Centar igre i knjižnica igračaka "Krenimo zajedno" u Orehovici: mjesto susreta za djecu i obitelji

Centar igre i knjižnica igračaka „Krenimo zajedno" u Orehovici u organizaciji UNICEF-ovog implementacijskog partnera Pučko otvoreno učilište Korak po korak, dio je pilot-programa Faza III: Testiranje Jamstva za svako dijete u Hrvatskoj, koji financira Europska unija.  

EU Jamstvo za svako dijete u Hrvatskoj ima za cilj osigurati jednake prilike u životu za svako dijete. Početna osnova za ostvarenje tog cilja je rješavanje temeljnih uzroka dječjeg siromaštva i socijalne isključenosti kako bi sva djeca imala pristup ključnim uslugama: uslugama zaštite djece i podrške obitelji, predškolskom obrazovanju i uslugama rane intervencije u djetinjstvu. 

Orehovica je općina u Međimurju u kojoj nisu sva djeca uključena u rani ili predškolski odgoj, već se uključuju samo u obvezni predškolski program pred polazak u školu. U općini živi oko 18 posto Roma, a neka djeca kod kuće u obitelji ne govore hrvatski jezik. 

Centar igre i knjižnica igračaka „Krenimo zajedno“ u Orehovici odnedavno je postao važno mjesto susreta za svu djecu i njihove obitelji, a posebno za one koji žive u nepovoljnim uvjetima. Tu djeca, sama ili sa članovima svojih obitelji, mogu kvalitetno provoditi zajedničko vrijeme, družiti se s vršnjacima, razvijati svoje vještine ili posuditi didaktičke igračke i njima se igrati kod kuće. Roditelji se pak, u neformalnom okruženju Centra, lakše „otvaraju“ i pričaju o problemima i izazovima s kojima se susreću, a koordinatori i suradnici zatim pokušavaju pronaći stručnjake koji će organizirati radionice na te teme te uključuju i podržavaju i ostale roditelje. Aktivnosti u Centru igre i knjižnici igračaka "Krenimo zajedno" osmišljavaju se i provode po principima filozofije "TOY for inclusion". 

 

Koordinatorica Centra Monika Horvat, inače odgajateljica u predškoli i njezina kolegica Valentina Balog, rado pričaju zašto vole raditi s djecom te kako u Centru nastoje osigurati podršku obiteljima kroz različite sadržaje, radionice, savjete i igru.  

Valentina je po struci kuharica, ali je u potrazi za poslom naišla na oglas za asistenticu u predškoli gdje pomaže djeci s teškoćama, a s vremenom je počela raditi i u Centru igre. Tu je odgovorna za Knjižnicu igračaka, gdje se djeca mogu igrati i posuditi didaktičke igračke. Centar igre smješten je uz romsko naselje, a to što je i sama Romkinja olakšava joj pristup roditeljima i djeci korisnicima Centra, koji joj u potpunosti vjeruju i rado razgovaraju s njom. Naime, mnogima pomaže u komunikaciji jer ne govore svi dobro hrvatski, a često im se pridruži i Monika, koja također govori bajaški.  

„U pripremi i razmišljanju o svakoj aktivnosti posebnu pažnju posvećujem tome da se baš niti jedno dijete, bez obzira na to u kakvim uvjetima živi, ne osjeća isključeno ili da nešto nije u mogućnosti napraviti ili u nečemu sudjelovati. Zato se trudim osmisliti aktivnosti koje roditelji mogu s djecom ponavljati kod kuće te uključiti cijelu obitelj. Pri tome uvijek pazim da koristim materijale koji su svima dostupni, kao što su papir i obična olovka", priča nam Monika i nastavlja: „O tome koliko Centar znači zajednici i kako su ga roditelji prihvatili možda najbolje ilustrira primjer jednog tate koji je nekoliko puta neposredno nakon što je došao s posla, žurno išao peći palačinke kako bi ih mogao donijeti u Centar za sve koji se tamo nađu. Veseli me što će Centar igre i knjižnica igračaka kroz program „Faza III: Testiranje Jamstva za svako dijete u Hrvatskoj“ dodatno ojačati svoju važnu ulogu podrške i mjesta susreta za djecu i obitelji u Orehovici“, zaključuje.  

