Zašto Putin opet plaši svijet nuklearnim udarom

Odgovor na pitanje sadržano u naslovu je prilično jednostavan: ne iz dobrog (u Putinovom smislu) života. Dvije i po godine koje su prošle od početka potpune ruske invazije na Ukrajinu pokazale su da ruski diktator počinje plašiti svijet spominjanjem nuklearnog oružja kada mu stvari ne idu baš najbolje. Međutim, sjevernokorejski lider Kim Jong Un obično čini isto.

Užasne tajne Kremlja. Je li to fikcija?

I stvari sada idu loše. Kurska oblast koju je okupirala Ukrajina i dalje su pod kontrolom Kijeva. Režim se iskreno plaši da objavi mobilizaciju. Volodimir Zelenski u Americi dobija novu vojnu pomoć i predsjedniku Bidenu predstavlja svoj plan za dalji otpor agresiji.

A sada, kao odgovor, Putin je ponudio da ponovo promjeni rusku nuklearnu doktrinu. Cilj je još veća "liberalizacija" kriterijuma za upotrebu nuklearnog oružja. Putin predlaže da se dozvoli da se koristi kada "agresiju" na Rusiju izvrši čak i zemlja koja ne posjeduje nuklearno oružje - pod uslovom da tog uslovnog agresora podržava nuklearna država. Prevod iz Putinovog je jednostavan: ako nuklearna Amerika, Velika Britanija i Francuska pomažu nenuklearnoj Ukrajini, onda se i oni i Ukrajina sada mogu smatrati legitimnim metama ruskih nuklearnih snaga.

Snimak iz Kremlja navodno nam je pokazao samo otvoreni dio sastanka Vijeća sigurnosti Rusije o nuklearnom odvraćanju, koji se, prema Putinovim riječima, sastaje dva puta godišnje. Na njemu je Putin naveo i još jedan kriterijum za upotrebu nuklearnog oružja. Udarac se može nanijeti "zbog dobijanja pouzdanih informacija o masovnom lansiranju zračnih i svemirskih napadačkih letjelica i njihovom prelasku naše državne granice. Mislim na strateške i taktičke avione, krstareće rakete, dronove, hipersonične i druge letjelice". Ruski vladar namjerno ne kaže kako se definira "masovno lansiranje" i da li sva ta sredstva napada moraju nositi nuklearna punjenja ili je dovoljan jedan "masovni" napad. Osim toga, objavljeno je da je Rusija spremna pokriti Bjelorusiju nuklearnim štitom ako bude napadnuta.

Potom su kamere isključene i počeo je zatvoreni dio sastanka. Prema Kremlju, ova tajnovitost bi trebala uliti strah neprijateljima Rusije.

Međutim, sudeći po hitnom pojavljivanju Putinovog alter ega Dmitrija Peskova u ruskim medijima, sve ove izjave i magla misterije samo su PR potez. Kako je i sam Peskov rekao, da bi se "poslao signal" zapadnim zemljama.

Peskov je po drugi put detaljno objasnio sve Putinove ideje i posebno naglasio: kaže, nejasno je kada će biti unesene izmjene u tekst nuklearne doktrine. Postoji potpuni osjećaj da Kremlj bukvalno moli za pažnju Zapada:  

"Jeste li zaista obratili pažnju na izjave našeg lidera? Ako niste, onda ćemo sve ponovo objasniti."

 

Zapad je odgovorio na Putinove prijetnje

 

Kolektivni Zapad je obratio pažnju na Putinove riječi. Američki državni sekretar Antony Blinken nazvao je njegovu retoriku "neodgovornom" i napomenuo da se to Kini očito ne bi svidjelo - namjerno uvredljiv nagovještaj za Putina o tome ko je stariji u tandemu Moskva-Peking. Evropska unija je, također, osudila Putinove prijetnje. A njemački ministar odbrane Boris Pistorius, koji je bio u posjeti Vilnusu, jezgrovito je odgovorio na pitanje da prokomentira izjavu ruskog diktatora: "Nuklearne prijetnje su dio alata Vladimira Putina. Moja uloga... nije da budem glasnogovornik i širitelj njegovih prijetnji. Radimo ono što smatramo potrebnim da jasno stavimo do znanja: NATO čvrsto stoji na svojim pozicijama”.

Rat bez smisla i perspektive

Prije nekog vremena, autor ovih redova imao je snažan osjećaj: za ruski režim ovaj rat je izgubio svoje strateško značenje. Da, ruske trupe nastavljaju ofanzivu na Vugledar, ali čak i ako zauzmu grad, ništa se suštinski neće promijeniti. Ratna ekonomija funkcionira, ali su njene sposobnosti očigledno nedostatne da osiguraju odlučujuću pobjedu. Ono što je najvažnije: rusko društvo, tradicionalno rascjepkano i ravnodušno prema svemu osim lične koristi, pokazuje određene znakove ratnog umora. Zatezanje u ovom slučaju postaje opasno. Ako prestane ravnodušnost, onda će nestati jedan od glavnih resursa koji dozvoljavaju režimu da vodi rat.

Čini se da Kremlj nastavlja agresiju kao po inerciji i čeka priliku da je barem privremeno zaustavi. Naravno, bez većeg gubitka obraza i zadržavanja većine osvojenih teritorija. Prijetnje da će na nenuklearni napad odgovoriti "nuklearno" izgledaju kao nespretan pokušaj da se skrene pažnja na sebe i natjera često previše plašljiv Zapad da se konačno zapita: "Pa šta ti treba?". A iza ovoga, kako se vjerovatno nadaju iza zida Kremlja, kriju se pregovori i odmor prije nove kampanje.

Hoće li Evropa i Amerika pasti u ovu jednostavnu zamku? Verovatno ne. Ali, Putin se i dalje nada.