Ukrajinski prirodni resursi kao plijen Rusije  

Kopajte u zemlju u blizini ukrajinskog grada Dnjeprorudne i naći ćete rudu sa sadržajem željeza većim od 60 posto.

Prije rata se svake godine iskopavalo oko 4,5 miliona tona ove visokokvalitetne željezne rude — sa tim da se lavovski dio izvozio u Slovačku, Češku i Austriju. Prodajom ovog strateški važnog resursa Dnjeprorudne je zaradio sredstva u vrijednosti od 200 miliona eura godišnje. Od jedne trećine rude se pravio u čelik u fabrici na zapadu, u gradu Zaporožju, koji je, također, izvezen kupcima izvan Ukrajine.

Ali sve se to promijenilo u ljeto 2022. godine, kada su ruske trupe zauzele Dnjeprorudne. Ukrajinski veoma željeni i strateški važni prirodni resursi sada se šalju u Rusiju. Rusija je oduzela imovinu ukrajinskim, slovačkim i češkim investitorima u rudarskom biznisu.

Izvoz metalurških ruda pao je za skoro 60 posto u 2022. u odnosu na 2021. godine, pao je na ukupnu vrijednost koja se procjenjuje na ,anje od 2,8 milijardi eura) prema analitičarima industrije u GMK Center, ukrajinskom trustu mozgova. Dio ovog pada pripisuje se ruskoj okupaciji ukrajinskih rudarskih regija. Kanadski think tank SecDev je 2022. godine procijenio ukupnu vrijednost depozita u okupiranoj Ukrajini na više od 12 milijardi dolara. Osim željezne rude, ključni resursi kao što su ugalj, titanijum i mangan nalaze se u Ukrajini. Također, Ukrajina posjeduje rezerve zlata, prirodnog gasa, nafte, kaolina, soli, gipsa, cirkonijuma i uranijuma.  

Najveće nalazište željezne rude u zemlji, bazen Krivog Riha, ostaje pod kontrolom Ukrajine, kao i njegovi kombinati za preradu. Ipak, ovaj region je sistematski granatiran sa obližnjih teritorija pod ruskom kontrolom.

"Politički plan Moskve je prvenstveno uništavanje ekonomskog potencijala Ukrajine", rekao je za DW Jaroslav Zalilo, ekonomski analitičar kijevskog Nacionalnog instituta za strateške studije. "Da biste to učinili, nije važno da li ćete zaplijeniti resurse ili ih uništiti granatiranjem".

Zalilo je rekao da nedostatak resursa ima dramatične posljedice po ukrajinsku proizvodnju čelika. Dok je Ukrajina izvezla skoro 20 miliona tona metalurških proizvoda 2021. godine, ta brojka je pala na samo 2,5 miliona tona u prvoj polovini 2023. godine, što bi, ako se ekstrapolira na cijelu godinu, ukazivalo na pad od 80 posto. Dok su ruske trupe uništile glavne ukrajinske čeličane kada su osvojile Mariupolj, one koje su ostale sada se bore da ostanu operativne.

 

Kontrola nad globalnim resursima

 

Oko 80 posto ukrajinskih nalazišta uglja nalazi se u regionima pod ruskom okupacijom. Sav ukrajinski antracit ili crni ugalj, koji ima visoku energetsku gustinu, trenutno je pod ruskom kontrolom. To znači da je Ukrajina prisiljena uvoziti ugalj iz zemalja poput Sjedinjenih Američkih Država i Južne Afrike. Ovaj uvoz je posebno skup zbog ruske blokade ukrajinskih crnomorskih luka. Dakle, umjesto morskim putem, sirovina su dovožena u luke u susjednoj Poljskoj ili Rumuniji, a zatim transportirana dalje željeznicom.  

Ovi logistički problemi, također, kompliciraju izvoz robe, podrivajući industrijsku konkurentnost Ukrajine. "Rusija želi uništiti ukrajinsku ekonomiju i prikazati zemlju kao 'propalu državu' koja ne može opstati bez Rusije", rekao je Zalilo.

