska firma Dongfang Electric International Corporation (DEC), a ova kompanija pojavljuje se kao Hamovićev partner i na projektu izgradnje solarne elektrane Bileća, ukupne vrijednosti 43,5 miliona eura. I ovaj projekat problematiziran je jer je, kako su izvijestili novinari, Hamoviću namještena koncesija za solarnu elektranu.

Mediji su već pisali o sve bližim vezama ove firme i vlasti u RS-u, a ono što je još bitnije jeste da je, prema medijskim natpisima, 2015. DEC zajedno s još pet državnih kompanija bio predmetom istraga glavne kineske antikoruptivne agencije koja je utvrdila da su čelnici kompanije primali mito, a optužbe o političkim vezama ove firme dolazile su i od drugih kompanija u vezi s navodno namještenim tenderima u Južnoafričkoj Republici.

Koliko tajnoviti i netransparentni kineski poslovi mogu biti najbolje projekat izgradnje Hidroelektrane Dabar, o čemu je Žurnal već pisao.

Kratko ponovimo da je riječ o ideji staroj više decenija, a odlučeno je da će se projekat finansirati kineskim kreditima, te da će na izgradnji raditi kineske firme. Tender vrijedan 131 milion maraka dobila je 2016. godine kineska kompanija China Gezhouba Group Corporation (CGGC).

Cijeli projekat su od početka pratila kašnjenja i netransparentnost. Još od 2019. godine vlasti u Republici Srpskoj najavljivale dolazak kineskih radnika i početak radova, ali to se nije desilo ni do kraja aprila 2023. godine kada su novinari Žurnala posjetili gradilišta. Čak je i premijer ovog entiteta Radovan Višković početkom aprila boravio u službenoj posjeti Kini gdje je između ostalog dogovarao i načine finansiranja izgradnje HE Dabar.

Još jedan primjer apsolutne netransparentnosti je izgradnja autoputa Banja Luka – Prijedor. Autoput dug četrdesetak kilometara i vrijedan oko 297 miliona eura, gradi kineska kompanija Shandong Hi-Speed International (SDHS).

Međutim, i pored niza zahtjeva, te činjenice da je riječ o javnom interesu, javnosti nikad nisu predočeni detalji zaključenog ugovora između Vlade RS i ove firme. Ono što se zna, a što je premijer Višković već kazao, jeste da je ugovor o koncesiji potpisan sredinom decembra 2018. godine, te da će RS plaćati godišnju naknadu za raspoloživost autoputem 30 miliona maraka.

Osim toga da je ugovor sačinjen u korist kineskih investitora, novinari su upozoravali i na druge sumnjive detalje, a jedan od njih je da je Vlada RS kupila, pa prodala zemljište kineskoj kompaniji preko kojeg će graditi novi autoput. Javnost, ponovo, nije obaviještena o detaljima u vezi sa zemljišnim transakcijama.

Evo još jednog primjera – Autoputevi RS su 2014. godine sa kineskom državnom kompanijom Sinohydro Corporation Limited potpisali preliminarni sporazum o izgradnji autoputa Banja Luka-Mlinište. Potpisan je i komercijalni ugovor, sve je trebala finansirati kineska Exim banka, ali do danas nema ozbiljnih pomaka u realizaciji tog projekta. Naravno, javnost je opet ostala uskraćena za detalje projekta.

Posao vrijedan 102 miliona eura za izgradnju tri male hidroelektrane na rijeci Bistrici povjeren je Kineskoj nacionalnoj aero-tehnološkoj korporaciji za međunarodni inžinjering (AVIC-ENG), a investitor je preduzeće Hidroelektrane na Bistrici, odnosno Elektroprivreda RS.

Prema medijskim izvještajima, ova firma se nalazi na listi onih u koje je američkim državljanima i preduzećima zabranjeno investirati, a sam projekat izgradnje hidroelektrana na Bistrici sporan je i s ekološkog aspekta. Naime, aktivisti i mještani tvrde kako, primjerice, nije adekvatno utvrđeno nultno stanje životne sredine, čime niti same studije uticaja na životnu sredinu, koje je ministarstvo odobrilo, nisu adekvatne i u skladu sa zakonom.

Zbog gradnje hidroelektrana, kako je navedeno, podneseno je ukupno šest tužbi u upravnom sporu – tri protiv studija uticaja na životnu sredinu, a tri protiv građevinskih dozvola za ove projekte. Prema posljednjim informacijama, jedna tužba protiv građevinskih dozvola je usvojena.

Saradnja s Kinezima bi u narednom periodu se trebala dići na još veći nivo, jer je Vlada RS nedavno donijela odluku o osnivanju predstavništva ovog entiteta u Kini. „Osniva se Predstavništvo Republike Srpske u Narodnoj Republici Кini, sa sjedištem u Šangaju“, navedeno je u odluci koju je potpisao premijer Radovan Višković.

Jasno, primjetno je da se vlasti ovog bh. entiteta sve više okreću Kini, a prema riječima ekonomistice Svetlane Cenić razlog je jednostavan – nedostatak novca:

„Okreću se bilo kome od koga bi mogli da dobiju pare, a s druge strane Kina im je odlična ucjena Zapadu da kažu „evo mi se ponašamo kako se ponašamo, boli nas uho za sve, vrijeđamo, blokiramo, ali dajte nam pare“. To je odlična moneta da se kaže „ako vi ne date“, to jeste Zapad, „evo mi ćemo kod Kineza“.“

PROPALI ENERGETSKI PROJEKTI

Kineski krediti i investicije prihvatljive su i vlastima drugog bh. entiteta, kao i kantonalnim vlastima.

