Procesuiranje ruskih stranih plaćenika

Suočena sa rastućim problemom popunjavanja redova svoje vojske dok traje invazija, Rusija se okrenula regrutovanju stranih državljana za borbu u Ukrajini.

Ukrajinske oružane snage su zarobile građane Jugoistočne Azije i Afrike, a na prvim linijama fronta su uočeni i državljani Sjeverne Koreje i Kine. Rusija je 2025. godine zvanično osnovala "legiju stranaca" koja je pod nadležnošću Ministarstvom odbrane.

Međutim, pravni status ovih boraca ostaje nejasan.

Ruski vojnici koji se bore u Ukrajini imaju pravni status boraca, što im daje specifična prava i zaštitu propisanu Ženevskim konvencijama iz 1949. godine.

"Borci imaju privilegiju: pravo da ubijaju neprijateljske borce bez rizika od krivičnog gonjenja i, ako budu zarobljeni, pravo da se prema njima postupa kao prema ratnim zarobljenicima", rekao je Danilo Židkov, pravni asistent u advokatskoj kancelariji Grain.

Sa druge strane, strani plaćenici imaju poseban status prema međunarodnom pravu kao učesnici u oružanom sukobu.

Dok pripadnik vojske ne može biti krivično gonjen samo zbog čina učešća u neprijateljstvima – jer djeluju u ime vojske svoje zemlje – plaćenik nema takvu privilegiju. Mogu biti krivično gonjeni, što je upravo ono što ukrajinski sistem za provođenje zakona i radi.

Trenutno se istražuje devet krivičnih slučajeva povezanih sa plaćeništvom, a do sada su osigurane dvije osuđujuće presude.

Jedna od najpoznatijih privatnih vojnih kompanija (PMC) bila je Wagner grupa. Dok je bila aktivna u Rusiji, njeno rukovodstvo je regrutovalo strance, posebno iz afričkih regija gdje je grupa, također, djelovala.

Pod komandom Jevgenija Prigožina, ovi plaćenici su direktno potpisivali ugovore sa privatnom plaćeničkom vojskom. Iz tog razloga, nisu se mogli legalno smatrati borcima, jer je primarna karakteristika borca članstvo u oružanim snagama države. U to vrijeme, privatne vojne kompanije u Rusiji nisu formalno bile dio strukture Ministarstva odbrane. Stoga, svako ko je direktno postigao ugovor sa privatnim vojnim kompanijama nije bio povezan sa ruskim oružanim snagama.

Kao primjer, Državno tužilaštvo Ukrajine navodi slučaj Andreja Geriloviča, plaćenika Wagnera i bjeloruskog državljanina koji je u Ukrajini osuđen kao strani plaćenik prema članu 447 Krivičnog zakona.

Sud je utvrdio da je Geriloviča regrutovao Wagnerova privatna vojna kompanija i obučavala u Wagnerovom kampu u ruskom Krasnodarskom kraju od 11. do 21. jula 2022. godine. Nakon što je potpisao ugovor sa plaćeničkom grupom, borio se u okrugu Bahmut u Donjeckoj oblasti, u blizini naselja Kodema, Semihirija, Otradivka i Kurdiumivka.

Gerilovič je osuđen na devet godina zatvora i kaznu služi u Ukrajini.

Ukrajinski sudovi su rješavali slične slučajeve, uključujući i slučaj kazahstanskog državljanina Šingisa Seipijeva, za kojeg je utvrđeno da je "dobrovoljno pristao i potom potpisao ugovor o službi u privatnoj plaćeničkoj vojsci Wagner u Tjumenu u oktobru 2022. godine", prema podacima Državnog tužitelja.

Seipijev je kasnije raspoređen u Ukrajinu, gdje je zarobljen 30. decembra u selu Jakovlivka, okrug Bahmut. Naknadno je  osuđen na devet godina zatvora.

Nakon Prigožinove smrti u avionskoj nesreći, rusko rukovodstvo je preispitalo svoj pristup privatnim plaćeničkim vojskama, na način da ih je direktnije podredilo Ministarstvu odbrane Rusije. To znači da borci privatnih plaćeničkih kompanija sada efektivno potpisuju ugovore sa ruskim oružanim snagama.

"Hipotetički, afrički, nepalski ili sjevernokorejski državljanin može se smatrati borcem, pod uslovom da je pripadnik oružanih snaga Ruske Federacije", rekao je Židkov. „Članstvo u ruskim oružanim snagama uspostavlja se, posebno, potpisivanjem ugovora sa ruskim Ministarstvom odbrane. Također je vrijedno napomenuti da se ovim stranim državljanima obično izdaju ruski pasoši, što dokazuju fotografije sjevernokorejskih ratnih zarobljenika zarobljenih u Kurskoj oblasti“.

