Seksualno nasilje, mučenje i izdaja: Život pod Putinovom okupacijom

Dokazi koje je prikupio The Telegraph otkrivaju da Rusija koristi silovanje kao ratno oružje u okupiranoj Ukrajini

Poput mnogih mladih ljudi, Denis i Maria*, par u ranim tridesetim godinama iz Melitopolja na jugoistoku Ukrajine, nisu uvijek obraćali mnogo pažnje na vijesti.
Stoga, kada su 24. februara 2022. godine čuli grmljavinu u daljini, pretpostavili su da je to samo još jedna zimska oluja koja se približava sa Crnog mora.
„Tada smo pogledali kroz prozor, vidjeli haos i shvatili da se nešto dešava“, kaže Denis.
Zvuk početnih bitaka Vladimir Putinove invazije još uvijek mu je u sjećanju.
Okupacija je počela sljedećeg dana kada su ruske trupe, koje su napuštale Krim, ušle u Melitopolj i zauzele gradsku vijećnicu, policijsku stanicu i aerodrom.
Par se ubrzo pridružio lokalnoj mreži otpora, distribuirajući proukrajinske plakate i dijeleći koordinate ruskih položaja. Ali u roku od nekoliko sedmica uhvaćeni su u širenju propagande i pritvoreni.
„Gadovi poput tebe idu u prtljažnik“, sjeća se Denis kako ga je jedan od Rusa mrko gledao dok su ga silom gurali u prtljažnik automobila.
U pritvorskom centru, njihovi otmičari su brzo pronašli još dokaza o njihovoj umiješanosti u podzemlje – poruke na Telegramu u kojima su se dijelile pozicije ruskih kontrolnih punktova koji su kasnije napadnuti.
Od tog trenutka Denis i Maria su razdvojeni. On je bačen u ćeliju sa još 25 muškaraca, dok je ona poslana na daljnje ispitivanje. Niti jedno od njih nije moglo predvidjeti noćnu moru koja je uslijedila.
Denis je opisao kako je bio prisiljen gledati kako stražari siluju drugog zarobljenika.
„Odveli su me u garažu i prisilili me da gledam kako čovjeku drže glavu i noge dok ga siluju“, rekao je Denis.
Kao u nekoj distopijskoj satiri, ako bi Denis zatvorio oči ili pokušao skrenuti pogled, teško bi ga pretukli ili bi uključivali elektrošokove na stopala.
„Ako ne gledaš, ovo bi se moglo dogoditi i tebi“, rekao mu je stražar.
I Denis je seksualno napadnut dok je bio u zatočeništvu. On je jedan od stotina Ukrajinaca koji su prijavili seksualno zlostavljanje od strane ruskih okupacijskih snaga od početka rata.
Od Kijeva do Hersona, The Telegraph je putovao Ukrajinom prikupljajući dokaze o zločinima koje su počinile ruske trupe od onih koji su živjeli pod ruskom okupacijom.
Njihova svjedočenja, uključujući iskaze o silovanju, mučenju i prisilnim nestancima, otkrivaju obrazac sistematskog zlostavljanja sa ciljem teroriziranja lokalnog stanovništva i prisilnog prisiljavanja na pokornost.
Svaki preživjeli kojeg je The Telegraph intervjuirao opisao je da je ili svjedočio ili bio izložen seksualnom nasilju.
Neki su pristali podijeliti medicinske kartone koji, u forenzičkim detaljima, čuvaju zlostavljanje koje su pretrpjeli - od slomljenih kostiju do dijagnoza mentalnih zdravstvenih stanja i spolno prenosivih bolesti.
Njihove priče doprinose rastućem skupu dokaza koje su prikupili ukrajinski i međunarodni istražitelji, a koji impliciraju ruske zločine protiv stanovništva na okupiranim teritorija,a okupacijom, uključujući upotrebu silovanja kao ratnog oružja.
Denis je izdržao 57 dana u zatočeništvu, Marija 44. Puni obim traume koju su pretrpjeli dok su bili u ruskom zatočeništvu postao je jasan tek nakon što su pušteni i vratili se na teritoriju koju kontrolira Ukrajina.
