Poslednja šansa: Priča o mučnim evakuacijama ukrajinskih civila

Sa skoro 200.000 pratilaca na Instagramu, potrebno je proći kroz stotine video zapisa i fotografija uništenih ukrajinskih gradova da biste vidjeli kakav je bio život Denisa Kristova prije ruske invazije u punom obimu.

Šoumen i TV i YouTube voditelj, Kristov je zabavljao ljude. Sada ih spašava od najopasnijih mjesta na frontu.

Euronews se sastao s Kristovom u Briselu kako bi razgovarao o njegovom radu usred tekućeg rata u Moskvi i o onome što on naziva novom ratnom "putopisnom emisijom".

Kristov se prijavio za dobrovoljce od prvih dana invazije punog razmjera u februaru 2022. godine. On kaže da ne zna koliko je ljudi spasio, umjesto toga, izračunao je razdaljinu koju je prešao preko Ukrajine za skoro tri godine — što je ukupno više od milion kilometara.  

Na pitanje da li se sjeća koliko ljudi nije evakuisao, Hristov kaže da se sjeća svakog od njih.  

“Njihova lica i informacije o njima pohranjene su i u mom telefonu i urezane u moje sjećanje”, naglašava Kristov.

Mjesta na koja putuje toliko su blizu linija fronta da često nema pokrivenosti mobilnom telefonijom ili internet konekcijom. Kristova redovno kontaktiraju članovi porodice, koji pronađu njegov broj telefona i zovu, moleći da evakuiraju svoje najmilije iz grada i sela u kojima gotovo ništa nije ostalo.

Morao se vraćati nekoliko puta kada onih nekoliko ljudi koji su ostali nakon organiziranih masovnih evakuacija i dalje odbijaju da napuste ono što je ostalo od njihovih kuća i domova.

„Ti ljudi obično ne izlaze iz podruma koji služi kao sklonište od stalnog granatiranja, a nisu ni svjesni spaljene zemlje oko sebe“, kaže Kristov.

 

Zašto ostaju, a zašto ne odlaze kada je još relativno sigurno?

 

Priča o 'tvrdoglavom dedi'

 

Ti ljudi, kaže Kristov, nemaju nikakve veze sa vanjskim svijetom i svojim porodicama, pa čak ni ne shvataju razmjere opasnosti i razaranja.

Kada Denis i volonteri poput njega dođu u pomoć riskirajući vlastite živote, ljudi zapravo često kažu ne. To znači da se volonteri moraju stalno vraćati, pokušavajući uvjeriti ljude da se evakuiraju. Kada se ruske snage približe, možda će ostati dani, ako ne i sati za bijeg.

“Išao sam dva puta evakuirati jednog starca, oba puta je rekao ne. Nazvao sam ga 'moj tvrdoglavi deda'. Kada sam došao po treći put, konačno je pristao da se evakuira. To je bilo kasno. Trebao je da se evakuira ranije, ali je barem nekako uspio da se evakuira na vrijeme“, priseća se Kristov.

Naselje Kislivka, u okrugu Kupjansk u oblasti Harkov, u koje je Kristov odlazio tri puta, od tada je uništeno i potpuno okupirano od strane ruskih trupa.

Zašto ljudi odbijaju da se evakuiraju? Kristov kaže da mu je starac objasnio svoje stavove.  

„Pitao sam ga zašto nije pristao otići prva dva puta. I rekao je da ne želi biti teret za svoju djecu. To je to”, kaže Kristov.

Kristov kaže da ljudi obično primjete rat kada je prekasno, i u početku jednostavno ne veruju da je stvaran, „ne veruju da je moguće umrijeti na putu do lokalne prodavnice“.

U prvim danima i sedmicama ruske invazije u punom obimu 2022. godine, Kristov je vidio mnogo ruskih tvrdnji da snimci raketnih napada i granatiranja civila nisu stvarni.

“Pisali su da je sve ovo lažno, da je iscenirano. Tada sam odlučio da snimim i dokumentiram sve što vidim”, objašnjava Kristov.

Zato smatra da je ključno što prije snimiti dokumentarne filmove o ratu.

„Oni će dati mnogo odgovora i dovest će u pitanje mnogo sadržaja ruske propagandne mašine“, objašnjava Kristov, čak i ako njegov tim „pokušava da se sabere da bi ga montirao i producirao, jer je veoma teško emocionalno, čak i raditi na tome”.

 

'Jedan posto rata'

 

Kristov nema posadu, sve je snimljeno na njegov telefon, a GoPro kamera je na njegovom taktičkom šljemu. Nema ni filtriranja ni cenzure. Kaže da je ideja da se prikaže sirova realnost evakuacije civila u ratu.

 

Stotine sati snimaka sada se pretvaraju u dokumentarac, "Jedan posto rata".

Film govori o evakuaciji iz Avdijevke, grada u Donjeckoj oblasti, koji je Rusija okupirala sredinom februara ove godine.

„Jedan posto rata“ prikazuje priče o evakuaciji teško ranjenog ukrajinskog vojnika, seljana koji je jedini ostao na ulici, tijela preminulog ukrajinskog civila i njenog čuvara, pa čak i životinja.

Kristov kaže da kada su neki od ovih ljudi konačno pristali da se evakuišu, ostao je samo jedan put i ostalo je nekoliko dana ili čak sati da se prođe.

Pred kamerom mu je jedan od evakuiranih civila koje je Kristov spasio iz Avdijevke rekao da želi ići Pokrovsk da vidi svoju porodicu.

Pola godine otkako je ta priča snimljena, Pokrovsk je sada najopasniji dio linije fronta, jer se ruske snage približavaju naselju nakon mjeseci neprekidnog granatiranja.

Od 60.000 stanovnika prije rata, većina civila je evakuirana iz ovog područja. Međutim, ukrajinski zvaničnici kažu da je još oko 11.000 ljudi ostalo u Pokrovsku, koji se, baš kao i Avdijevka, pretvara u spaljenu zemlju. Nasuprot tome, mnogi civili vjerovatno shvaćaju da gotovo da nema vremena ni puteva za evakuaciju.

To znači da Kristov i dobrovoljci poput njega ponovo riskiraju svoje živote za posljednju priliku da evakuiraju preostale civile.