Kosovo je Krim: Proruski narativi u Srbiji vođeni domaćom politikom?

Rusija se može smatrati dugoročnim međunarodnim saveznikom Srbije, posebno s obzirom na osjetljiv slučaj Kosova. Jednogodišnje istraživanje medija u potrazi za proruskim teritorijalnim narativima i njihovim efektima na lokalne političke diskurse - u Srbiji, Rumuniji, Mađarskoj, Slovačkoj, Poljskoj i Ukrajini - otkrilo je, međutim, da mediji u Srbiji igraju najvažniju ulogu u širenje poruka Kremlja.

Među zapadnim stručnjacima dominantan je govor da se Rusija miješa u domaće političke arene, utiče na izbore i promovira antiliberalne, anti-EU ili anti-zapadne narative. Unutar ovog diskursa, mediji pod kontrolom Kremlja ili pod uticajem Kremlja važan su izvor ovih narativa i prijetnja liberalnoj demokratiji i euroatlantskoj orijentaciji zemalja u kojima posluju. Na prvi pogled, Srbija je savršen primjer ove logike, jer su dominantni medijski narativi zaista proruski i antizapadno orijentirani, često graniče sa agresivnom propagandom.

Međutim, analiza medijskog sadržaja u okviru projekta pod nazivom „Otkrivanje ruskih mreža za dezinformacije i aktivne mere koje podstiču secesionizam i revizionizam granica u Centralnoj i Istočnoj Evropi“ dovodi u pitanje primjenljivost ovog diskursa u slučaju Srbije.

Prije svega, ruski mediji i mediji za koje se sumnja da imaju jake ruske veze nisu ni izbliza tako brojni ili uticajni kako bi se moglo sumnjati na osnovu dominantnih medijskih narativa. Jedini uticajni ruski mediji u Srbiji je Sputnik Srbija, verzija Novinske agencije Sputnik na srpskom jeziku, čiji sadržaj ponovo objavljuju i mainstream, provladini i antivladini mediji. Međutim, uprkos svom uticaju, Sputnik ne može pojedinačno progurati određene narative, niti je dokazano da je izvor bilo kojeg od dominantnih narativa o ruskoj ulozi u vezi sa Kosovom.

Drugo, na osnovu čitalačke publike i uticaja, srpski provladini mediji, posebno tabloidni listovi, glavni su promoteri proruskih narativa u srpskom medijskom prostoru.

Iako nemaju poznate veze s Moskvom ili ruskim fondovima, oni Rusiju prikazuju u izuzetno pozitivnom svjetlu, promoviraju kult ličnosti ruskog predsjednika Vladimira Putina i projiciraju pozitivnu sliku srpsko-ruske saradnje. Poznato je da su neke od ovih tabloidnih novina posljednjih godina čak stavljale predsjednika Putina na stotine naslovnih stranica, a naslovi su implicirali Putinovu zaštitu Srba i njegovu odlučnost da brani suverenitet Srbije nad Kosovom.

Uloga Rusije u srpskoj politici

Rusija je dobroćudni spoljni akter, važan srpski saveznik koji štiti srpski teritorijalni integritet i srpske interese na Kosovu i ostatku regiona. Ovo bi mogao biti univerzalni zaključak o tome kako srpski mediji prikazuju Rusiju i njene politike na zapadnom Balkanu, prema istraživanju o teritorijalnim narativima vezanim za Rusiju u srpskim medijima, koje je uradio Centar za savremenu politiku.

Istraživanje, koje je obuhvatilo najutjecajnije mainstream i proruske web stranice, pokazalo je da postoji gotovo univerzalna ocjena ruske uloge u vezi s pitanjem Kosova i praktično odsustvo bilo kakvih glavnih kritičkih podloga o ruskoj vanjskoj politici ili ruskim interesima u regionu.

Najdominantnija naracija o Rusiji u kontekstu kosovskog pitanja je izjava da su Rusija i Putin zaštitnici srpskih interesa i da brane Srbiju od zapadnih sila. Pored podrške Rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti UN-a, koja garantuje suverenitet Srbije nad Kosovom, Rusija je predstavljena kao dobroćudna sila, a Putin kao „očeva figura“ koja donosi dobre vijesti i moralnu i materijalnu podršku.

