Ukrajinska djeca prisiljena na obuku za rukovanje oružjem i mučena od strane Rusije

Gotovo 20.000 ukrajinske djece je prisilno prebačeno u Rusiju nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine te podvrgnuto vojnoj obuci, seksualnom nasilju i pritvoru u logorima, prema novom izvještaju.

Izvještaj, zasnovan na 200 dokumentovanih slučajeva nedavno vraćene djece i mladih, otkrio je da je 41 posto djece bilo prisiljeno učestvovati u obuci za rukovanje oružjem ili se pridružiti paravojnim omladinskim pokretima poput Junarmija.

Drugih 39 posto je doživjelo prisilno raseljavanje na udaljene lokacije u Rusiji, Krimu ili Bjelorusiji, pri čemu je 17 posto pritvoreno u filtracijskim logorima ili policijskim stanicama, a 10 posto je podvrgnuto mučenju ili okrutnom postupanju.

Dokazi koje su prikupili War Child UK i Save Ukraine otkrili su da je Putinov najvjerovatniji dugoročni cilj ohrabrivanje ili prisiljavanje ukrajinske djece za uključivanje u ruske oružane snage i učešće u borbi protiv vlastite zemlje.

Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je u srijedu da će osam pojedinaca i tri organizacije biti sankcionirani zbog učešća u deportacijama, koje je ministar vanjskih poslova David Lammy opisao kao "prezrene".

U razgovoru sa psiholozima, šest posto djece je izjavilo da je doživjelo ili svjedočilo seksualnom nasilju povezanom sa sukobima, a uključivalo je i prijetnje silovanjem, prisilno svlačenje i svjedočenja da su maloljetne djevojčice silovali nadzornici u logorima.

Za 17-godišnju Kseniju, ruska okupacija njenog rodnog grada Vovčanska u Harkovskoj regiji značila je da su ona i njen 10-godišnji brat Serhij bili prisiljeni na razdvajanje prvi put.

Oboje siročad, Serhij je odveden u dječji kamp "Medvežonok" u Rusiji, dok je Ksenija bila prisiljena pohađati državnu zanatsku školu u pograničnom gradu.

Njeni časovi su bili osmišljeni da izbrišu ukrajinski identitet, dok je njen brat na kraju smješten u rusku hraniteljsku porodicu koja ga je obavijestila da je njegova zemlja uništena i da ga je sestra napustila.

Slično iskustvima druge ukrajinske djece, nastavnici su ga maltretirali i ponižavali u školi te je postepeno prestao slati očajničke poruke Kseniji u kojima je moli za pomoć.

„Svaki ponedjeljak bismo imali obavezne časove i pjevali rusku himnu, nisam je htjela pjevati“, rekla je za The Independent. „Nakon himne, podigli bi i zastavu i to bi bila velika ceremonija i imali bismo časove tokom kojih nam govore da je Rusija najbolja zemlja na svijetu, da je to raj na zemlji. Rusija je bila dobra, Ukrajina loša, da nisu napali Ukrajinu, napali bi Rusiju, Ukrajinci su to planirali, da je sve ovo orkestrirano od strane Zapada i da se Rusija bori protiv Zapada“, kaže Ksenija.  

Izvještaj je otkrio da je 55 posto otete djece bilo podvrgnuto proruskoj indoktrinaciji, uključujući zabrane učenja ukrajinskog jezika i revidirane lekcije historije.

U nekoliko slučajeva, djeci su ponuđene bolje ocjene ili su manipulirana da vjeruju da je manja vjerovatnoća da će dobiti vojnu regrutaciju ako se pridruže paravojnim grupama.

Porodice su prevarene da dozvole svojoj djeci da pohađaju ljetne kampove - samo da bi potom bili podvrgnuti intenzivnoj vojnoj obuci u jednom od 200 kampova koje su istraživači identificirali kao kampove u kojima se nalaze ukrajinska djeca.

Jedna 16-godišnja djevojka je rekla: „Svaki dan smo se osjećali kao da nas oblikuju u nešto što nismo. Nisu nas tretirali kao djecu. Željeli su da se ponašamo kao njihovi vojnici“.

Nakon što je u početku odbila dozvoliti svojoj djeci da pohađaju ruske škole, jedna anonimna majka je ostala „prestravljena“ nakon što su Putinove trupe počele kažnjavati porodice koje nisu poslušale.

Rekla je: „U našoj seoskoj školi, Rusi su postavili pravo mučilište: jamu, šipke, lance, elektrošokove. Nakon mučenja, ljudi su dovođeni u bolnicu jedva živi“.

