Zašto Rusija želi Donbas? Šest stvari koje treba znati o regiji zbog koje se vrši pritisak na Ukrajinu

Ruski predsjednik Vladimir Putin ponovo pokušava političkim putem preuzeti ono što nije uspio osvojiti silom.
Prema Financial Timesu (FT), Putin ponovo pokušava privući američkog predsjednika Donalda Trumpa da izvrši pritisak na Ukrajinu da preda istočni Donbas - teritoriju koju više od decenije Moskva pokušava okupirati.
Novine su izvijestile da je tokom njihovog posljednjeg sastanka Trump pozvao predsjednika Volodimira Zelenskog da Putinu da cijeli Donbas, područje koje se sastoji od dvije ukrajinske regije - Donjecke i Luganske oblasti - uključujući područja koja su još uvijek pod ukrajinskom kontrolom.
Specijalni izaslanik SAD-a Steve Witkoff, glavni Trumpov posrednik za razgovore sa Kremljom, navodno je rekao ukrajinskoj delegaciji da Donbas treba predati, jer se "u njemu uglavnom govori ruski" - ponavljajući jednu od najstarijih propagandnih tvrdnji Kremlja.
Šta je onda Donbas? I zašto je Rusija toliko opsjednuta njime?
Donbas je historijska regija u istočnoj Ukrajini. Termin "Donbas" je skraćenica za "Donjecki ugljeni bazen", nazvan po rijeci Siverski Donjec koja protiče kroz regiju.
Riječ se koristi od 19. stoljeća i odnosila se ne samo na današnju Donjecku i Luhansku oblast, već i na dijelove Dnjepropetrovske oblasti Ukrajine pa čak i na regije južne Rusije, kroz koje teče rijeka Siverski Donjec.
Regija je najpoznatija kao industrijsko i rudarsko središte Ukrajine - simbol teške industrije zemlje. Ipak, dijelovi Donbasa su pogodni za poljoprivredu, sa značajnim poljoprivrednim zemljištem koje okružuje industrijske centre.
Donjeck i Luhansk, dvije oblasti koje čine jezgro Donbasa, dugo su bile ekonomske sile zahvaljući uglju, čeliku i mašinama.
Ruski rat je počeo u Donbasu
Rut protiv Ukrajine nije počeo 2022. godine, već 2014. godine - aneksijom Krima i invazijom na Donbas. Zato Ukrajinci često 2022. godinu nazivaju početkom pune faze rata koji je već bjesnio godinama.
Od početka invazije Moskva je pokušavala prikriti svoju agresiju.
Dok se hvalila aneksijom Krima, negirala je umiješanost u rat u Donbasu, promovirajući lažnu naraciju da su navodno lokalni "separatisti" odgovorni za borbe.
U stvarnosti, nije postojao pravi separatistički pokret. Proksi republike bile su kreacije Kremlja - naoružane, finansirane i vođene iz Moskve, kao dio šire kampanje za destabilizaciju Ukrajine.
Ekonomska sila Ukrajine
Tokom većeg dijela moderne historije Ukrajine, Donbas je bio njen ekonomski motor.
Prije ruske invazije, Donjecka i Luganska oblast bile su dom stotinama metalurških i hemijskih postrojenja, kao i postrojenja za preradu uglja, koja su izvozila širom svijeta.
Prema londonskom Centru za ekonomska i poslovna istraživanja, regija je prije 2014. godine činila otprilike 15,7 posto BDP-a Ukrajine i 14,7 posto njenog stanovništva.
Ruski rat je sve promijenio. Rad mnogih od ovih preduzeća je zaustavljen, jer su ruski napadi oštetili imovinu kompanija, a milioni stanovniška regije su pobjegli od neprijateljstava, a blokade između Ukrajine i teritorija pod ruskom okupacijom zaustavile su trgovinu.
Invazija je, također, dovela do pada izvoza Ukrajine i stranih investicija.
Između 2014. i 2021. godine, isti istraživački centar procijenio je da je Ukrajina izgubila 102 milijarde dolara zbog rata u Donbasu - oko osam posto svog predratnog BDP-a svake godine.
Ipak, mnoga preduzeća su nastavila sa radom, uprkos ratnih dejstava nakon 2022. godine.
Međutim, ranije ove godine, ključni rudnik uglja u Donbasu se morao zatvoriti zbog napredovanja Rusije u tom području. Bio je to posljednji rudnik koksa koji je radio u Ukrajini, što je nanijelo udarac ukrajinskoj ekonomiji.
Donbas su ljudi, a ne samo teritorija
Ljudski gubici rata bili su ogromni.
Između 2014. i februara 2021. godine, prema podacima UN-a, u Donbasu je ubijeno najmanje 3.400 civila i 4.400 ukrajinskih vojnika. Gotovo 20.000 je povrijeđeno.

