Uprkos kašnjenju i skandalu, kineska firma doboja više posla u Sjevernoj Makedoniji

 

Ivan živi u Skoplju, glavnom gradu Sjeverne Makedonije, ali je odrastao na obali Ohridskog jezera, u gradu Strugi. Sa 32 godine i dalje se vraća kući skoro svakog vikenda da posjeti porodicu, vozeći se putem koji vodi zapadno od Skoplja do Kičeva, a zatim južno do Ohrida.

Putovanje traje oko dva i po sata. Još 2014. godine kineski izvođač radova Sinohydro počeo graditi autoput između Kičeva i Ohrida, u dužini od oko 57 kilometara.

Kina je u to vrijeme preuzimala niz velikih infrastrukturnih projekata na Balkanu sa ponudama koje su često dolazile sa nižom ponuđenom cijenom u odnosu na ponude evropskih konkurenata i često su bile povezane sa finansiranjem od strane državnih banaka.

Sinohydro je postigao dogovor sa vladom tadašnjeg premijera Nikole Gruevskog. Dvije godine kasnije, Gruevski je smijenjen sa funkcije, a njegova reputacija je narušena mnoštvom optužbi za korupciju protiv njega i njegovih ministara, od kojih se jedna ticala sporazuma o autoputu Kičevo-Ohrid.

Danas je autoput još uvijek u izgradnji, a njegov napredak je poremećen stalnim kašnjenjima. Velike dionice nedovršenog puta produžile su vrijeme potrebno da se stigne od Skoplja do Ohrida – turističke destinacije broj 1 u Sjevernoj Makedoniji – za oko sat vremena.

„Uslovi su sa svakim putovanjem sve gori“, kaže Ivan, koji je govorio pod uslovom da bude identificiran samo imenom.

Kamioni koji prevoze materijal do gradilišta autoputa oštećuju asfalt i šljunčanu podlogu ispod. U jednom trenutku na putu, rekao je on za BIRN, površina je toliko degradirana da se njegov automobil trese, čak i kada se kreće brzinom manjom od 50 kilometara na sat.

Sinohydro je već bio na crnoj listi Svjetske banke kada je pobijedio na tenderu za autoput Kičevo-Ohrid.

Početkom 2024. godine tadašnji premijer Dimitar Kovačevski raspravljao je o mogućnosti raskida ugovora, ističući da je „neprihvatljivo“ da je za izgradnju 57 kilometara autoputa potrebno više od jedne decenije. No, nije ga raskinui i u aprilu je Parlament izglasao produženje roka za završetak radova do kraja 2026. godine.

Ali to nisu svi poslivi koje Sinohydro ima u Sjevernoj Makedoniji. Kompanija je dobila još dva velika infrastrukturna projekta u Severnoj Makedoniji, bez obzira na njen učinak na autoputu za Ohrid i optužbe da je platila mito.

Sinohydro je spomenut  u navodnom skandalu sa mitom

 

Gruevski je dao ostavku 2016. godine nakon objavljivanja tajno snimljenih razgovra za koje se činilo da inkriminiraju njega i njegove najbliže saradnike za korupciju i pljačku države, uključujući i navodni mito u dogovoru sa Sinohydrom za autoput Kičevo-Ohrid.

Godinu dana kasnije, specijalni tužioci za borbu protiv korupcije naveli su da je Sinohydro pobijedio na tenderu sa ponudom od 411 miliona eura, iako je druga kineska kompanija ponudila da ga izgradi za 369 miliona eura. Tužioci su optužili vladu Gruevskog da laže o boljoj ponudi.

 

Slučaj je, međutim, malo napredovao, jer je specijalno tužilaštvo za borbu protiv korupcije zaglibilo u sopstveni korupcionaški skandal.

Gruevski je pobjegao od zatvorske kazne u odvojenom slučaju korupcije 2018. i dobio je politički azil u Mađarskoj, od vlade premijera Viktora Orbana.

Do tada su socijaldemokrate preuzele vlast od konzervativne VMRO-DPMNE Gruevskog.

Cijena autoputa je porasla na oko 600 miliona eura, plaćena kreditima kineske Exim banke.

U novembru 2023. godine tadašnji socijaldemokratski premijer Kovačevski obećao je da će tražiti reviziju projekta i zaprijetio raskidom ugovora.

“Neprihvatljivo je da se autoput gradi više od 10 godina i da još nije izgrađen”, rekao je Kovačevski.

“Ovaj projekat nije završen 10 godina iz više razloga, od projektovanja do izvođenja samog projekta. Mislim da bi trebalo razmisliti o raskidu ovog ugovora i tražiti izvođača koji će to kvalitetno obaviti”.

Ipak, 1. aprila, nekoliko sedmica prije parlamentarnih i predsjedničkih izbora, Parlament je izglasao produženje roka za realizaciju projekta za tri godine, do 31. decembra 2026. godine, nakon što je saslušao stručnjaka angažiranog da ispita provedbu projekta. Blagoj Bočvarski, koji je u to vrijeme bio ministar saobraćaja, rekao je da je projekat završen 83,8 posto. Socijaldemokrate su u maju ubjedljivo izgubile izbore od VMRO-DPMNE.