Deportacija, indoktrinacija i militarizacija ukrajinske djece sada se smatraju najvećom kampanjom kršenja prava djeteta u Evropi od kraja jugoslavenskih ratova.

Nakon nekoliko mjeseci zatočeništva u Rusiji, Ksenija je konačno uspjela pronaći svog brata uz pomoć organizacije Save Ukraine, ali ga je zatekla prestravljenog mogućnošću povratka zajedno sa njom.

„Ne mogu ići s tobom“, rekao joj je. „Rekli su mi da je Ukrajina uništena. Da ću biti ostavljen da gladujem. Da me zapravo ne želiš“, govorio joj je brat.  

Na kraju je ipak uvjeren te su brat i sestra putovali nekoliko „napetih dana“ u maju 2023. godine kako bi se vratili u Ukrajinu, gdje su sada počeli ponovo graditi svoje živote.

Međutim, desetine hiljada djece i dalje su pod ruskom kontrolom, zbog čega su mnogi od njih dobili regrutne papire za pridruživanje vojsci.

Dok je ukrajinska vlada potvrdila 19.546 slučajeva prisilnog premještanja, podaci sa Univerziteta Yale vjeruju da je stvarna brojka oko 35.000.

Ksenija je dodala: „Moj život se okrenuo naglavačke, tako bih ga ja opisala. Nije završilo onako kako sam planirala ili sanjala, nikada nisam mislila da ću živjeti u Kijevu. Save Ukraine me je inspirisao da postanem novinarka i sada studiram. Svojom pričom želim podijeliti iskustvo koje sam imala i biti glas onih koji su još uvijek zaglavljeni u Rusiji i ljudima koji ne znaju šta se dešava sa ukrajinskom djecom. Sada se osjećam snažno i borac sam, ali postoje i druga djeca koja su ranjivija. Neki ljudi nemaju dovoljno snage da se bore do kraja, tužna sam zbog činjenice da Rusija zlostavlja ovu djecu, posebno male dječake koje obučavaju da budu vojnici”, kaže Ksenija.

Helen Pattinson, izvršna direktorica War Child UK, rekla je: „Zaštita djece u sukobima nije dobrovoljna,  to je temeljna obaveza prema međunarodnom pravu. U War Childu radimo na odbrani prava sve djece u sukobima. Zastrašujuće je iskustvo za dijete biti odvojeno od svojih porodica, a kamoli biti ukradeno od strane druge države. Svijet ne može skrenuti pogled. Pozivamo svjetske lidere na hitnu i efikasnu akciju kako bi se ova djeca vratila njihovim domovima kao apsolutni minimum“, kaže Pattison.  

S obzirom na to da je Putin povećao budžet za patriotsko obrazovanje sa 50 miliona dolara u 2022. na 459 miliona dolara u 2025. godini, nevladina organizacija Save Ukraine, dobrotvorna organizacija War Child i think-tank Human Security Centre upozorili su da su ukrajinska djeca "namjerno meta napada".

Mikola Kuleba, izvršni direktor organizacije Save Ukraine, dodao je: "Save Ukraine je već spasio više od 800 djece iz Rusije i okupiranih teritorija. U očima svakog djeteta vidimo strah, od njih čujemo priče o tome kako su prisiljeni ići u vojne logore, kažnjavani zbog toga što govore ukrajinski ili pokazivanja bilo kakvog traga svog naslijeđa i podvrgnuti nemilosrdnom psihičkom i fizičkom zlostavljanju. Njihovi identiteti se sistematski brišu kako bi se pretvorili u 'rusku djecu'. Dječaci od samo 18 godina prisiljavaju se da se bore za rusku vojsku i ubijaju se u borbi. Ovo nisu izolovani slučajevi. 1,6 miliona ukrajinske djece drži se kao taoci u Rusiji i na okupiranim teritorijama. Moramo se ujediniti i jednim glasom zahtijevati: Pomozite nam da oslobodimo našu djecu".

Nathaniel Raymond, izvršni direktor Laboratorija za humanitarna istraživanja, nastavio je: „Ovaj izvještaj je ključan za razumijevanje široko rasprostranjene i ilegalne militarizacije, indoktrinacije i zlostavljanja ukrajinske djece od strane Rusije.

„Svjedočanstva u ovom izvještaju ne samo da podižu glasove ove specifične djece, već i hiljada druge djece koju Rusija još uvijek drži. Ovaj izvještaj naglašava hitnu potrebu za povratkom ukrajinske djece kao preduvjet za bilo kakve pregovore o okončanju rata“.