Najmanje dva miliona ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove zbog ratnih dejstava. Otprilike isti broj ljudi nastavio je živjeti pod ruskom okupacijom – zbog siromaštva, indoktrinacije Kremlja i unakrsne vatre duž fronta, dok se Ukrajina borila protiv kontinuiranih ruskih napada.
Od 2022. godine, Rusija je uništila mnoge gradove i sela u regiji. Samo u Mariupolju, u kojem je prije potpune invazije Moskve živjelo oko 500.000 ljudi, procjene pokazuju da je Rusija ubila do 75.000 civila.
Stvarna cijena ruskog rata, osim ovih brojevai, tek će se saznati.
„Kada govorite o Donjeckoj oblasti kao o vrućem kolaču koji se može dijeliti od ostatka“, rekao je Oleksij Ladika, lokalni novinar iz Kramatorska koji sada služi u 92. jurišnoj brigadi Ukrajine, za Kyiv Independent u augustu.
„Želim da se sjete da ovdje svako ima svoju porodicu, svoje voljene, nadu i želju za mirnim životom i budućnosti za našu djecu, baš kao i bilo ko bilo gdje u svijetu“. 
Regija ruskog govornog područja
Jedan od najstarijih moskovskih mitova je da Donbas „prirodno“ pripada Rusiji, jer mnogi njegovi stanovnici govore ruski. U stvarnosti, jezik nikada nije bio jednak nacionalnosti ili političkoj pripadnosti.
Prije 2014. godine, većina stanovnika Donjecka i Luganska identificirala se kao ukrajinski građani. Ankete su dosljedno pokazivale da većina želi ostati dio Ukrajine.
Rusija je dugo iskorištavala jezičke veze kako bi opravdala svoju agresiju, ali govoriti ruski ne znači podržavati Moskvu.
Anketa koju je proveo kijevski think tank Razumkov Centar između 24. aprila i 4. maja 2025. godine pokazala je da 82 posto stanovništva Ukrajine koje govori ruski izražava negativno mišljenje o Rusiji.
Ruske tvrdnje o "spašavanju" Ukrajinaca koji govore ruski nisu u sukladu sa obimom razaranja. Godine zanemarivanja i ratne štete, također, su ostavile privremeno okupirana područja Luganske i Donjecke oblasti sa jedva funkcionalnom infrastrukturom, što je dovelo do krize sa vodosnabdijevanjem u ovim regijama tokom ljeta 2025. godine.
Donbas kao vojna tvrđava
Pravi razlog Putinovog interesa za osvajanje Donbasa vjerovatno je vojne prirode.

Do sredine augusta 2025. godine, Rusija je okupirala 19 posto teritorije Ukrajine, prema Reutersu.
Luganska oblast je gotovo u potpunosti pod ruskom kontrolom, dok ukrajinske snage i dalje čvrsto drže dijelove Donjecke oblasti - otprilike 6.600 kvadratnih kilometara, uključujući ključne gradove Pokrovsk, Slavjansk i Kramatorsk.
Za Putina, potpuna kontrola nad Donjeckom oblašću Ukrajine ostaje glavni zahtjev.
Kako je Economist naveo, pravi razlog leži u takozvanom "pojasu tvrđava" Ukrajine - 50-kilometarskom pojasu snažno utvrđenih gradova od Slavjanska i Kramatorska do Družkivke i Kostjantinivke.
Ova mreža utvrđenja, rovova, minskih polja i protivtenkovskih barijera kontinuirano se jača od 2014. godine. Nakon što je Bahmut okupiran 2023. godine, Ukrajina je udvostručila napore da ojača liniju.
Bivši ministar odbrane Andrij Zagorodnjuk rekao je za Economist da su ogromni resursi uloženi u odbrambenu mrežu, pretvarajući Slovijansk i Kramatorsk u "gradove-tvrđave" - logistička središta i industrijska uporišta koja su do sada odolijevala napredovanju Rusije.
Situacija u Donbasu sada
Prema Financial Timesu, tokom sastanka sa Zelenskim, Trump je više puta ponovio Putinove teze - ponekad protivrječeći svojim nedavnim izjavama o slabosti Rusije.
Uprkos kasnijim tvrdnjama da nije tražio od Zelenskog da ustupi Donbas, sastanak je naglasio nepredvidljivost Trumpovog stava i njegovu otvorenost da razmotri Putinove maksimalističke zahtjeve.
Za Kijev, ideja o "zamjeni" dijelova Donbasa koji su još uvijek pod kontrolom ostaje nezamisliva.
To bi značilo predaju upravo one teritorije koju Moskva nije uspjela zauzeti od samog početka invazije 2014. godine.