Djeca iz traumatičnih situacija izlaze uz pomoć stručnih radnika i radnica

„Život piše romane. Nijedan pisac ne može smisliti zaplete koje mi možemo čuti od naših korisnica i korisnika. Toliko su nevjerovatne priče da nekada ne možemo da vjerujemo da se to uopšte dešava, a dešava se u nečijem životu“, priča Vanja Mašković, višedecenijska stručna radnica u Centru za socijalni rad u Bijelom Polju. 

Kroz 33 godine rada Vanja je imala mnogo različitih slučajeva, a kaže da je svaki na svoj način težak. Zbog toga je, naglašava, svaki vid usavršavanja izuzetno vrijedan, a posebno obuke kroz koje je, u prethodnih godinu i po, prošla zahvaljujući inicijativi UNICEF-a „Partnerstvo za jačanje sistema zaštite za prevenciju i zaštitu djece od svih oblika nasilja i eksploatacije“. Inicijativu sprovodi Ministarstvo rada i socijalnog staranja, uz finansijsku podršku Evropske unije i tehničku podršku UNICEF-a. 

„Postoje slučajevi koji nas posebno potresu. Stručni radnici i stručne radnice su i ljudi i profesionalci. Mnogo je teško napraviti granicu. Međutim, vremenom izgradimo vještine da bismo mogli isključivo profesionalno da reagujemo u određenim situacijama. Ipak, posao često nosimo kući, a sa kolegama poslije podne i vikendom razgovaram o načinima na koje možemo da riješimo neke slučajeve“, objašnjava Vanja. 

Vanja i njene koleginice i kolege često su u nezavidnom položaju ‒ za kratko vrijeme moraju pronaći najbolje rješenje za djecu ‒ korisnice i korisnike.

Upravo je zbog toga, kaže ona, teško naći vrijeme za dodatna usavršavanja, koja su ključna za brojne izazove s kojima se susreću. 

Obuka koju je ona, zajedno s kolegama, nedavno pohađala unaprijedila je konkretna znanja neophodna za kvalitetan stručni rad s djecom žrtvama svih vidova nasilja kroz proces vođenja slučaja, uz jasne smjernice za sprovođenje stručnih postupaka i postupaka pravne zaštite djece iz nadležnosti centara za socijalni rad.

Naglašava da od 2018. godine stručni radnici i stručne radnice moraju biti licencirani za obavljanje osnovnih i specijalizovanih stručnih poslova iz socijalne i dječje zaštite.

„To znači da moramo da prođemo određeni broj akreditovanih programa obuke, kako bismo produžili svoje licence. Licenciranje stručnih radnika predstavlja i obavezu za stručno usavršavanje“, precizira Vanja. 

Ona ističe da obuke pružaju priliku stručnim radnicama i radnicima da „osvježe postojeće znanje, razmijene iskustva s koleginicama i kolegama i unaprijede svoje vještine“. 

„U suštini, obuke su neprekidni proces koji nam pomaže da ostanemo fokusirani, motivisani i efikasni u radu“, objašnjava ona. 

Vanja je po obrazovanju specijalni pedagog ‒ defektolog. Do prije desetak godina uglavnom je radila s djecom i mladima u sukobu sa zakonom i poremećajima u ponašanju, a od 2015. godine postaje voditeljka slučajeva.  

„U ovom trenutku, u najvećem broju vodim slučajeve u vezi s djecom bez roditeljskog staranja koja su na porodičnom smještaju i hraniteljstvu“, objašnjava ona. 

Naglašava da djeca bez roditeljskog staranja uglavnom budu smještena u srodničke hraniteljske porodice. 

„U najvećem broju se u hraniteljske porodice smještaju djeca iz disfunkcionalnih porodica, u kojima nerijetko ima i nasilja“, objašnjava Vanja.

Prema podacima Ministarstva rada i socijalnog staranja, prošle godine su licencu za porodični smještaj-hraniteljstvo imale 323 osobe. „Neki slučajevi hraniteljstva su veoma teški, posebno kad se radi o nasilju nad djecom, naročito seksualnom. Te vrste slučajeva, srećom, veoma su rijetke, ali su mučne.“

Zbog toga je, ističe ona, značajno da stručni radnici i stručne radnice u sistemu socijalne zaštite kroz edukacije osvježe znanja i vještine. 

„Problemi naših korisnika i korisnica su jedinstveni, pa je i način rješavanja individualan“, zaključuje Vanja.