Moskva pokušava prikriti gubitak al-Assada u Siriji

Govoreći u Kataru na Forumu u Dohi 7. decembra, ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov je brzo okrivio SAD i njihove NATO saveznike za globalnu hegemonističku zavjeru.

S obzirom na dugoročnu podršku Kremlja brutalnoj diktaturi, zvanična ruska linija na svim glavnim državnim medijima nije trebalo da ovom događaju posveti istaknuto izvještavanje, ali ako se spominje tema da se drži uobičajene prakse okrivljavanja SAD, kao glavnog uzroka događaja. Prokremaljski glasnogovornici su iskoristili priliku da proguraju dezinformacije tvrdeći da su ukrajinske snage bile prisutne u vojnoj podršci i podršci dronovima terorističkih grupa.

Sve do noći 7. decembra, ruski državni mediji su insistirali na takozvanom formatu pregovora u Astani (Rusija, Iran, Turska) za upravljanje razvojem događaja u Siriji. Putinov portparol sada prepoznaje ovaj format kao izgubljen.

Tokom vikenda, ruski državni akteri i prokremaljski mediji pokušali su prikriti sramni Putinov neuspjeh u Siriji narativima o dezinformacijama raširenim na svim dostupnim platformama na svim jezicima uključujući ruski, arapski, francuski, engleski i nekoliko drugih. Osim SAD-a i Ukrajine, tvrdi se u obmanjujućim narativima, Izrael bi mogao stajati iza događaja u Siriji, kao i druge neimenovane 'strane sile'. Kao i obično, Ukrajina je dosta okrivljena, posebno zbog navodne obuke i borbe sa džihadistima.

Ove lažne optužbe jako liče na dezinformacije i manipulativne taktike primijenjene nakon terorističkog napada u Moskvi, kada je Kremlj neosnovano optužio Ukrajinu da podržava teroriste u napadu na Moskvu. U skladu sa standardnim ruskim praksama manipulacije informacijama, baza podataka ilustrira visoko koordiniranu prirodu izvještavanja i slanja poruka na različitim platformama i jezičkim domenama.

 

Nedjelja 8. decembar

 

Kako se dinamika na terenu razvijala i Assadov režim se urušio, Rusija je u nedjelju popodne tvrdila da je Assad dao uputstva za mirnu tranziciju vlasti i dobrovoljno podnio ostavku. Assadovo prisustvo u Rusiji sada se predstavlja kao humanitarni azil koji mu je dao Putin. Ovo licemjerje je nova uvreda bezbrojnim sirijskim izbjeglicama koje su tokom godina morale bježati i od Assada i od ruskih bombardovanja.

 

Sačuvati komade

 

Moskva je od ponedjeljka započela novu komunikaciju tvrdeći da ima kontakte sa svim grupama u Siriji – uključujući one koje je Moskva donedavno nazivala „teroristima“ i da Rusija želi etnički dijalog i promovira ulogu UN-ai Vijeće sigurnosti UN-a i specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN-a za Siriju. Ono što je najvažnije, Rusija pokušava osigurati svoje kontinuirano prisustvo u Siriji, posebno zbog svoje pomorske luke u Tartusu  koja služi ruskim operacijama na Bliskom istoku i u Africi.

 

Gde je Putin?

 

Kao i obično, Putin ćuti i nije na slici kada se desi kriza sa potencijalom za negativan PR. Ovo je u suprotnosti s ostalim ranijim događajima kada je Putin želio preuzeti zasluge za intervenciju u Siriji.

Još u oktobru 2015. godine, 10 dana nakon što je ruska intervencija zračnim napadima za podršku Assadu spriječila nadolazeći pad Damaska, Putin se javno isticao i naglašavao  ruske akcije u Siriji, naglašavajući zakonitost i stratešku neophodnost ruske intervencije, umanjujući značaj njegovih širih geopolitičkih motiva. Putin je tvrdio da će Rusija djelovati u potpunosti u skladu s međunarodnim pravom kako bi stabilizirala Siriju i podržala njenu vladu u borbi protiv terorizma. Međutim, činjenice na terenu govorile su drugačiju priču. Ohrabrena ruskom vojnom podrškom, Assadova diktatura je vršila sistematske napade na civile i neselektivne bombardovanja,  kako bi širila strah i teror među svojim stanovništvom.

 

Operacija Sweet-Talk Trump

 

Narativi o dezinformacijama Kremlja koji optužuju Ukrajinu da podržava teroriste u Siriji sastavni su dio njenih tekućih manipulativnih napora da smanji apetit nove američke administracije da podrži Kijev.

U razgovoru sa Takerom Karlsonom, emitovanom 6. decembra i jasno usmjerenom na američku publiku, Lavrov je reciklirao niz ruskih neistina i dezinformacionih narativa u vezi sa ruskom invazijom na Ukrajinu. Osim standardne laži da "Rusija nije započela rat", on se upustio i u ne baš suptilno podmetanje izabranom američkom predsjedniku, nazivajući Trumpa "veoma jakom osobom" i sugerirajući da Biden namjerno ostavlja lošu situaciju za Trampa u nasljedstvo, tvrdeći da je „lopta na strani SAD“.

Razgovor je objavljen kao 'intervju' na isti način kao i Karlsonov razgovor sa Putinom. Lavrov je dobio mikrofon da progura svoj uobičajeni istorijski revizionizam, okrivljujući Zapad i Ukrajinu za sabotiranje sporazuma iz Minska, prikazujući Rusiju kao razumnog vanjskopolitičkog aktera za razliku od SAD-a, i optužujući Zapad da samo traži resurse Ukrajine. Lavrov je rusku invaziju označio kao pokušaj "dekolonizacije". U očajničkom pokušaju da zabije klin u transatlantsko jedinstvo, Lavrov je čak insinuirao da Njemačka stoji iza smrti Alekseja Navaljnog u ruskom zarobljeničkom logoru, ne pominjući činjenicu da je ključni medicinski tretman Njemačke bio ključan u spašavanju života Navaljnog 2020. nakon hladnokrvnog trovanja Navljnog od strane tajne ruske službe.

 

Povratak na osnove – sve je o Ukrajini

 

Ovo izdanje zaključujemo povratkom na osnove. Sve u akcijama i retorici Moskve je vezano za Ukrajinu, bilo da je napisano ili ne.

Putin će svoju publiku zabaviti 19. decembra godišnjom takozvanom pozivnom konferencijom. Treba se pripremiti za salvu dezinformacija, uključujući lekcije istorije o tome da Ukrajina nije država već neonacistički kamp. Ili ispad protiv lidera EU i NATO-a zbog pripremanja vojne invazije na Rusiju i zanemarivanja želja evropskog naroda. Ili koliko je Rusija miroljubiva baveći se nuklearnom sabljama. Ili kako je ruska ekonomija sjajna čak i sa kamatnim stopama od 21 posto i praznim kasama. Očekujte i 'mafijašku ljubav' usmjerenu na budućeg predsjednika SAD-a: laskave slatkorječivosti pomiješane sa prikrivenim prijetnjama. Sve je u vezi sa Ukrajinom.