Gruzija i Rusija: "U istom vlaku" s okupatorom

Donald Trump pregovara sa Vladimirom Putinom o suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine – i demonstrativno ignorira interese Ukrajine. Posljedice mogućeg diktiranog mira protežu se daleko izvan Ukrajine, jer bacaju znatnu sumnju na ideju svjetskog poretka zasnovanog na pravilima, koji je već bio samo djelomičan poredak i karakteriziran dvostrukim standardima.

Prema nedavnom istraživanju CRRC Georgia, većina Gruzijaca vjeruje da će kraj rata u korist Rusije negativno uticati na gruzijsko-abhazijsko/osetijske odnose. Abhaziju i Južnu Osetiju efektivno je okupirala Rusija, koja je priznala teritorije koje pripadaju Gruziji prema međunarodnom pravu kao nezavisne države nakon rusko-gruzijskog rata 2008. godine. Općenito, mnogi Gruzijci strahuju da će zapadno popuštanje Rusiji dodatno pogoršati prijetnju njihovoj zemlji.

Nedostatak zapadnih sigurnosnih garancija

Nažalost, globalni događaji djelimično potvrđuju propagandu Gruzijskog sna, koji je 2012. godine osnovao oligarh Bidzina Ivanišvili, koji je stekao bogatstvo u Rusiji. Vladajuća stranka, koja se predstavila kao garant mira uz pomoć teorije zavjere o "stranci globalnog rata" koja želi uvući Gruziju u rat, posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu, stalno to nameće. Gruzijski san ističe da je Zapad uskratio Gruziji Akcioni plan za članstvo u NATO-u i nije uveo sankcije protiv Rusije nakon ruskog rata protiv Gruzije 2008. godine i njenog priznanja Abhazije i Južne Osetije kao "nezavisnih država". U svojoj izbornoj kampanji za namještene parlamentarne izbore 2024. godine, stranka je suprotstavila uništene ukrajinske gradove cvjetajućim gruzijskim pejzažima.

Prijetnja diktiranog mira u Ukrajini kao da dokazuje da je Gruzijski san u pravu. Istina je da zapadne države nisu bile i nisu spremne pružiti sigurnosne garancije Gruziji. Upitno je da li je zapadna vojna podrška dovoljna da zaštiti zemlju od još jedne ruske invazije, što je trenutno malo vjerovatno, ali ne i nemoguće. Stoga se argumenti u korist razborite gruzijske politike prema Rusiji ne mogu u potpunosti odbaciti.

Gruzija je u ruskom vozu

Međutim, svako ko politiku Gruzijskog sna opisuje kao „razboritu“ upada u njihovu propagandnu zamku, jer to nije prvenstveno razborita politika koju Gruzijski san provodi. U stvari, Gruzija nije „u istom vozu“ kao Ukrajina, što je ministrica vanjskih poslova Maka Botshorishvili nedavno predstavila kao uspjeh. U televizijskom intervjuu objasnila je da je

Gruzija bila pod pritiskom, ali da je sada jasno „koliko bi povoljnije bilo da je Gruzija bila u istom vozu kao i sadašnja ukrajinska vlada, naprimjer“. Ne, Gruzija se ukrcala na ruski voz. Iza ovoga stoje tvrdokorni ekonomski i moćni interesi.

Iako Gruzijski san još nije pristao na obnovu diplomatskih odnosa sa Rusijom i redovno je zauzimao kritički stav prema Rusiji na međunarodnoj sceni, stranka od dolaska na vlast 2012. godine provodi politiku normalizacije odnosa sa Rusijom. Prema reprezentativnom istraživanju koje je proveo Međunarodni republikanski institut u novembru 2012. godine, 94 posto stanovništva je u to vrijeme bilo za dijalog sa Rusijom. Zauzvrat, Kremlj je 2013. godine ukinuo trgovinski embargo na važne gruzijske izvozne proizvode, koji je Rusija uvela 2006. godine. Od tada su trgovinski odnosi procvjetali. Udio Rusije u gruzijskom izvozu porastao je sa dva posto u 2012. na 10,8 posto u 2023. (a u međuvremenu je iznosio čak 14,5 posto), dok je rusko tržište daleko ispred sa 65 posto izvoza gruzijskog vina. Gruzijska ekonomija je imala koristi, ali ovo zbližavanje ju je ponovo učinilo ranjivom.

Pored trgovine, antizapadne i sve otvorenije proruske grupe cvjetaju u Gruziji od 2012. godine, dijelom uz podršku i veze sa Rusijom.

Od ruske invazije na Ukrajinu, bilateralni ekonomski odnosi su dodatno prošireni. Naprimjer, od 2023. godine, nakon ukidanja još jednog ruskog ograničenja uvedenog 2019. godine u kontekstu protesta u Gruziji koji su kritizirali Rusiju, zračni promet između Gruzije i Rusije ponovo je omogu'en. Ovo se dogodilo uprkos činjenici da se Gruzija, kao zemlja kandidat za EU, treba uskladiti sa vanjskom politikom EU, koja je sankcionirala zračni promet sa Rusijom od invazije na Ukrajinu. Gruzija se nije pridružila evropskim sankcijama protiv Rusije ni u drugim aspektima. Kao da se zahvaljuje, od 2023. godine, a sveobuhvatnije od 2024. godine, ponovo je uveden pojednostavljeni vizni režim za Gruzijce koji žele putovati u Rusiju ili tamo raditi.