Fotografije snimljene u to vrijeme pokazuju hematom – lokvu krvi ispod kože – na strani Denisovih prsa, ostao od jednog od premlaćivanja, dok rendgenski snimak grudnog koša otkriva brojne prijelome rebara i slomljene kosti u jednom od stopala.
Doktorske bilješke podijeljene s The Telegraphom glase: 
Zapis br. 1 – Rendgenski snimak desnog hemitoraksa
Rendgenski snimak otkriva spljoštenost plućnog parenhima.
Konsolidirani prijelomi uočeni su u petom, šestom i devetom rebru duž srednje aksilarne linije.
Zapis br. 2 – Rendgenski snimak lijevog stopala
Rendgenski snimak prikazuje konsolidirani prijelom glave distalne falange prvog prsta na lijevom stopalu.
U aprilu ove godine, Denis je podvrgnut specijalističkoj psihijatrijskoj procjeni i dijagnosticirani su mu PTSP i depresija. Njegova slomljena rebra još uvijek nisu u potpunosti zacijelila.
Anna, 72-godišnja udovica s ograničenom pokretljivošću, mogla je samo gledati kako njeni susjedi bježe iz svog malog sela u Hersonskoj oblasti kada su se Rusi približili.
Neki nisu ni uspjeli izaći.
„Jednog dana, žena je pokušala pobjeći sa svoje petero djece“, rekla je Anna. „Nagazila je na minu i na mjestu je ubijena. Djeca su sve vidjela“. 
Nakon što je okupacija počela, preostali seljani nisu mogli sahraniti svoje mrtve. Tijela su ostavljena na ulicama, a miris smrti bio je posvuda.
Ostalo ih je oko 60, ali ubrzo su ostali bez hrane.
„Uništili su sve. Ukrali su životinje, a jedina krava koju smo mi seljani imali da preživimo – ona koja nam je davala mlijeko i sir – je ubijena“, rekla je Anna.
Da bi izbjegla gotovo stalna bombardiranja, Anna se sklonila u podrum komšije sa još sedam ljudi, ali joj je od vlage pozlilo.
„Vratila sam se u sklonište u svojoj kući. Bila sam sama sa svojim psom. Bila sam prestravljena, jer bi Rusi dolazili noću i prijetili mi“, rekla je Anna.
U noći 27. juna 2022. godine, grupa ruskih vojnika je provalila u njen dom.
Spavala je na sofi u dnevnoj sobi, ali ju je probudilo svjetlo koje je izgledalo kao da lebdi u zraku u mrklom mraku.
Bio je to ruski vojnik, koji je mahao puškom.
„Ko je bio ovdje? Ko je bio ovdje?“ upitao je vojnik, za kojeg Anna vjeruje da je bio pod uticajem droga.
Muškarčev ton je postajao sve agresivniji dok je konačno nije udario puškom, izbivši joj jedan zub. Zatim joj je rekao da se skine.
„Kako mi možeš reći da se skinem? Da je neko to rekao tvojoj majci, šta bi pomislila?“ odgovorila je Anna.
Njeni protesti nisu se čuli, a on ju je potom silovao.
Tokom napada, zazvonio je vojnikov telefon. Javio se, a pozivalac mu se obratio imenom – Roman – što je Anna čula.
Shvativši da je njegov identitet otkriven, vojnik je postao još nasilniji.
„Ako i pomisliš da ikome kažeš, zakopaću te živu A ako kažeš komšijama, sve ću ih pobiti“, rekao je prije odlaska.
Prva osoba koja je vidjela Annino modrice i otečeno lice bila je njena komšinica. Dok su joj vojnikove prijetnje još uvijek odzvanjale u ušima, Anna joj je rekla da je pala niz stepenice na putu do skloništa od bombi.
Krajem augusta 2022. godine, Anninu kuću je pogodio projektil dok je još bila unutra.
„Nisam znala gdje u podrumu da se sklonim, jer sam se bojala da će se kuća srušiti na mene“, rekla je. „Imala sam sreće što je projektil pogodio dimnjak. Da nije, pogodio bi direktno podrum i ja bih bila mrtva“.