Kako bi zaobišli njihov status stranih državljana i službeno ih označili kao borce, rusko rukovodstvo ih regrutuje u oružane snage putem privatnih vojnih kompanija, a, također, je pojednostavilo i proces dobijanja državljanstva.

„Od samog početka rata, predsjedničkim dekretima br. 690 od 30. septembra 2022. i kasnije br. 10 od 4. januara 2024. godine, ruski predsjednik je pojednostavio uslove za dodjelu državljanstva stranim državljanima koji potpišu ugovor o služenju u ruskim oružanim snagama tokom takozvane specijalne vojne operacije“, objasnio je Žhidkov.

Rusija, također, koristi dvosmislenost u međunarodnom pravnom statusu plaćenika, jer definicija nije dovoljno precizna da bi se pojedinac sa apsolutnom sigurnošću klasificirao kao plaćenik. Ova manipulacija je očigledna kod sjevernokorejskih boraca, kojima je dodijeljeno rusko državljanstvo, uprkos tome što čak ni ne govore jezik.

Regrutovani i eksploatisani

Kada budu zarobljeni, strani državljani se nadaju izručenju u svoje matične zemlje, ali njihov status omogućava Ukrajini da ih uključi u razmjene zarobljenika.

„Došao sam u Rusiju sa turističkom vizom. Želio sam raditi“, rekao je A iz Somalije. „Kod kuće sam radio u maloj fabrici, ali nisam zarađivao dovoljno novca. Zato sam otišao u Moskvu i vidio oglas za regrutaciju u vojsku. Mislio sam da će me zaposliti, ali nikada nisam mislio da ću završiti na prvoj liniji fronta“.  

A je govorio na konferenciji za novinare koju je organizirao Ukrajinski koordinacioni centar za postupanje sa ratnim zarobljenicima. Uobičajena je praksa u Ukrajini da se intervjui sa ruskim ratnim zarobljenicima prikazuju u medijima, ali IWPR ne identifikuje pojedinačne zatvorenike.

A je rekao da mu je ponuđeno mjesto čuvara u vojnom objektu za 2.000 američkih dolara mjesečno, što je ogromna suma novca u poređenju sa onim što bi mogao zaraditi kod kuće.

Rusija je česta destinacija za radnike migrante. Strancima iz Afrike i drugih zemalja u razvoju često se obećava puni paket podrške, uključujući hotelski smještaj, pomoć sa svim potrebnim dokumentima i putni troškovi.

„Regrutuju se pod krinkom rada“, rekao je Petro Jacenko, predstavnik Koordinacionog štaba za postupanje sa ratnim zarobljenicima. „Oni koji su već u Rusiji često su prevareni i rečeno im je da će obavljati sigurnosne poslove. Međutim, ne možemo uvijek provjeriti vjerodostojnost njihovih tvrdnji”.

Većina zarobljenih stranaca izvještava da su bili prevareni tokom regrutacije, obećavajući im neborbene uloge. Nakon nekoliko sedmica obuke, tokom koje uče osnovno rukovanje oružjem i kako se skloniti od neprijateljskih dronova, šalju se na prvu liniju.

F, regrutovan iz Šri Lanke, rekao je novinarima da mu je ponuđena mjesečna plata od 1.000 američkih dolara za ulogu za koju je uvjeren da će biti isključivo podrška. Umjesto toga, odveden je u Rostov na obuku, a zatim poslan u okupirani Donjeck.

„Prvog mjeseca sam ostao kod kuće, živeći u ukrajinskim kućama. Cijepao sam drva za grijanje i kuhanje vode, te sam distribuirao hranu, konzerviranu robu i vodu bazama. Nakon mjesec dana, moj komandant je naredio kolegi iz Šri Lanke da ide na prvu liniju. On je odbio, rekavši da nema iskustva i da se boji. Kao kaznu, oduzeli su mu telefon, pretukli ga i uskratili mu hranu tri dana. Sam sam tome svjedočio“.  

Posljedice za ove strane regrute mogu biti ozbiljne. Prema Generalštabu Ukrajine, trupe iz Sjeverne Koreje su dovedene u rat kako bi se nadoknadio nedostatak vlastitih ruskih snaga. Sjevernokorejci su korišteni za juriš na ukrajinske položaje u Kurskoj oblasti krajem ljeta 2024. Godine. Za samo nekoliko dana, otprilike 4.000 njih je ubijeno.