Distanciranje od Rusije nakon invazije na Ukrajinu?

Napetosti između Azerbajdžana i Rusije rastu već mjesecima. I druge bivše sovjetske države distanciraju se od Rusije. No to nije opredjeljenje prema Zapadu.

Rukovanje između azerbajdžanskog predsjednika Ilhama Alijeva i armenskog premijera Nikola Pašinjana u avgustu ove godine označilo je namjeru da se višedesetljetni sukob uskoro okonča mirovnim sporazumom. Dvije zemlje godinama su se žestoko borile za kontrolu nad regijom Nagorno-Karabah, u kojem pretežno žive Armenci.

Rat je završio 2023. godine vojnom pobjedom Azerbajdžana – i masovnim egzodusom više od 100.000 Armenaca.

No, najnovije bilateralno rukovanje pratio je i treći par ruku: američkog predsjednika Donalda Trumpa. SAD su posredovale u ključnoj tački u završnim fazama. Trump je obećao da će američke tvrtke jamčiti infrastrukturu i sigurnost koridora koji spaja dvije zemlje 99 godina. To bi Azerbajdžanu omogućilo pristup Našivanu, njegovoj autonomnoj enklavi, koja ga odvaja od armenskog teritorija.

Američko posredovanje u Nagorno-Karabahu: Poniženje za Rusiju?

Ovo američko uključivanje vjerojatno je dosad najvidljiviji znak smanjenja utjecaja Rusije u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Gubitak moći koji nije ograničen samo na Azerbajdžan.

Moskva je službeno pozdravila sporazum. "Sastanak kavkaskih republika u Washingtonu, uz posredovanje američke strane, mora se pozitivno promatrati. Nadamo se da je ovo korak prema miru", rekla je glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova.

Ipak iz manje službenih glasovova bi se moglo naslutiti kako se Moskva stvarno osjeća. Primjerice, desničarski nacionalistički ruski novinar Aleksandar Dugin napisao je na servisu za razmjenu poruka Telegram: "Ovo je strašno poniženje za Rusiju. (...) To je potpuni poraz, potpuna katastrofa za našu politiku na Južnom Kavkazu."

Za Fariza Ismailzadea, neovisnog zastupnika azerbajdžanskog parlamenta, podrška SAD-a je međutim logičan korak. „Naš je cilj biti neovisni“, rekao je on za DW. „Mi se ne želimo odvojiti od Rusije i postati marioneta Zapada. Stvaramo nove saveze sa Srednjom Azijom i Turskom kako bismo se osigurali."

Azerbajdžan ima sporazum o suradnji s Turskom od 2010. Ove su godine dvije zemlje potpisale sigurnosni sporazum.

Napetosti između Rusije i Azerbajdžana rastu

Međutim, odnosi između Rusije i Azerbajdžana zategnuti su već mjesecima. Povod je bio pad azerbajdžanskog putničkog zrakoplova krajem decembra 2024., nakon što ga je pogodila ruska protuzračna raketa dok se približavao čečenskoj prijestolnici Groznom. Poginulo je 38 ljudi.

Nakon određenog oklijevanja, ruski predsjednik Vladimir Putin konačno je kontaktirao predsjednika Alijeva - ali samo kako bi se ispričao zbog rušenja u ruskom zračnom prostoru. "Rusija nam nije pokazala poštovanje koje zaslužujemo", rekao je neovisni azerbajdžanski politolog Nariman Alijev u intervjuu za DW.

To znači da se važan stup bilateralnih odnosa urušio, objašnjava Rusif Huseynov, osnivač think tanka Topchubashov Center u glavnom gradu Azerbajdžana, Bakuu. „Do sada su šefovi država dviju zemalja uvijek izravno razgovarali jedni s drugima i tako rješavali sukobe“, objašnjava Huseynov u intervjuu za DW. „Azerbajdžan je uspio održati ravnopravne uvjete između Rusije i drugih sila jer smo ekonomski jaki zahvaljujući našim rezervama nafte, a imamo i sigurnosni kišobran koji pruža Turska.“

Sada se gomilaju diplomatski incidenti – ruska policija uhitila je osumnjičene azerbajdžanske teroriste, a azerbajdžanske sigurnosne snage su, pak, uhitile osumnjičene ruske trgovce drogom. Nedavno je, prema izvješćima medija, Rusija napala energetska postrojenja azerbajdžanske tvrtke SOCAR u Odesi u Ukrajini.