Da netransparentnost kada je riječ o projektima u kojima učestvuju kineske firme nisu slučajnost pokazuje i primjer iz glavnog grada. Naime, Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo označilo je tajnim više od 40 miliona maraka vrijedan ugovor za rekonstrukciju tramvajske pruge u Sarajevu, objavljeno je sredinom 2022. godine.

Podsjetimo, Vlada Kantona Sarajevo je u junu 2021. godine dodijelila 20,4 miliona eura vrijedan ugovor konzorciju kineskih firmi – China Shandong International Economic & Technical Cooperation Group (Shandong) i China Railway No.10 Engineering Group Co. (CREC 10). Da stvar bude gora, firma CREC bila je povezana s nizom nesreća koje su za posljedicu imale povrede ili pogibije radnika!

Iskustva u poslovanju s Kinezima imaju i u Elektroprivredi BiH. Prisjetimo se samo projekta izgradnje Bloka 7 u Termoelektrani Tuzla koji je već 17 godina praktično na čekanju i za koji mnogi tvrde da je odavno propao. Posao izgradnje trebao je biti realiziran s konzorcijem kineskih firmi China Gezhouba Group (CGGC) i China Energy Engineering Group, Guangdong Electric Power Design Institute (GEDI).

Od samog početka dalo se naslutiti da projekat neće biti završen. Iz Vlade FBiH i Elektroprivrede BiH nisu htjeli odustati ni kada su ih iz Evropske Unije upozorili da izgradnja Bloka 7 u Tuzli nije ekonomski i ekološki održiv projekat. Nije se odustalo čak ni onda kada se u oktobru 2020. povukao ključni podizvođač General Electric, a alternativno rješenje se nije našlo. Štaviše, Elektroprivreda BiH je na ovoj investiciji bazirala svoj poslovni plan za period 2023-2025. godina

Koliko je velik ovaj projekat najbolje pokazuju cifre. Ukupna procijenjena vrijednost iznosila je oko 786,3 miliona eura, a glavni izvor finansiranja trebao je biti kredit Izvozno-uvozne (EXIM) banke Kine od 614 miliona eura, čiji garant je Vlada FBiH.

Upravo ovu garanciju neki su, poput Energetske zajednice, protumačili na način da se radi o nedozvoljenoj državnoj pomoći jer je, kako se navodilo, Vlada FBiH dovela Elektroprivredu BiH u povoljniji položaj u odnosu na druge učesnike koji bi se bavili istim poslom.

Najveći problem predstavlja to što je Elektroprivreda na ovaj projekat već potrošila cca. 300 miliona maraka, od čega je 214 miliona uplaćeno avansno kineskom konzorciju. I pored svega, ni Elektroprivreda BiH ni kineska strana formalno ne odustaju od projekta, vjerovatno zbog straha od tužbi, pa je tako Blok 7 postao „zarobljeni projekat“.

Ako nema Bloka 7, ima revitalizacije Bloka 6, a ima opet i kineskih kompanija koje su očito vrlo zainteresirane za energetske projekte u BiH. Naime, ne tako davno bosansko-kineskom konzorciju kojeg su činili zenički ITC, ranije spomenuta sporna firma DEC, te Dongfang Boiler, EP BiH je dodijelila posao revitalizacije kotla bloka 6 u vrijednosti od 29,7 miliona maraka.

DEC, koji se suočavao s optužbama o korupciji i namještenim tenderima, bio je izabran i za strateškog partnera izgradnje termoelektrane u Banovićima snage 350 MW. Ipak, ova investicija vrijednosti 405 miliona eura, koja je trebala biti finansirana kineskim kreditima, zaustavljena je zbog političkih previranja unutar SDA.

Propao je i famozni projekat izgradnje Termoelektrane Zenica, težak 500 miliona KM, koji je ugovorom iz 2013. godine trebao uvesti kineske investitore, a što je trebala biti jedna od prvih kineskih investicija u BiH.

Kinezi su se u posljednje vrijeme počeli zanimati i za druge projekte. Tako je objavljeno kako Kinezi masovno obrađuju i izvoze drvenu građu iz BiH, te da su najmanje tri pilane na području Brčkog i Pelagićeva zakupili državljani Kine i u njima režu građu i pakuju je u kontejnere da bi je dalje izvozili, odnosno slali u matičnu državu. Zabrana izvoza trupaca zaobilazi se prorezom i izvozom građe.

Informacije s početka godine govore kako je Služba za poslove sa strancima BiH u posljednjih pet godina državljanima Kine odobrila 377 stalnih boravaka i 1.498 privremenih boravaka, od kojih je samo tokom prošle godine odobreno čak 413.

I dok, ponovimo, u Evropskoj uniji od 2019. godine važe strožija pravila provjere ulaganja za kineske firme, u BiH očito važe neka druga pravila. Podaci iz januara govore da su u posljednjih pet godina inspektori iz RS-a kontrolisali samo jednu kinesku firmu u entitetu, a jedini nedostatak ustanovili nepostojanje Akta o procjeni rizika za radna mjesta.