Pored trgovine, antizapadne i sve otvorenije proruske grupe cvjetaju u Gruziji od 2012. godine, dijelom uz podršku i veze s Rusijom. Ove grupe su više puta u gruzijsko društvo i parlament uvodile neliberalne diskurse i nacrte zakona u ruskom stilu, što Gruzijski san u to vrijeme, čini se, nije podržavao. Međutim, od ruske invazije na Ukrajinu i davanja perspektive pristupanja EU, koju je gruzijsko stanovništvo dugo željelo, više se ne može poreći da sam Gruzijski san sada provodi neliberalnu i sve autoritarniju politiku koja je barem u skladu sa interesima Kremlja ili ju je Kremlj čak i zahtijevao.

Domaća politika iz Putinovih snova

Čini se da Gruzijski san, također, slijedi rusko tržište kada su u pitanju pitanja domaće politike. Gruzija slijedi ruski model: Gruzijski parlament je 2024. godine usvojio zakon kojim se civilno društvo i nezavisni mediji nazivaju "stranim agentima" ili, nakon semantičke

promjene, "organizacijama koje predstavljaju interese strane sile". Vlada je ograničila prava LGBTQI osoba, koristeći ruski diskurzivni repertoar o zaštiti "porodičnih vrijednosti" i djece. Gruzijskom snu od malo koristi kao izgovor to što su i evropske države poput Mađarske usvojile i dalje razvile prema ruskom uputstvu. Prema novoj zakonodavnoj inicijativi, gruzijske organizacije civilnog društva uskoro će moći aplicirati za državno finansiranje.

Ova procedura, koja je vrlo bliska ruskoj "Fondaciji predsjedničkih grantova", izaziva strahove da će se u Gruziji stvoriti i sistem pitomih organizacija, koje djeluju isključivo u interesu autoritarne vlade. Dalji represivni zakoni, koji uključuju ograničavanje slobode medija, političku kontrolu državnih pozorišta i pooštravanje zakona o stranim agentima, već su u parlamentarnom procesu. Dok su tekući demokratski protesti u Gruziji u početku bili brutalno ugušeni od strane policije, sada su sudovi preuzeli obračun.

Kremlj se smije iz pozadine: Ruski propagandisti i obavještajna služba neprestano šire dezinformacije o navodnim stranim centrima moći koji stoje iza gruzijskih protesta protiv zakona o stranim agentima, izmanipuliranih izbora i anti-EU politike Gruzijskog sna. Konstantin Kosačev, zamjenik predsjednika Državne Dume, sažeto je komentirao povlačenje gruzijske delegacije iz Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope početkom februara, rekavši da odluka zaslužuje "razumijevanje i poštovanje". Gruzija je "odabrala suveren put razvoja koji prije svega odgovara njenim nacionalnim interesima". Što se tiče dalje normalizacije odnosa s Gruzijom, zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije Mihail Galuzin izjavio je da je Rusija spremna "ići ovdje onoliko daleko koliko je gruzijska strana spremna ići".

Kremlj je postigao sve svoje ciljeve - za sada

Uz pomoć Gruzijskog sna, čini se da je Kremlj postigao svoje ciljeve u Gruziji. EU je zamrznula proces pristupanja Gruzije zbog neliberalne, autoritarne politike vladajuće stranke. Pregovori o pristupanju će biti otvoreni samo ako se povuku zakoni o stranim agentima i zakoni protiv LGBTQI osoba. Gruzijski san već neko vrijeme ne teži proaktivno članstvu u NATO-u, što trenutno nije predmet rasprave ni iz zapadne perspektive.

Demokratski razvoj u Gruziji je obrnut. Stoga se čini da se interesi Kremlja i Gruzijskog sna sjajno usklađuju. Još 2006. godine, sadašnji gruzijski premijer Irakli Kobakhidze napisao je u svojoj doktorskoj disertaciji da su zapadni donatori stvorili „civilno društvo 'Nacionalista'“ umjesto potpuno gruzijskog civilnog društva i da se „opasnost od strane intervencije u politiku ili narušavanja državnog suvereniteta... nije mogla zanemariti“.

Ali Kremlj ne bi trebao prerano da se raduje. Prema anketama, Rusiju gruzijsko stanovništvo ne doživljava sve više pozitivno, već je doživljava kao glavnog neprijatelja. Protesti u Gruziji posljednjih mjeseci – najveći otkako je zemlja povratila nezavisnost 1991. godine – koji su

obuhvatili različite populacijske grupe, profesije i regije, pokazali su da Gruzijski san ne može lako uništiti demokratske prakse i jednostavno negirati evropsku budućnost zemlje. Jedno je sigurno: sljedeće demokratsko proljeće u Gruziji sigurno će doći – baš kao što će u nekom trenutku doći i pad Putinovog režima.