Azerbajdžanska vlada zaprijetila je ukidanjem zabrane isporuke oružja Ukrajini ako Rusija nastavi s ovim bombardiranjima, kaže zastupnik Ismailzade. "Do sada je naša zemlja isporučila samo humanitarnu pomoć i dizelske generatore u vrijednosti većoj od 30 milijuna dolara." 

U sjeni rata u Ukrajini: Bivše sovjetske države emancipiraju se od Moskve

Za zemlje poput Azerbajdžana, rat u Ukrajini je "prilika", kaže Ismailzade. "To Rusiju drži zauzetom negdje drugdje. Imamo više prostora za jačanje diplomatskih odnosa s drugim zemljama - također zahvaljujući našem uspjehu u Karabahu", kaže on. 

Stručnjak Huseynov vjeruje da je Azerbajdžan također uspio nagovoriti ruske trupe da napuste Nagorno Karabah zbog rata u Ukrajini. "Mnogi bi pomislili da je to nemoguće - jer postoji mit da ruske trupe, jednom kada su tamo, nikada ne odlaze. Ali Rusija je vjerojatno jednostavno bila preopterećena", kaže on. Ruske trupe trebale su ostati stacionirane u Nagorno Karabahu barem do 2025. godine.

Od početka ruske agresije protiv Ukrajine, i druge bivše sovjetske države promijenile su ton prema Moskvi, rekla je za DW Dilnoza Ubaydullaeva, predavačica na Institutu za nacionalnu sigurnost Australskog državnog sveučilišta u Canberri.

Na primjer, predsjednik Tadžikistana Emomali Rahmon javno je zahtijevao više poštovanja prema svojoj zemlji od Putina u oktobru 2022. Videozapis o tome na video platformi YouTube u međuvremenu ima više od 13 milijuna pregleda.

„Rusija je slovila kao supersila, ali Moskva nije uspjela preuzeti Ukrajinu u nekoliko dana, kako je planirano", rekla je Ubaydullaeva. „Zemlje u regiji su to primijetile", dodaje ona. Uz to, kaže ona, međunarodne sankcije izoliraju Moskvu i slabe ugled ruske vlade.

"Multivektorska vanjska politika" umjesto odanosti Moskvi?

Dok su neke države, poput Kazahstana i Kirgistana, postale tranzitne zemlje zbog sankcija i izvoze zapadnu robu u Rusiju koja se zapravo nalazi na popisima sankcija, ova politologinja kaže da istovremeno mnoge bivše sovjetske države stavljaju veći naglasak na "multivektorsku vanjsku politiku" - odnosno održavanje kontakata s raznim zemljama.

"Kina postaje sve važnija - Rusija je sada postala mlađi partner ove zemlje", kaže Ubaydullaeva. "Kina se više ne bavi samo ekonomskim odnosima, već i djelovanjem kao garant sigurnosti", kaže ona. Godine 2023. održan je prvi samit Kine i Srednje Azije u Xi'anu u Kini, na kojem su sudjelovali šefovi država Kazahstana, Uzbekistana, Kirgistana, Tadžikistana i Turkmenistana.

Međutim, svi ti napori prema neovisnosti imaju svoje granice, kaže politolog Alijev. „Naše zemlje su jako dugo bile kolonije Moskve. Zato imamo postkolonijalni sindrom“, kaže on. „Šefovi država bivšeg Sovjetskog Saveza odrasli su s tim da je Rusija broj jedan. Oni se osjećaju povezani s Moskvom. To se neće promijeniti najranije do sljedeće generacije – za deset ili 20 godina", kaže Alijev.