Očaj srpskih poljoprivrednika kojima se oduzima zemlja

Ivica Jović i njegovi preci se već 200 godina bave povrtlarstvom, stočarstvom i pčelarstvom u selu Slatina, koje je okruženo ekspanzijom rudarskih radova preko Bora i Timočke doline u istočnoj Srbiji. Generacijama je plodno tlo ovog područja osiguravalo prehranu i egzistenciju njegovoj porodici.

Situacija se drastično promijenila prije četiri godine. Kineska kompanija Srbija Zijin Mining, koja upravlja velikim rudnikom bakra i zlata u Boru i okolini, željela je kupiti 1,7 hektara njegove zemlje.

Jović je razmotrio ponudu, ali je odlučio da je odbije. Dio njegovog imanja za koji je Zijin dao ponudu bio je glavni dio zemljišta na kojemu se bavio poljoprivredom i mjesto skladištenja njegove opreme. Bio je to i čvorište gdje su se na njegovoj zemlji povezivali mnogi različiti putevi. Bez pristupa ovoj parceli, bilo bi nemoguće kretati se do drugih polja.

Na Jovićevo iznenađenje, njegovo odbijanje prodaje nije bilo važno za kompaniju. Zijin je ubrzo počeo iskopavanja na njegovoj zemlji uprkos Jovićevoj odluci. Pojavile su se građevinske mašine i postavile rudarsko okno, koje je presjeklo puteve na njegovom zemljištu i uništilo rijeke koje su ranije pomagale navodnjavanje zemljišta. Danas su svi putevi između Jovićevih njiva uništeni, a njegova parcela zagađena do neprepoznatljivosti.

“Krali su od mene”, kaže Jović. “Ovo je pljačka. Ništa drugo.”

U potrazi za pravdom, Jović je svoj slučaj predao na sud. Ali zakonska procedura je bila toliko spora i neefikasna da se postavlja pitanje da li sud postupa nezavisno ili ne.

“Trošio sam svoj novac da vratim ono što je već bilo moje”, ističe Jović.

Tokom četiri godine, njegova stalna borba za pravo na vlastitu zemlju umalo ga je dovela do bankrota.

Kineska kompanija Zijin Copper, podružnica Zijin Mining Group, prvi put je pokrenula rad u Boru 2018. godine. Kako je njena proizvodnja rasla i rudarski radovi se širili, normalan život stanovnika obližnjih sela bio je nepovratno poremećen. Članovi mjesne zajednice organizirali su više javnih protesta i uložili zvanične žalbe, ali bez efekta. Kako se uslovi za ove zajednice pogoršavaju, tako se povećava i njihov očaj.

Prema Jovićevom mišljenju, sve njegove nevolje mogu se pratiti u posebnom statutu u srpskom zakonodavstvu koji je prvi put uveden 2015. godine. Prema ovom zakonu, Vlada Srbije je dobila ovlaštenje da izvrši eksproprijaciju privatnog zemljišta u interesu stranog investitora. Ovo nikada ranije nije bilo moguće.

Ivica Jović bio je među prvim zemljoposjednicima u rudarskom regionu koji su se suočili sa eksproprijacijom zemljišta bez saglasnosti. Sada kaže da se oko 30 farmera u regionu suočava sa istom situacijom.

Brojni stanovnici iz različitih sela pogođenih rudarstvom rekli su za Just Finance International da razvojne aktivnosti koje nadgledaju dvije kompanije, Serbia Zijin Copper i Serbia Zijin Mining, ugrožavaju njihovo zdravlje, privatnu imovinu i sredstva za život. Rastući nivoi zagađenja vazduha i vode štetili su svim ljudima koji žive u regionu. Rudarske operacije ovog područja čak su preusmjerile tok važne rijeke, što je dovelo do katastrofalnih rezultata na navodnjavanju okolnog poljoprivrednog zemljišta.

Uprkos ovim ozbiljnim posledicama, Zijinova velika transformacija lokalnog pejzaža provedena je bez najosnovnijih mehanizama nadzora – kao što je prostorni master plan ili procjena uticaja na životnu sredinu. U nedostatku ovih standardnih protokola, građani nemaju načina da ocenjuju uticaje rudarskih operacija na njihovo zdravlje i životnu sredinu. Bez boljeg razumijevanja štete, oni nemaju načina da preduzmu mjere predostrožnosti kako bi bolje zaštitili sebe i svoje imanje.

