Samit Kina-EU otkriva fundamentalnu nepovezanost

 

Predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel i predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen prisustvovali su 7. decembra samitu Kina-EU u Pekingu. Bila je to prva verzija „uživo“ godišnjeg samita od 2019. godine, koja se zbog pandemije COVID-19 održavala u online formatu. I Michel i von der Leyen su, u međuvremenu, posjetili Kinu odvojeno (Michel u novembru 2022. i von der Leyen u aprilu 2023.).

Na konferenciji za novinare nakon samita, von der Leyen opisala je sastanak kao "samit izbora", objašnjavajući: "Bila je to prilika da kineskom rukovodstvu jasno objasnimo našu zabrinutost i očekivanja i naravno da tražimo napredak u ključnim oblastima naših bilateralnih odnosa”.

Dok su samimom samitom predsjedavali Michel, von der Leyen i kineski premijer Li Qiang, evropski lideri su se sastali i sa kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. On je dao ružičasti pogled na saradnju, prema sažetku glasnogovornika kineskog Ministarstva vanjskih poslova. „Od kraja prošle godine, odnosi Kine i EU pokazali su snažan zamah konsolidacije i rasta“, parafrazirao je portparol Xija.  

Kineski lider je dodao da su "Kina i EU dvije glavne sile koje unapređuju multipolarnost, dva glavna tržišta koja podržavaju globalizaciju i dvije velike civilizacije koje se zalažu za raznolikost".

Kina je dugo zamišljala EU kao nezavisni pol u međunarodnim odnosima, a ne tako suptilan podtekst je željeni razlaz između Evrope i Sjedinjenih Američkih Država.

Xi je, također, poručio liderima EU da "ne trebamo jedni druge smatrati rivalima samo zato što imamo različite sisteme, smanjiti saradnju samo zato što postoji konkurencija ili se upuštati u konfrontaciju samo zato što imamo razlike".  

Sličan ton izjave Xi je imao, nastojeći umanjiti značaj nesuglasica, tokom nedavnog sastanka s američkim predsjednikom Joeom Bidenom.

Konkretno, Peking se hitno zalaže da Evropa raskine čvrste veze sa Sjedinjenim Američkim Državama zbog sankcija koje su osmišljene da ograniče rast kineske tehnološke industrije. Kako je Xi rekao, Kina je „spremna EU smatrati ključnim partnerom u ekonomskoj i trgovinskoj saradnji, prioritetnim partnerom u naučnoj i tehnološkoj saradnji i pouzdanim partnerom u industrijskoj saradnji i saradnji u lancu snabdijevanja, u potrazi za obostranom koristi i zajedničkom razvoju”.

Lideri EU, međutim, imali su daleko oprezniji ton. Posebno su izrazili nezadovoljstvo stalnim ograničenjima za evropske kompanije koje posluju u Kini. I Michel i von der Leyen ponovili su zabrinutost EU zbog "neuravnoteženih" trgovinskih odnosa sa Kinom, uz upozorenje von der Leyen:  

"Politički, evropski lideri neće moći tolerirati da je naša industrijska baza potkopana nelojalnom konkurencijom".  

„Odnos EU i Kine je važan. Ali naše trgovinske i ekonomske odnose moramo učiniti uravnoteženijim, recipročnim i obostrano korisnim”, izjavio je Michel. “…Danas bi trebao biti prvi korak.”  

Ali bez obaveza Kine dogovorenih tokom samita, nema mnogo toga o "prvom koraku" o čemu bi se moglo govoriti.

Uz to, von der Leyen je, također, ponovila formulaciju EU da se "Evropa ne želi  odvojiti od Kine... Ono što želimo je smanjenje rizika". Da bi razjasnila razliku, ona je ukazala na primjer Rusije, koja je bila isključena sa tržišta EU od svoje invazije na Ukrajinu: „Vidjeli smo razdvajanje Evrope od Rusije, iz dobrih razloga. Ne želimo odvajanje od Kine”.

Glasnogovornik kineskog Ministarstva vanjskih poslova primijetio je uvjeravanja EU da neće težiti razdvajanju, ali je ignorirao dugu raspravu o uklanjanju rizika.

Najveći prekid veze bio je, što nije iznenađujuće, u vezi s Ukrajinom, za koju je von der Leyen ponovila da predstavlja “ozbiljnu prijetnju evropskoj sigurnosti”. EU je glasno osuđivala rusku invaziju, dok je Kina odbila kritizirati Rusiju i čak je navodno dala vojnu opremu svom dugogodišnjem partneru (što Peking negira). Dok se u kineskom shvatanju Ukrajina jedva pominje, u EU je jasno da je to glavna tema razgovora.

"EU je ponovila da, kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, Kina ima posebnu odgovornost u održavanju osnovnih principa Povelje UN-a, uključujući teritorijalni integritet i suverenitet", navodi se u saopćenju Evropskog vijeća sa samita. „EU je pozvala Kinu da iskoristi svoj uticaj na Rusiju kako bi zaustavila agresivni rat i snažno je ohrabrila Kinu da se angažuje na ukrajinskoj formuli mira. EU je podvukla važnost da se Kina nastavi suzdržavati od isporuke smrtonosnog oružja Rusiji.”

I, naravno, portparol Kine nije spomenuo činjenicu da je „EU ponovila svoju duboku zabrinutost u vezi sa stanjem ljudskih prava u Kini, posebno sistemskim kršenjem ljudskih prava u Xinjiangu i Tibetu, prisilnom radu, postupanjem prema braniteljima ljudskih prava i osobama pripadnicima manjina, kao i nastavak erozije osnovnih sloboda u Hong Kongu...”  

Lideri EU su, također, izrazili zabrinutost zbog žarišta poput Tajvana i Južnog kineskog mora, ponavljajući da se “protivimo bilo kakvom jednostranom pokušaju da se promijeni status quo silom ili prinudom”.

Postoji određeni prostor za zajedničke interese, pri čemu su obje strane zainteresirane za saradnju na rizicima od umjetne inteligencije, klimatskim promjenama i međuljudskim razmjenama. Nije slučajno da su to iste oblasti u kojima SAD i Kina pokušavaju unaprijediti saradnju nakon samita Biden-Xi. Takođe, kao na samitu Biden-Xi, nije bilo velikih rezultata, osim obećanja da će se nastaviti razgovori.

Sve u svemu, čak i više nego Kina-SAD na samitu u novembru, kineski i evropski stavovi pokazuju suštinsku nepovezanost. Lideri EU vide odnos koji je duboko nepravedan i neuravnotežen, dok Kina istrajava u pretvaranju da je sve u redu. Kina-SAD odnosi su se toliko pogoršali da se Peking više ne može zavaravati da je moguć povratak „na uobičajen način“. Očigledno, Kina još nije prihvatila da je njen odnos prema Evropi zauvijek promijenjen.

Kao dokaz A ovog namjernog poricanja od strane Pekinga, glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova je zahtjev EU za „recipročnim“ odnosom ponovo protumačio u blagu izjavu da je „saradnja EU i Kine recipročna i ravnopravna“. To je upravo suprotno od onoga što su Michel i von der Leyen rekli na svojoj konferenciji za novinare. Čovjek se pita da li je Xi zaista dobio poruku i samo se pretvara da nije.