Dva dana nakon napada, njeno selo je oslobođeno – postavši jedno od prvih koje su oslobodile ukrajinske snage u velikoj ofanzivi koja će na kraju povratiti svu zemlju do rijeke Dnjepar.
„Čula sam pucnjavu i ljude kako trče. Mislila sam da su to Rusi, ali bili su naši, bili su to Ukrajinci. Rekli su mi da ne izlazim van, jer su se još uvijek vodile ulične borbe. 2. septembra smo svi evakuisani“, rekla je Anna.
Ali ožiljci okupacije su duboki.
Danas je Annina kuća – kao i veći dio ostatka sela – u ruševinama. Ponekad šeta kroz sobe, ponovo proživljavajući događaje koji su joj promijenili život.
Neki stanovnici su zauvijek otišli, poput jedne porodice čiju su devetogodišnju kćerku ruski vojnici više puta silovali.
„Otišli su zbog srama i bola što su iznova i iznova gledali mjesto gdje je silovana“, rekla je Anna.
Sama Anna se još uvijek bori sa posljedicama onoga što joj se dogodilo.
Zarazila se hepatitisom C kao posljedicom silovanja i uzima antivirusne lijekove kako bi spriječila trajno oštećenje jetre.
Izvještaj o medicinskoj procjeni kojoj je podvrgnuta nakon oslobođenja sela sadrži njenu dijagnozu i preporuke ljekara.  
„Sada se oporavljam“, kaže Anna.
Margarita, 78-godišnja penzionisana nastavnica književnosti, također,  je morala ostati kada su Rusi zauzeli njeno selo u Hersonskoj oblasti.
U ranim danima, morala je dijeliti kuću sa pet ruskih vojnika koji su se na silu ušunjali i odbili otići.
„Bili su izuzetno nasilni. Ponekad bi se napili i počeli pucati jedni na druge“, rekla je Margarita.
Na kraju su se muškarci preselili u drugu kuću, ali nekoliko mjeseci kasnije, kasno noću, drugi ruski vojnik je provalio.
Kada mu se suprotstavila, on ju je napao, tako je teško pretukao pištoljem da je izgubila nekoliko zuba.
Podigao ju je s poda, položio na sofu i počeo daviti golim rukama.
„Tako mi je snažno stezao grlo da sedmicama nakon napada nisam mogla jesti čvrstu hranu, jer me je toliko boljelo“, rekla je Margarita.
Zatim ju je silovao koristeći nož, a tokom silovanja joj je oštricom prerezao stomak.
„Vratit ću se prekosutra. Ako pomisliš da ikome kažeš, ubit ću te“, rekao joj je.
„Kada je otišao, izašla sam iz kuće i počela plakati. Suze su mi isprale krv sa lica. Neke komšije su me vidjele i pitale šta se dogodilo, ali me bilo previše sram da im kažem – rekla sam da sam pala u podrumu“, rekla je Margarita.
Margarita je dva mjeseca trpjela bol od rana na stomaku i slomljenih rebara, bojeći se otići u bolnicu iz straha da bi je kolaboracionisti mogli predati Rusima.
Nakon što je nekoliko mjeseci živjela u kući prijateljice nedaleko od svoje, bivša učiteljica uspjela se ukrcati na voz koji je krenuo prema gradu Zaporiji pod kontrolom Ukrajine.
"Kada smo stigli, počeli smo ljubiti tlo. Tamo su nas ukrajinske snage vrlo dobro tretirale - dali su nam hranu i dozvolili nam da se operemo. Odatle sam otišla u Krivi Rih, grad u kojem je moja kćerka živjela sa svojom djecom".
Tamo je potražila medicinsku pomoć. Ljekarska bilješka detaljno opisuje štetu nanesenu njenim rebrima tokom napada. Ožiljak na njenom stomaku je vidljiv i danas.
Nisu samo žene u Ukrajini te koje optužuju ruske snage za seksualni napad.
Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava izvijestilo je da su ukrajinski muškarci bili meta seksualnog nasilja - posebno unutar ruskih pritvorskih centara.