 

Zauzimanje ukrajinskih prirodnih resursa bio je jedan od ključnih motiva Rusije za pokretanje invazije, rekla je za DW Olivia Lazard iz briselskog istraživačkog tima Carnegie Europe. Ona je rekla da je upotreba sile za preuzimanje kontrole nad strateški važnim resursima stalna tema u ruskoj vanjskoj politici.

"Godinama možemo posmatrati pritisak Kremlja u Africi, preko Wagnerovih plaćenika, koji provodi sa cilje da ima pristup brojnim prirodnim resursima poput zlata i dijamanata, ali i brojnim različitim tranzicionim materijalima kao što su litijum, rijetke rude i kobalt", rekla je Lazard.

Evropska unija je uspostavila strateško partnerstvo u resursima s Ukrajinom u julu 2021. godine, samo nekoliko mjeseci prije ruske invazije. EU je identificirala 30 prirodnih resursa potrebnih za transformaciju na zelenu energiju - od kojih bi dvije trećine mogle biti nabavljene iz Ukrajine. Rusija, također, želi  preuzeti kontrolu nad ovim esencijalnim resursima, posebno kada opasnost od klimatskih promjena postaje sve očiglednija.

"Rusija ima određeno shvatanje da će je manjak resursa uzrokovan klimatskom krizom učiniti jednim od ključnih igrača u budućnosti u pogledu snabdijevanja energijom, lanaca snabdijevanja hranom i vodom", rekla je Lazard. "Sada vidimo sa napuštenim dogovorom o žitu da Rusija uzima sigurnost snabdijevanja hranom kao taoca svojih političkih ambicija. Prirodni resursi proširuju osnovu ruske kontrole suprotstavljajući se EU, suprotstavljajući se NATO-u", dodala je Lazard.  

 

Poželjne rezerve litijuma

 

Danas je litijum jedan od najtraženijih minerala na svijetu, jer je između ostalog neophodan za pametne telefone i baterije automobila. Ukrajina pokušava pridobiti strane investitore obećanjima o "najvećim rezervama litijuma u Evropi" - iako konkretni podaci nisu objavljeni.  

"TO je državna tajna: niko vam neće reći", rekao je za DW Dmitro Kaščuk iz ukrajinske grupe za geološka ulaganja.

Rusija je počela istraživati dva ukrajinska nalazišta litijuma - vjeruje se da postoje ukupno četiri u zemlji. Jedan od njih, u Krutoj Balki, leži u regionu Zaporožja, koji je pod ruskom okupacijom od prolJeća 2022. godine. Drugi, Ševčenko, nalazi se u Donjeckoj oblasti, samo nekoliko kilometara od linije fronta. Australijski investitor koji je dobio dozvolu za rudarenje a području Ševčenka neposredno prije početka rata, obustavio je projekat.

"Očekuje se da će rudarenje litijuma u Ukrajini biti skuplje nego u Južnoj Americi ili drugim dijelovima svijeta, s obzirom na geološke uvjete. Ako se dodaju dodatni faktori rizika, rudarenje postaje ekonomski neodrživo“, rekao je Kaščuk za DW.  

Pored nalazišta Kruta Balka, Rusija zauzima tri ukrajinska nalazišta rijetkih ruda, kaže Kaščuk. Ekspert za resurse je dodao da će rasti potražnja za cirkonijumom, uranijumom, ali posebno grafitom i titanijumom. "Grafit se koristi u proizvodnji baterija i vrlo je tražen", rekao je Kaščuk za DW.  

Dva ukrajinska nalazišta grafita su pod ruskom kontrolom. Ipak, preostala četiri su pod kontrolom Ukrajine, a u jednom je rudarenje već u toku, rekao je.

On također vidi veliki potencijal da Ukrajina postane glavni dobavljač titanijuma. Već danas ova zemlja proizvodi sedam posto ukupne svjetske proizvodnje titanijuma, što ja svrstava među vodećih pet zemalja proizvođača titanijuma u svijetu.