Ostali dominantni narativi uključuju povijesni savez i duboko ukorijenjene povijesne veze između Srbije i Rusije, tvrdi da će predsjednik Putin i američki predsjednik Trump zajednički riješiti kosovsko pitanje i da je kosovsko pitanje dio veće zapadne agresije na Rusiju. Putin i Rusija su takođe predstavljeni kao branitelji Srba na drugim mjestima zapadnog Balkana, poput Crne Gore ili entiteta Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.

Još jedan manje dominantan, ali vrlo zanimljiv narativ, uglavnom vođen izjavama i intervjuima ruskih zvaničnika, jesu paralele između Kosova i Krima. Prema ovom narativu, Kosovo je srpsko baš kao što je Krim ruski, i kao što je Krim vraćen Rusiji, Kosovo će biti vraćeno Srbiji.

Ne obazirući se na činjenicu da su Kosovo i Krim na neki način suprotni primjeri, budući da se Krim zapravo odcijepio od Ukrajine da bi se pridružio Rusiji, prema ovom narativu Kosovo se odvojilo ilegalno, a Krim legalno, budući da je u potonjem slučaju postojao referendum o nezavisnosti.

Međutim, uprkos očiglednoj ujednačenosti kada je riječ o izvještavanju o Rusiji i Putinu od strane promatranih medija, postoje neke pomalo suptilne, ali važne razlike.

Glavni mediji sa provladinom pristrasnošću imaju tendenciju da blagonaklono gledaju na saradnju srbijanske vlade s Rusijom i prikazuju predsjednika Putina koji dobro sarađuje sa predsjednikom Vučićem i kao pobornika politike Vlade Srbije prema Kosovu.

Sa druge strane, proruski mediji sa kritičkim tonovima prema srbijanskoj vladi teže da Rusiju prikazuju kao važnijeg branitelja Srbije i njenih nacionalnih interesa od same Vlade Srbije. Ovi mediji naglašavaju ruski stav o Kosovu na osnovu podrške Rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti UN-a, bez obzira na spremnost Vlade Srbije da postigne kompromis. Prema određenim verzijama ovog narativa, Rusija čak brani Srbiju od vlastite „izdajničke“ prozapadne vlade.

Čini se da su snažne proruske poruke provladinih medija imale učinka. Više od 57 posto građana Srbije vjeruje da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najviše doprinio dobrim odnosima s Rusijom, a samo oko 12 posto da je to Ivica Dačić, bivši ministar vanjskih poslova i Vučićev koalicijski partner.

Stoga bi se moglo pretpostaviti da su i vlada i njeni kritičari zainteresirani za širenje proruskih narativa. Iako su vlada i provladini tabloidi zainteresirani da prikažu srbijansku Vladu kao partnera i dobre odnose s Moskvom, desničarski kritičari Vlade kažu kako vlada u stvari nije proruska i da se Rusi protive pokušajima vlade da pronađe kompromis oko Kosova.

Zarobljeni mediji najvažniji problem

Šta sve ovo govori o ruskom uticaju na dominantne medijske narative u Srbiji? Jedan od zaključaka može biti da Rusija čak ne treba imati uticaj na srbijanske medije da bi progurala određene proruske narative. Interna logika srbijanske politike i medija pokreće proruske narative bez ikakvog ruskog miješanja. To dovodi do toga da je uticaj medija za Moskvu vrlo jeftin.

Sa druge strane, to pokazuje da je Srbija plodno tlo za proruske narative, koji bi u budućnosti mogli biti plasirani direktno iz Moskve. Sputnik već ima snažno uporište u srbijanskom medijskom prostoru i imajući u vidu vrlo pozitivan pogled građana Srbije na Rusiju, uloga Sputnjika i drugih ruskih ili proruskih medija u budućnosti može biti daleko veća.

Štaviše, mrežno istraživanje hiperveza ugrađenih u revizionističke poruke pokazalo je čvrsto povezanu i kohezivnu mrežu srbijanskih prokremaljskih stranica koje mogu brzo i efikasno širiti proruske narative na stotine hiljada slušalaca.

Međutim, oni koji su zabrinuti zbog potencijalnih ruskih i proruskih kampanja dezinformacija u Srbiji i regionu trebali bi biti mnogo više zabrinuti zbog ukupne situacije na srbijanskoj medijskoj sceni, gdje su zarobljeni mediji često propagandni brodovi za vladu ili druge političke aktere, i gdje se čini da je medijska pismenost vrlo niska. Ovo potencijalno može biti najvažniji instrument za guranje antiliberalnih i revizionističkih poruka, bez obzira služe li ruskim interesima ili ne.