Josif Josifovski, profesor na Građevinskom fakultetu Univerziteta Sv. Univerzitet Ćirilo i Metodije, rekao je da su sve strane odgovorne za kašnjenje projekta, a ne samo Sinohydro.

Kada je počela izgradnja, postalo je jasno da je geološka struktura terena drugačija od prvobitne pretpostavke, ali su sve strane trebale biti svjesne i reagirati ranije, rekao je Josifovski.

 

„Dakle, odgovornost za kašnjenje u izgradnji dionice Kičevo-Ohrid ne može snositi jedan subjekt, već je podijeljena na sve učesnike u izgradnji“, rekao je Josifovski za BIRN.

“I investitoru i stručnom nadzoru bilo je jasno da će biti potrebne ozbiljnije promjene u projektu. To bi značilo redizajniranje usjeka sa mnogo blažim nagibima. To bi dovelo do veće eksproprijacije privatnog zemljišta i time produžavanja rokova”.  

I to nije sve, rekao je. Realizacija projekta počela je bez predviđanja izgradnje paralelnih puteva za alternativni saobraćaj i deponija, što je neminovno zahtijevalo više vremena i više novca.

Ni Sinohydro ni njegova državna matična kompanija PowerChina nisu odgovorili na zahtjeve za komentarom ove priče.

 

U vladinim izjavama se kompanija ne pominje

 

Da je autoput naišao na probleme i da je Sinohydro optužen za plaćanje mita, bilo je općepoznato do 2020. godine.

Ipak, to nije spriječilo Ministarstvo na čijem čelu je Bočvarski da te godine odabere kinesku firmu za izgradnju male dionice dužeg puta između gradova Gradsko i Prilep. Projekat je vrijedan 39,5 miliona eura, izgradnja je počela u junu 2021. sa rokom završetka mart 2023. Put se još uvijek gradi i, prema posljednjim napomenama Bočvarskog po tom pitanju, trebao bi biti završen nekad ove godine.

Možda imajući u vidu reputaciju kompanije, vladine izjave o projektu puta često su izostavljale da se poimence spomene izvođač, niti je BIRN mogao da locira tendersku dokumentaciju na zvaničnom portalu za nabavke u zemlji.

BIRN-ov reporter se na kraju domogao dokumentacije Javnog preduzeća za državne puteve.

 

Sinohydro je 2019. godine pobijedio i na međunarodnom tenderu za drugu fazu brzog puta Štip-Kočani. Projekat vrijedan 17,9 miliona eura, sa početnim rokom završetka radova u aprilu 2021. godine, suočio se s kašnjenjima prvenstveno zbog neriješenih pitanja eksproprijacije zemljišta i sporijeg napretka od očekivanog. Brzi put je završen samo nekoliko dana prije isteka posljednjeg roka krajem 2022. godine nakon višestrukih produžavanja.

Oba projekta, 2019. i 2020. godine, finansirana su kreditima Evropske banke za obnovu i razvoj, EBRD.

Iz EBRD-a su za BIRN rekli da je u oba slučaja "proces odabira izvođača preduzet u skladu sa Politikom i pravilima nabavke Banke (PPR)", kao i takozvanim otvorenim tenderskim procedurama kojima se svim zainteresovanim stranama daju jednake mogućnosti. da učestvuju.

“Prije nego što je dala svoj stav da nema prigovora na dodjelu ugovora, Banka se uvjerila da su odgovarajući procesi nabavke preduzeti u skladu sa PPR Banke i da Sinohydro ispunjava uslove za dodjelu ugovora u skladu sa zahtjevima podobnosti sadržanim u PPR-u Banke”.

Ministarstvo saobraćaja i komunikacija Sjeverne Makedonije nije odgovorilo na zahtjev za komentar.  

 

ZAKLJUČAK  

 

Još jedna u nizu priča o netransparentnom i, u najmanju ruku, sumnjivom poslovanju kineskih kompanija u državama Zapadnog Balkana. Nesporno je da postoje previdi vezani za izgradnju autoputa Kičevo-Ohrid koje su počinile makedonske vlasti, ali ostaje značajna sumnja u poslovanje kineske kompanije Sinohydro u Sjevernoj Makedonji.  

Ovo je još jedan primjer neadekvatnog postupanja vlasti kada je u pitanju poslovanje kineskih kompanija. Sama činjenica da ni četiri godine nakon izraženih sumnji u umiješanosti u skandal sa mitom kineske kompanije Sinohydro, navodi nisu sudski ispitani i procesuirani. Zanimljivo je da nema ni značajnijih reakcija javnosti iako je cijena izgradnje autoputa značajno porasla. Kao i u većini slučajeva u kojima se spominju kineske kompanije, njihovo poslovanje u zemljama Zapadnog Balkana ostavlja mnogo prostora za sumnje u zakonito postupanje.  

Nažalost, bez obzira na izražene sumnje, ista kompanija nastavlja sa realizacijom drugih projekata u Sjevernoj Makedoniji, koje, također, prate kašnjenja. To ide u prilog tvrdnjama pojedinih analitičara da je Kina u vlastima država Zapadnog Balkana našla plodno tlo za jačanje svog ekonomskog uticaja, a preko ekonomskog i političkog, kulturnog i svakog drugog uticaja, koji se adekvatno ne preispituju i ne analiziraju.