Tata Denis odlučio je kućanske poslove ostaviti na čekanju i sa svojim sinovima, Mihaelom (9) i Karlom (6) iskoristiti vrijeme u druženju na likovnoj radionici. Karla i Mihaela tata opisuje kao vesele, razigrane i živahne dječake, a u razgovoru s njima doznali smo da Karla posebno zanima crtanje, dok se Mihael više voli igrati igračkama. Kako je Mihael već 2. razred, i to 2.B, pohvalio nam se kako ga zanima informatika, ali i matematika, koja mu super ide. Uopće nas nije iznenadila informacija kako već razmišlja o budućem zanimanju, a to su astronaut, informatičar ili kriminalist. Iako ga malo brine udaljenost od roditelja, u slučaju da to bude prva opcija. Karlo tek razmišlja o školi, ali nam je spomenuo da je tigar njegova najdraža životinja i da se najviše voli igrati autićima. 

„Ja vam imam autizam“, rekao nam Mihael u jednom trenu i objasnio kako ipak ne bi bio astronaut, kaže kako je preopasno. Nakon razgovora možemo samo potvrditi da je tata bio u pravu, Mihael i Karlo su zbilja divna djeca, a njihov potencijal je nevjerojatan. 

Centar je posjetila i mama Dubravka sa svoje tri kćeri. Najstarija Tihana (14) voli šetati, najdraža životinja joj je mačka, u budućnosti se vidi u medicini, a u školi je odlikašica. Dok pričamo, Tihana jednim okom prati što rade njezine mlađe sestre, Elma (6) i Zijada (5). Elma se za školu priprema u predškoli, a najviše se voli igrati s prijateljicom Dunjom. Mama Dubravka ne krije zadovoljstvo što imaju mjesto gdje se zajedno mogu družiti djeca i roditelji jer, kako kaže: „Lijepo je i njima i nama.“ 

U slikarskim radovima zatekli smo mamu Tatjanu i kći Leonu (3,5). Nakratko smo ih prekinuli kako bismo čuli i njihove dojmove. Mama nam je objasnila kako su prije pandemije svaki tjedan dolazile na igranje u Centar, a odlazile bi s posuđenom igračkom. „Leona je jako dobra djevojčica“, opisuje nam mama, a Leona bez imalo srama odgovara na naša pitanja i još nas i ispravi ako nešto izostavimo ili pogrešno kažemo. Najviše se voli igrati s mamom i tatom, bakom i djedom, a i u vrtiću je okružena prijateljima. 

 

 

 

Lora nam je u razgovoru, dok smo prale ruke uprljane bojama, objasnila kako je za ime koje nosi zaslužan njen stariji brat, Noa. Koliko su zapravo povezani doznali smo u razgovoru u kojem nam je Lora, koja ima 8 godina, pričala kako voli provoditi vrijeme s njim, ali i otkrila da voli sve predmete u školi, šetati prirodom te da je zec njena najdraža životinja. Bakinom zecu nadjenula je ime Gricka. Lora je na radionici rado pomagala mlađoj djeci i družila se s njima.   

 

Filip (8) nam je otkrio kako je i njemu lijepo u Centru, ponajviše zbog igranja, ali voli i školu. Hrvatski mu je najdraži predmet. Kako smo ga prekinuli u igri, nismo ga htjeli previše gnjaviti, ali nije nam promaklo primijetiti kako Filip kad završi s igranjem  pomaže voditeljicama oko pospremanja. Bravo Filipe! 

Iako su na početku bile pomalo sramežljive, od Zare (7) i Zite (5) saznali smo da obožavaju rolanje. One su već odlične rolerice, a u druženjima na kotačima često se pridruži i baka Ana, koja ih je i danas pratila u Centru. Zapravo, baka je sad nešto manje na rolama, ali zato Zita usavršava ovu vještinu pa u Centar često dođe na rolama. No, baka je tu i za kulinarske majstorije. Dok Zara kuha i peče kolače s bakom, Zita voli jesti muffine. Zara ipak više voli breskvice i mađarice. Baka se nadovezuje: „One pojedu voća i povrća kao cijela Orehovica“. Dok nam Zara ističe kako su joj najdraže borovnica i lubenica, Zita će se ipak odlučiti za jagode i banane.