Tihi kineski ulazak u BiH

Dino Cviko Respublica

Inicijativa “Pojas i put” dugoročna je globalna strategija Narodne Republike Kine kojom Peking, kroz ulaganja i kredite, nastoji povezati Kinu s ostatkom svijeta i ojačati svoj ekonomski i politički utjecaj. Taj utjecaj posljednjih godina sve je vidljiviji i u Bosni i Hercegovini.

BiH formalno postaje dio tog projekta 2017. godine, kada je u Pekingu potpisan Memorandum o saradnji u okviru Inicijative “Pojas i put”, a uime BiH dokument je potpisao tadašnji ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Mirko Šarović.

Tada je saopćeno da je Kina “stavila na raspolaganje” više od 100 milijardi eura za različite projekte, iako nikada nije jasno razjašnjeno koliki je dio tog iznosa uopće namijenjen BiH, niti koliko bi došlo kao direktne strane investicije, a koliko kao krediti. Ta razlika, ispostavit će se, vrlo je važna.

Krediti bez “suvišnih” pitanja

Prošlo je više od osam godina od potpisivanja tog memoranduma, a vrijeme iza nas pokazalo je da kineske investicije i, u većoj mjeri, kineski krediti, nemaju isključivo ekonomski karakter, već su u službi ukupnog pozicioniranja ove sile u regiji. Analize su pokazale da netransparentnost kineskih projekata u BiH podstiče ionako proširenu korupciju u državi.

Kineski utjecaj udaljava zemlje Zapadnog Balkana, uključujući BiH, od Evropske unije. Razlog za to je, prenosi euractiv.hr, taj što snažan kineski utjecaj nije u skladu s pravnom stečevinom EU u nizu područja, a posebno u segmentu vladavine prava, slobode kretanja roba, javnih nabavki, trgovačkog prava i slobode medija.

No, za razliku od Rusije, Kina u BiH ne vodi otvorene, glasne kampanje dezinformacija. CEPA-in pregled kineskog utjecaja u BiH pokazuje da je Kina izgradila prepoznatljivo prisustvo – prije svega ekonomsko, ali i političko i kulturno – naročito u bh. entitetu Republika Srpska, a Kina još ne koristi to prisustvo za jasne političke pritiske.

Ako kampanje nisu otvorene, to ne znači da ne postoje. Narativ prema kojem su kineske kompanije i finansijeri, u pravilu pod kontrolom Kineske komunističke partije, spremni finansirati projekte u državi, ali bez zahtjeva za “miješanjem u unutrašnja pitanja” i bolnim reformama na kojima insistira EU, čini Zapad manje potrebnim i omraženijim među političkim elitama i dijelom javnosti.

Ekonomija je glavni kanal poruke: “EU znači uslovljavanje i reforme, Peking znači novac bez pitanja”. Ta se slika kroz domaće političare i medije prodaje kao racionalan, čak i “suveren” izbor za BiH.

Taj narativ ne ostaje samo na nivou izvještaja. Milorad Dodik, bivši predsjednik bh. entiteta RS i predsjednik vladajućeg SNSD-a, u više je navrata Kinu opisao kao poželjnijeg partnera od Zapada. Još 2021. poručio je da se Kina pokazala kao “važan partner” koji “nema političkih zahtjeva i uslovljavanja”, što je, kako je rekao, “najbolji način” saradnje.

Nekoliko godina kasnije otišao je korak dalje, ocjenjujući da Kina “postaje najvažniji finansijski i investicioni partner bh. entitetu RS”, te da Kina predstavlja “potpuni antipod Zapadu gdje svaka vrsta razgovora, pomoći, podrške ide s političkim uslovljavanjem”. To, istakao je Dodik, “s kineske strane ne možete da vidite”.

Čak su i pojedini političari iz entiteta Federacija BiH davali slične izjave. Haris Zahiragić (SDA), zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH, ogorčen na međunarodnu zajednicu koja, kako tvrdi, aktivno radi na rušenju izborne volje bošnjačkog naroda, izjavio je:

“Ukoliko međunarodna zajednica nastavi na ovakav način tretirati političku volju bošnjačkog naroda, ja ću se lično potruditi i pobrinuti da bošnjački narod u svijetu počne tražiti nove prijatelje.”

Na pitanje koje prijatelje, Zahiragić je odgovorio: “Razne, i Kineze i Ruse…”

Kada je riječ o bh. dužnosnicima, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković je u martu 2025. godine, na sastanku s kineskom ambasadoricom Li Fan, naglasio da je unapređenje političkih i drugih odnosa sa Kinom “važno opredjeljenje za BiH”.

Korozivni kapital

U analizama kineskog prisustva sve češće se koristi sintagma “korozivni kapital”. Riječ je o novcu koji ulazi u sisteme sa slabom vladavinom prava i, umjesto da ih jača, dodatno nagriza institucije. Kina je danas među najvećim svjetskim kreditorima država niskog i srednjeg dohotka, a neke zemlje su se zbog takvih aranžmana dovele u, de facto, dužničko ropstvo.

Što se tiče BiH, najvidljiviji tragovi kineskog prisustva su infrastrukturni i energetski projekti, a glavne odlike su im sporni krediti, netransparentnost i sumnja na korupciju – od Hidroelektrane Dabar, preko izgradnje bolnice u Doboju i autoputeva, pa sve do propalog projekta izgradnje Bloka 7 Termoelektrane Tuzla.

Da Kina pritom nije ni politički neutralna, pokazuje i to što je, recimo, bila jedna od samo 19 zemalja koje su glasale protiv usvojene Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a, kao i što je, zajedno s Rusijom, u Vijeću sigurnosti UN-a gurala rezoluciju kojom bi se oduzele bonske ovlasti visokom predstavniku za BiH. Prijedlog je na kraju odbijen.

Ovakvi negativni aspekti, međutim, gotovo da ne postoje u domaćem političkom diskursu, u oba entiteta. Kina se javnosti nudi kao ekonomski, gotovo benigni partner, za razliku od Rusije koja se vezuje za otvorene političke sukobe.

Konfučijevi instituti

Pored kredita i infrastrukturnih projekata, kinesko prisustvo u BiH gradi se i kroz obrazovne i kulturne kanale. Na univerzitetima u Sarajevu i Banjoj Luci djeluju Konfučijevi instituti, koji nude besplatne kurseve mandarinskog jezika, organizuju takmičenja, predavanja o kineskoj kulturi…

Analize poput CEPA-ine studije o kineskom utjecaju u BiH ističu da je posebno aktivan Konfučijev institut u Banjoj Luci, čime se kinesko prisustvo normalizira kao nešto svakodnevno i poželjno, a ne nužno geopolitičko pitanje.

Kroz takve programe, Kina gradi dugoročne mreže simpatija i kontakata u akademskoj, kulturnoj i političkoj eliti, uz minimalnu javnu raspravu o tome šta takva “kulturna diplomatija” znači za stratešku orijentaciju zemlje.

Uprkos upozorenjima iz EU i upozorenjima brojnih analitičara, BiH nastavlja da tiho produbljuje odnose s Kinom. U septembru 2025. godine, direktor Agencije za unapređenje stranih investicija Marko Kubatlija u Šangaju je potpisao Memorandum o razumijevanju s kineskim partnerima, koji je predstavljen kao “novo poglavlje saradnje sa NR Kinom” i prilika za nove investicije u BiH.

Sve ovo govori da ekonomski i kulturni kanali kineskog prisustva u BiH tiho preoblikuju domaći politički narativ o razvoju, partnerstvima i navodnim “alternativama” EU – bez velike buke, ali uz moguće dugoročne posljedice.