Andij, koji ima 40 godina, rekao je za The Telegraph da je seksualno zlostavljan kada su ga ruski vojnici zatvorili u augustu 2022. godine.
Završio je u pritvorskom centru nakon što ga je komšija - doušnik - prijavio okupacijskim vlastima zbog isticanja ukrajinske zastave.
"Znao sam da će Rusi doći po mene. Procijenio sam da imam oko sat vremena pa sam izbrisao sve na telefonu i upozorio rodbinu", rekao je Andij.
Na kraju su stigli ranije, upali u njegov dom, pretukli ga i odvukli u pritvorski centar.
U ćelija, napravljenoj za troje, bilo je  zatvoeno desetak muškaraca. Gotovo svi, rekao je, bili su mučeni - seksualno zlostavljani štapovima, alatima i drugim predmetima.
"Koristili su sve što im je bilo pri ruci - štapove, građevinski alat, bilo šta - da bi izvršili seksualno nasilje", rekao je Andij.
„Jednog dana su objesili čovjeka za testise. Toliko su otekli da više nije mogao nositi hlače. Testisi su mu se napunili gnojem i morali smo ih sami iscijediti“, prisjetio se Andij. „Mnogi zatvorenici su iskrvarili na smrt nakon što su nabijeni na kolac“.
UN je upozorio da se seksualno nasilje nad muškarcima često ne prijavljuje zbog stigme i „percipirane emaskulacije“ povezane sa takvim zločinima.
Andij sada vodi fondaciju koja podržava muške žrtve seksualnog nasilja. Organizacija sada pomaže oko 500 muškaraca.
Osim što pruža pomoć i podršku pogođenima, on također prikuplja dokaze za koje se nada da će jednog dana biti korisni Međunarodnom krivičnom sudu u njegovom slučaju ratnih zločina protiv Putina.
 Rusija i dalje okupira oko petinu ukrajinske teritorije i želi potpunu kontrolu nad četiri istočne i južne regije kao dio bilo kakvog mirovnog sporazuma.
To je zahtjev koji Ukrajinci ne prihvataju, dijelom zbog zločina koje su pretrpjeli od okupatora.
U područjima koja je Moskva anektirala u septembru 2022. godine, civili se suočavaju sa ozbiljnim ograničenjima.
Pristup zdravstvenoj zaštiti i sloboda kretanja uskraćeni su svima koji odbiju prihvatiti rusko državljanstvo. Proizvoljna pritvaranja, čak i zbog manjih djela koja se doživljavaju kao antiruska, su uobičajena.
Kako sve više ljudi bježi, prelazeći u relativnu sigurnost na teritoriji koju drže Ukrajine, sve je više svjedočenja o seksualnom nasilju.
Do sada je Ukrajinsko državno tužilaštvo potvrdilo najmanje 365 slučajeva seksualnog napada povezanog sa sukobom u koje je uključeno 231 žena i 134 muškarca. Najmlađa preživjela ima samo četiri godine, najstarija 80.
Ipak, stručnjaci vjeruju da su prave razmjere daleko veće.
S obzirom na to da su ogromna područja još uvijek pod ruskom kontrolom, a preživjeli se često boje progovoriti, UN-ova agencija za seksualno zdravlje (UNFPA) procjenjuje da za svaki dokumentirani slučaj može biti 10 do 20 koji nisu prijavljeni.
Do sada je 19 ruskih vojnika osuđeno za počinjenje djela seksualnog nasilja nad Ukrajincima od početka invazije i osuđeno na zatvorske kazne, u odsustvu.
Iako su ove osude pomogle da se donekle riješe te situacije, za mnoge žrtve ruske okupacije put do oporavka je dug.
Anna, koja je seksualno napadnuta u svom domu, nada se da će se jednog dana njen napadač suočiti sa pravdom.
„Ne govorim samo u svoje ime, govorim u ime svih Ukrajinki koje su prošle kroz ova iskustva, kako bih ih ohrabrila da ispričaju svoje priče, kako bi svijet saznao za ove užase i kako bi jednog dana okupator koji me silovao bio poslan u zatvor“.