Jedan od brojnih lokaliteta koji su trenutno ugroženi je selo Krivelj, stara kulturna baština osnovana 1600-ih godina. Nekada važna stanica za putnike na glavnom putu za Beograd, ovo selo je sačuvalo mnoge od svojih tradicionalnih građevina. Čak i stara taverna još stoji.

Jedna od mještanki, Jasna Tomić, toči tradicionalnu kafu u svojoj kuhinji. Stanovnica u drugoj generaciji, Tomić je svjedočila kako se se mnoge njene komšije odselile posljednjih godina. Od 2015. godine stanovništvo sela se smanjilo za četvrtinu na oko 900. Sve kuće koje su se ranije nalazile na jednom kraju seoskog puta su srušene kako bi se napravio prostor za velike gomile jalovine iz rudarskih operacija.  

Tomić i njen komšija Miloš Božić veruju da će svi biti primorani napustiti svoje domove za nekoliko godina. Nije bilo ništa osim neizvjesnosti o budućnosti sela. Ni jedno domaćinstvo nije dobilo nikakvu informaciju o planovima razvoja ili preseljenja od lokalne samouprave niti od Zijina.  

“Pisali smo dopise i nekoliko puta pitali Vladu o planovima za preseljenje, ali bez odgovora”, rekao je Tomić.

Prema rečima Božića, mještani sela su očajni u potrazi za informacijama i zabrinuti za budućnost. On smatra da kineska kompanija ne bi trebala imati mogućnost kupovine kuća u selu, dok ne predstavi transparentan plan preseljenja i ne dobije saglasnost sela.

“Oni prvo moraju dati plan po našem zakonu o eksproprijaciji, ali su uradili suprotno. Počeli su raditi bez ikakvog odobrenja, a počeli su kupovati kuće bez plana. Ovo što sada rade je protivzakonito”, rekao je Božić.

JFI je pratio Božić i Tomića u obilasku sela. Na kraju magistralnog puta, sve kuće su napuštene, prazne i u sjeni 100 metara visokom prelomnom tačkom za jalovinu iz rudarstva. Kada vjetar zapuše, on diže otrovnu prašinu i raznese je po cijelom selu.

Božić je pokazao na neke od kuća svojih komšija.  

“Svi su bili primorani prodati, ali nisu bili dovoljno plaćeni da bi mogli kupiti jednaku kuću negdje drugdje. Sada moraju kupovati manje objekte i izdržati lošije životne uslove”, kaže Božić.  

 

 

ZAKLJUČAK  

 

Problemi koje imaju mještani sela smještenih uz rudnik koji je u vlasništvu kineske rudarske kompanije Zijin u Boru, vrlo ilustrativno pokazuju način na koji se kineski investitori ponašaju u zemljama Zapadnog Balkana (u ovom slučaju u Srbiji), ali i ponašanju vlasti Srbije, konkretno, kada su u pitanju kršenja zakona od strane kineske kompaniju.

Iz teksta je jasno vidljivo da su stanovnici lokalnih zajednica u blizini rudarskog kopa u Boru prepušteni sami sebi i da nemaju adekvatnu zaštitu od strane države. Osim kršenja važećih zakona Srbije, kineska kompaniju (prema navodima mještana) radi beu odgovarajućih dozvola, pri čemu se ozbiljno ugrožava životna okolina i uvjeti života stanovništva.  

Činjenica da su ljudi koji žive u okolini Zijinovog rudnika u Boru prisiljeni prodavati zemljište i preseljavati se na druge lokacije, na kojima imaju mnogo skromnije uvjete za život, bez adekvatne zaštite i pomoći od države, govori o svojevrsnoj samovolji investitora. Nažalost, javnost ne zna detalje ugovora o investiciji, tako da samo može nagađati šta su vlasti tačno obećale kineskim investitorima.  

I ovaj tekst je još jedan apel vlastima u zemljama Zapadnog Balkana da vrlo oprezno postupaju kada su u pitanju kineski investitori i kreditori.